Doslovce, mizoginija je mržnja prema ženama. U širem smislu radi se o bezrazložnoj mržnji i/ili strahu, koji su najčešće praćeni osećanjem neprijateljstva i gađenja. Mizoginija je izražena u institucionalnim i svakodnevnim praksama, u javnim diskursima i u privatnim, intimnim odnosima. Njene karakteristike su da je ona skoro opšteprisutna (ubiquity), institucionalizovana, najšešće ritualizovana, i istovremeno i ideologizovana služeći kao opravdanje iskljućivanja, hijerarhizovanja i eksploatacije žena. U tom smislu, mizoginija je i ideologija, i praksa i diskurs, i kulturna institucija, ali i odnos među ljudima. Ona je u biti esencijalistička, jer se primenjuje na “sve žene”, a ženskost je biološki definisana.
Mizoginija je institucionalizovana fobija, dakle bezrazložan, ali institucionalno podržan strah koji muškarci imaju od žena. Bezrazložnost ovog straha najbolje se može sagledati kroz dve osnovne činjenice: prvu, da su muškarci tokom istorije činili masovne zločine nad ženama (D. Mićunović, ), a ne obrnuto; i drugo, da mnogobrojna antroploška istraživanja nisu utvrdila postojanje paralelnog fenomena – mizandrije, koji označava mržnju žena prema muškarcima. Iako je, naravno, pojedinačna i ad hoc mizandrija prisutna ona se nikada nije uzdigla do masovnog fenomena kakav je mizoginija. Mizandrija, mržnja prema muškarcima je relativno retka i ona nije dominantno institucionalno podržana. Čak i kada je izražena, npr. u nekim segmentima feminističkog pokreta, za nju bi se moglo reći da je više reaktivna nego proaktivna, vise posledična nego uzročna.
“Sve imaju jednu zajednicku crtu: hoce da budu razlicite i po tome su sve iste”
Aleksandar Tijanic, novinar i aktuelni savetnik Predsednika Jugoslavije, Vojislava Kostunice
Zapadna tradicija od anticke Grcke ima veoma izrazenu mizoginiju. Od grcke mitologije i zastasujucih likova Harpija, Furija ili zavodljivih i opasnih Sirena pa preko srednjevekovnih svetih otaca koji su pisali mizogine traktate o zenama, do Sopenhauera i Nicea u filozofiji. Ni znameniti naucnici u drustvenim naukama, kao na primer Cezare Lombrozo, Herbert Spenser i Emil Dirkem, nisu bili imuni na mizoginiju svog vremena koju su, naravno, reflektovali u svojim tekstovima (uvek je, naravno, moguce da su njihovi mizogini stavovi bili inspirisani i konkretnim iskustvima sa zenama, sto ne iskljucuje njihovo mizogino citanje vlastitih iskustava). Spenser i Dirkem su, kao i Bahoven, smatrali da su zene na nizem stupnju evolutivnog razvitka u odnosu na muskarce. Darvin je, slicno, stajao na stanovistu da zene reprezentuju prosli i nizi stupanj civilizacije. Kolonijalna imaginacija je Drugost Orijenta ali i Afrike konstruisala kao “zenskost”, upotrebljavajuci iste, mizogine, atribute. Viktorijanski moral takodje je bio izgradjen na nemogucoj ambivalenciji “zena-svetica naspram zena-prostitutka”, “dobra devojka naaspram lose devojke”. U istoriji su poznate pandemije mizoginije kao sto je bio talas spaljivanja vestica u srednjevekovnoj Evropi. Gilmor smatra da je krajem devetnaestog veka u Evropi takodje vladala antizenska histerija, pa su cak i prosveceni i inace liberalni muskarci potpadali pod nju i za to navodi primere Frojda i Bramsa
Mozemo se, na primer, s pravom zapitati da li bi ubijanje hiljada zena pod optuzbama da su vestice u Srednjem veku uopste bilo moguce da nije postojala veoma razudjena mizoginicna potka u religijskim doktrinama i spisima, da nije bilo izrazene konkurencije muskaraca i zena u praksma lecenja i isceljivanja, i da nije postojala jaka institucionalna podloga za sporovodjenje zlocina. Ali, pitam se, da li bi bili moguci koncentracioni logori u Drugom svetskom ratu da nisu na teritoriji srednjevekovne Nemacke postojale velike peci u kojima su spaljivane vestice? Pitam se, da li bi uopste bilo moguce ponizavanje, vredjanje , iskljucivanje, proganjanje Drugog, da ne postoje nauceni obrasci ponizavanja , vredjanja, nasilja u porodici? Verujem, takodje, da postoji jaka veza izmedju cinjenice o rasirenosti porodicnog nasilja u Srbiji, prihvatanja nasilja kao “normalnog reda stvari” i prihvatanja rata kao “normalnog”. Mislim da su cinjenice o postojanju mizoginije cvrsto povezane sa svim drugim obrascima iskljucivanja bilo kojih ljudskih grupa, koje su “drugacije” i da se obrasci ovog iskljucivanja uce kroz mizoginiju. U postkomunistickom svetu mizoginija je odgovor na prethodnu egalitarnu ideologiju, i ona je i sama politicka ideologija, jedna od mnogih koja uspostavlja sistem “opravdanih hijerarhija”, etnickih, rasnih, rodnih..
"Muskarce uce od detinjstva da su zene inferiorne, a onda oni provedu ceo zivot verujuci u to, bez obzira na suprotne dokaze kojima su okruzeni”.
Joan Smith, autorka knjige “Mizoginije”
“Sve sto se u istoriji desavalo imalo je neke svoje razloge, ali se sve sto se desavalo nije moralo desiti. Ljudi grade istoriju sa svojim svrhama i voljama i zato su odgovorni. Zrelost pojedinca, naroda, kao i citavog covecanstva , meri se sposobnoscu da se prihvati odgovornost za ono sto se desavalo, a nije se moralo desiti. Muski rod se mora suociti sa odgovornoscu za jedan od najuzasnijih zlocina: spaljivanje vestica. Iskljucivo su muskarci bili teolozi, inkvizitori, pravnici, sudije, dzelati. Bila je to muska zamisao, muska drmaturgija, muska rezija i muska egzekucija. “ ( D. Micunovic, 342)
Dopuna: 31 Maj 2007 21:43
Sirius ::Sad sam spazio da se ova tema nalazi u forumu ''Zabava, humor, vicevi'', a neki su je preozbiljno shvatili.
Ova tema uopste nije za "Zabava,humor,vicevi" !
Neki ,da ne kazem mnogi ,muskarci,neuspesni i neostvareni na emotivnom cesto kompenzuju svoju slabost ispraznim pricama o zenskoj gluposti
|