Ostavljeni...

Ostavljeni...

offline
  • Pridružio: 30 Jun 2006
  • Poruke: 475
  • Gde živiš: U snovima...

Ako postoji neko ko je ostavljen i razgovara mu se o tome,neka se javi da razmijenimo neka misljenja...Sta vas najvise boli kad vas neko ostavi,o cemu razmisljate...?
Na koji nacin je osoba koju ste voljeli ili jos uvijek volite,raskinula sa vama?Koliko vremena vam treba da prebolite i zaboravite RASTANAK?

Eto,otvorih ovaj blog cisto da se ponovo uvjerim da nisam jedina koja jos uvijek pati...

"Leto je bilo kad si otishla
ovo leto me na tebe podsecca..."

Heh, pored toliko krikova u Ljubavi, Lyrics-ima, Nashoj poeziji, pa i Blogovima, ... tebi jos neshto treba da se uverish? Mr. Green (ima ih / nas i previshe)

Btw, sve zavisi, nekad ostavish ti, nekad budesh ostavljena, nekad vas neshto trece razdvoji, nekad prodje za koju nedelju, nekad ne osetish nishta jer je vec sve proshlo, nekad boli jos mesecima, godinama ... nekad te uhvati samo nostalgija, nekad boli do srzhi, do ludila... A shta najvishe boli... pa uglavnom ono shto je propushteno, i nachin na koji je neshto drugo uradjeno... zashto nismo ovako... zashto je on to i tako... kao i da li je moglo onako... to je klasika... a svaki put i jos gomila nekih posebnih sitnica i krupnica... (suvishe toga, suvishe razlichitog, i suvishe lichno)

Ali ok, mozhda nekom zatreba jos jedan ventil... smešak

Dobro,iz poezije dosta toga postaje jasno,ali zeljela sam da malo porazgovaramo o tome sta nas mozda jos uvijek muci.Znam ja da ima onih koji jos boluju,ali nisam nikoga licno upoznala,tako da nisam imala priliku bas da pricam o tim nesrecnim krajevima prica.

Mene,bar mi se ponekad cini,boli sto nemam vise godina.Mislim da su moje godine bile krive za sve.Bila sam dijete(i sad sad,a kamoli tad...),neiskusna,nisam razumjela mnoge stvari koje su bile potrebne.Bila sam neozbiljna i puno sam grijesila,zeljela sam da ispitam i sebe i njegovo strpljenje.Povrijedjivala sam ga.On se borio za mene,a ja nisam nicim znala da mu vratim.A ipak mi je oprostio sve te ludosti,shvatao me je.Da sam barem ja njega ponekad shvatala...Grozno je sto sam nesto pocela da shvatam tek kada me je ostavio...shvatila sam da sam pocela da volim...iskreno da volim...
I osjecam jos uvijek duboko u sebi,taj osjecaj cuvam samo za njega,koji je jedini uspio da ga probudi...Hvala mu...ah ta ljubav!

ja..
meni nece trebati ni flasha, ni noz, ni most...

ni ovaj blog... suvise je.... bolno ljudi... boli... Crying or Very sad

Kad je mene onaj koga sam voljela,ostavio,5 noci nisam spavala,bojala sam se ako zaspem,necu se vise nikada probuditi.A duboko u podsvijesti sam zeljela da se to desi.A jos uvijek me boli taj rastanak,koji se desio prije vise od godinu.Boli me svakim danom sve vise,ali to vise ne pokazujem.
Ne znam,mozda je tacno sto kazu da nas ojaca ono sto nas ne ubije.Jos cekam da ojacam...

Mene je moj decko pre dva meseca zauvek napustio, otisavsi na onaj svet,to boli vise nego bilo sta...Vasi bivsi momci su tu negde i mozda dodje dan kada cete se mozda i pomiriti,ili ako nista drugo bar pogledati,a ja mog micka vise nikad...Bolno...

sve se nesto tripujem kada je sanjam, da ce mi se vratiti, iako su prosli meseci, ali nadu mi daje to sto smo jos uvek u konatktu...:"stefane, mogli bi da se vidimo..", kada mi to kaze, ona ja automatski:"zasto bi se ona videla sa mnom?mozda hoce opet nesto..."
gadna je to stvar...gadna Sad

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 850 korisnika na forumu :: 6 registrovanih, 4 sakrivenih i 840 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Lazarus, mnn2, pera12345, VJ, yrraf