Popularna Mala Krava ili sve sto je trebao biti beton a nije

1

Popularna Mala Krava ili sve sto je trebao biti beton a nije

offline
  • baiko  Male
  • Novi MyCity građanin
  • Pridružio: 27 Apr 2007
  • Poruke: 5
  • Gde živiš: Zemun

Hm… Do - bar!

Dobar naslov, indid (na englenskom “naravno”, naravno). Ovo u zagradama obavezno čitati!!! (!!!)

Ali, šta, koji kurac, znači? (Ako čitate ovo detetu, izbaciti “koji kurac” i ubaciti “to”)

Ja nikad ne razmišljam o naslovu kada isti stavljam ispred priče ili bilo kog teksta. To je posebna vrlina, kao kad možete da prdnete a da ne ukvasite gaće. Naravno, ako veče pre toga niste jeli neku likvid fud (”pavlaka sa sirćetom” na englenskom; likvid - pavlaka, fud - sasirćetom). Ako ste, ipak, jeli to, i kada vas stisnu gasevi, zatvor’te oči, pomol’te se i samo mislite suvo…

Elem, malko smo daleko otišli sa pričom. Ovo bi treblao biti jedna lepa pričica o životu, svemiru i onim malim zujalicama što te jebavaju dok spavaš. Odo’ ja da si napravim par sengviča, pa da nastavimo sa pisanijom.

… par sengviča kasnije….

Nekako, kad se dobro najedeš, sve ti lepo krene (bar što se aspiracije tiče)(aspiracija, tako se kaže kad dobiješ ideju o nečemu što radiš? Jel’?), a, odma’ posle zaspiš kao krme.

Što se tiče izraza koje koristim, to su izrazi koji se nauče u toku životnog veka. I ja sam ih naučio životareći pomalo. Bilo je dosta toga što nisam odma’ razaznavao (tek sam prošlog meseca saznao da su analitičari “stručnjaci za dupe”), ali se sad sve to polako kristaluni… kristalizani… Dosta sam ih naučio.

Svi sad pišu te dnevnike, pa sam i ja odlučio da napišem jedan. Pošto mi je danas rođendan (trideseti, okruglo!), danas će biti taj dan koji će se pamtiti kao dan koji je prekrenuo moj život - život Bogdana Bogdanovića, portira iz Zavoda za zapošljavanje.

Sad, pre nego što počnem da pišem sve po redu i po svakom datumu, da kažem nekoliko reči o sebi (valjda tako treba, onaj koji bude čitao ovo, trebaće mu neka moja istorija, da ga ne zbunim nekim informacijama).

Zovem se Bogdan Bogdanović, ljubi ga tata koji mu dade ‘vako kreativno ime, i rođen sam u autobusu pored nekog restorana kod Ćićevca, pre tačno trideset godina (mama nije stigla do bolnice, ali su joj neke meštanke pomogle oko pupaka i mene, vole se i danas, mama im šalje stalno naše stare stvari). Rastao sam i živeo u Beogradu, u Miljakovcu, kod pošte (u stanu, naravno, nisam valjda živeo pored pošte samo tako!). Tamo sam i završio osnovnu školu. Po zanimanju sam geobušač jer sam završio srednju geološku - smer za geobušača, treći stepen (nisam mogao da upišem četvrti stepen jer je došlo do neke greške u poenima, i staviše me u geobušače, ljude koji nemaju koficijent inteligencije uopšte; mama je to teško podnela, i još uvek se pita kakva to greška mora biti, da joj sin ima samo 6 poena od mogućih pedeset).

Posle srednje sam hteo u vojsku, ali mi mama nije dala, pa je sredila preko neke veze da ispadnem da sam mentalno retardiran i totalno nesposoban za vojsku. Upisana mi je neka šifra, i gde god da je pokažem, svi se, bogznakako, prenevraze, kao znaju šta to znači (a nemaju pojma da sam je dobio preko veze, he he).

Tako sam džabalebario par godina i onda se zaposlio kao portir u Zavodu za zapošljavanje, opet preko veze, i tu sam do dana današnjeg ostao.

Nemam braća ni sestre, jer sam jedinac u familiji. Mama mi je kuvarica u narodnoj kuhinji, a tata mi je kontrolor u gradskom saobraćajnom. Niko ga živ ne voli. Jedino deda, koji je ponosan što mu sin radi kao kontrolor (na to se vadi kad ga navataju bez karte u autobusu).

Eto, to su te neke stvari koje bi svako trebao da zna o sebi. Sve će to da zna i onaj koji bude nekad našao ovo delo pod prašinom ili pod zemljom, nekad, kad mene više ne bude na ovom svetu. Sad zvanično počinjem sa ovim dnevnikom

Dnevnik

Piše :

Bogdan Bogdanović

(u daljem tekstu “ja”)

10. Avgust 2005.

Mesto: Soba (moja)

Evo danas sam počeo da pišem ovaj dnevnik sa sve uvodom, kako dolikuje svakom opismenjenom čoveku. Svako bi trebao da piše nešto ovako, čisto da ga nekad podseti na neke stvari koje su mu se dešavale nekad. Ja se živ izjede što nisam pisao dnevnik kad sam imao oko osamnaest godina, ili onda kad sam išao u srednju školu, da se prisetim onih školskih dana, i šta smo sve tad radili. Sunce ti jebem, baš sam trebao da ga tad pišem, eto, sad se ne mogu setiti odonda šta smo radili.

No, dragi moj dnevniče, ponostan sam što mogu da počnem da te pišem i ovako, sa svojih trideset godina. Danas je sreda, današnji je dan, i jedva sam čekao da stignem sa posla da na miru sednem i da piskaram nešto.

Jutros sam, kao po običaju, ustao u pola šest i otišao da serem (sve se piše u dnevnik, ama baš sve, čak i kad te jaja svrbe, sve se to piše) (jebeš ga, to je tvoja intimna svojina, i kao takva mora biti iskrena i istinita). Mama se sinoć opet unezverila od rakiještine, pa sam ponovo morao sam da spremim doručak i da jedem. Tata je već otišao da dere beskartne putnike.

Na posao sam stigao tačno u 7:49 i Radović mi ponovo jeba mamu što kasnim (Radović je direktor Opštih Poslova, pa je kao takav zadužen i za nas portire). Nadica je kao i uvek bila na svome mestu u sedam oklok (sati, na englenskom) i već je zabazdila prijavnicu svojom odvratnom krdžom.

Inače, Nadica je moja koleginica zadnjih osam godina, prava pravcata žena sa brkovima i rukom ko u građevinara. Uvek je namrgođena, a ustvari je dobra duša. Meni se uvek žali, mada je do dana današnjeg nisam razumeo, kad ima sekret (to mu dođe neka gljivična infekcija ili trovanje lošim gljivicama… ili tako nešto). Ima 35 godina i puši po dve pakle za smenu neke ubibože krdže koju ni bog otac ne mož’ da izvuče iz košulje, pa makar je prao šezdeset puta.

Sećam se, kad je Nadica tek počela da radi, da ju je Georg, isto jedan portir, podu’vatio isped kafe kuhinje, pa ga je ova tako muški opizdila, da mu je kečeve u grlo nabila, a osmice su od straha same ispale. He, ovaj se nikad više nije pojavio u firmi, a koliko sam ja čuo, sada radi u Gradskom Zelenilu - obezbeđuje alat!! Njega je Nadica tukla, a meni je, kao krišom postavljala ljubavne pesme, a, ja, kao, nisam znao da je to ona pisala. Sačuvao sam par, a ovo mi je omiljena:

“U Zavodu te gledam,

da te neko pipne NEDAM!!!

Volim tebe JA

O, Bogdane, tebe! JA!”

Ja sam znao da je to ona, al’, zajebi ti to, da se nas dvoje uhvatimo, meni bi kičma pukla, pa sam ja, kao, nervozan bacao te pesme uz rečenicu “Dokle više?”. Bilo je još par pesmica, ali je ubrzo i to prestalo, jer sam ja, kao, izgledao nezainterestovan, i ona je to videla i nije više napisala ni jednu.

Inače, današnji dan na poslu je prošao prilično dosadno, pa se neću ni truditi da o tome pišem. Kući sam stigao oko pola pet, ručao (mami je prošao mamurluk pa se umilostivila da meni i tati spremi ručak), išao da serem i došao ovde u sobu da započnem moj dnevnik, tj. tebe, moj dnevniče.

Toliko bi ja za ovo prvo javljanje napisao. Ne bi ja da preterujem mnogo za ovaj prvi dan, pa polako završavam ovaj dan, odlazeći na spavanje. Aj, pa se vidimo sutra!

Sutra

E, mene mrzi da pišem ovo!!! Pa ja imam 30 godina!!! Treba da se ženim,a ne u dnevnik da pišem! Mrš!

Ja ovo stavljam u bookmarks a vi kako hocete....

E tako mi i treba, kad otvaram blogove sa ''najnemogucijim'' naslovima! Sad, umjesto da spavam, ja ovdje crkavam od smijeha.. LOL

'Ajd', bar sam naucila par novih rijeci na engleskom Mr. Green Laughing

Citat:likvid fud (”pavlaka sa sirćetom” na englenskom; likvid - pavlaka, fud - sasirćetom) LOL

(i poslusala malo dobre mjuze, istog ovog autora, na onom njegovom sajtu..)

oh, ja se tek zagrevavam! imate i Judzinku ( mycity.rs/Blog/Judzinka.html )ovde, a tek ce biti jos svega, posto obozavam da pisem ovako realne i potresne price. Uzivajte!

...par sengviča kasnije...daj da ti šaljemo senGviče i palaĆinke, a ti samo piši...

hvala dobri ljudi! kad skupim dosta citaca, definitivno ce morati izNici i knjiga!

baiko ::hvala dobri ljudi! kad skupim dosta citaca, definitivno ce morati izNici i knjiga!

SAmo napred Care...

Ha,ha, sjajno, mislim da poznajem tvoju koleginicu! Very Happy

hehe, ludo skroz, piši opet, al imaj u vidu da pišeš dnevnik za široku narodnu masu, tako da spominjanje šta si radio u klozetu, ako može, obiđi......
tako ti je to kad si pisac LOL napišeš koju rečenicu, kad odnekud kritičari....raspalili...i to je cijena slave, štaš Razz

pa,u stvari, nije ovo dnevnik,nego jedna od prica koje cu pisem direktno u blog. pored ovoga ide i saga o Jedinstvenoj Amajliji (parodija na gospodara prstena napisana mnooogo pre filma) i kratka naucno fantasticna horror sapunica o Amfilokiju i superultraljubicastom zraku koji je promenio sve zakone prirode na Zemlji.
a bice i pesama. to ne zelite, ali ce ih biti.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1372 korisnika na forumu :: 33 registrovanih, 7 sakrivenih i 1332 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Ageofloneliness, Aleksandar Tomić, Arahne, Bubili, celik, d bos, darkangel, Dorcolac, Dukelander, GandorCC, hatman, kinez88, Kubovac, Magistar78, MB120mm, Mixelotti, nedeljkovici, Nemanja.M, nenaddz, powSrb, procesor, royst33, S2M, Shinobi, Toper, Trpe Grozni, vathra, VitezKoja, Vlada78, YugoSlav, zixmix, zlaya011