|
> >> Pročitaj do kraja!!!!!!!!!!!!!!!!!!
> >>
> >> Jednog dana, kad sam bio prva godina srednje škole, vidio sam jednog
> >> dečka iz mog razreda kako ide kući.] Zvao se Kyle. Izgledalo je, da
> >> nosi kući sve knjige.]
> >>
> >> Pomislio sam: 'Zašto bi tko nosio sve svoje knjige kući u petak?
> >> Ovaj zaista mora biti štreber.'
> >>
> >> Sam sam imao lijepo isplaniran vikend
> >> (tulumi i nogometna utakmica
> >> s prijateljima sutra popodne),
> >> zato sam samo slegnuo ramenima
> >> i produžio dalje.
> >>
> >> Hodajući, vidio sam da prema onom dečku ide grupa djece. Potrčali su k
> >> njemu, srušili mu knjige na tlo i podmetnuli mu nogu, tako da je pao u
> >> blato. Njegove naočale su odletjele i vidio sam kako se zaustavljaju
> >> desetak stopa od njega.
> >> Pogledao je prema gore i vidio sam mu tugu u očima.
> >>
> >> U srcu sam suosjećao s njim. Potrčao sam prema njemu, i dok je puzeći
> >> tražio svoje naočale, ugledao sam suzu u njegovim očima. dodajući mu
> >> naočale, rekao sam: 'oni dječaci su budale. Zaista bi već morali
> >> odrasti.'
> >> Pogledao me i rekao: 'Hej, hvala!'
> >> na njegovom je licu bio velik osmjeh, jedan od onih koji izražavaju
> >> iskrenu zahvalnost. pomogao sam mu pokupiti knjige i upitao ga gdje
> >> živi.
> >> Pokazalo se da živi blizu mene,
> >> pa sam ga upitao, kako to da ga nisam prije viđao.
> >> Rekao je, da je prije išao u privatne škole.
> >>
> >> Prije se ne bih nikada družio s nekim, tko je pohađao privatnu školu.
> >> Cijeli put do kuće.
> >> išli smo pješice i pomogao sam mu nositi dio knjiga.
> >> Pokazalo se da je zanimljiv dečko.
> >> Upitao sam ga bi li htio s mojim prijateljima igrati nogomet. Rekao je
> >> da želi.
> >> Družili smo se cijeli vikend, i što sam bolje upoznavao Kyle-a, sve
> >> više mi se sviđao. Moji prijatelji bili su istog mišljenja.
> >>
> >> Došao je ponedjeljak jutro i tamo je opet bio Kyle s ogromnom hrpom
> >> knjiga. Zaustavio sam ga i rekao: 'Ti ćeš zaista nabildati mišiće s
> >> tom hrpom knjiga, koje nosiš svaki dan!'
> >> Samo se nasmijao i dao mi
> >> polovicu knjiga.
> >>
> >> Kroz slijedeće četiri godine Kyle i ja postali smo najbolji
> >> prijatelji. Na zadnjoj godini počeli smo razmišljati o faksu.
> >> Kyle se odlučio za Georgetown a ja za Duke.
> >> Znao sam da ćemo zauvijek biti prijatelji i da kilometri nikad neće
> >> biti problem.
> >> on je htio postati liječnik, a ja sam ciljao u poslovne vode uz pomoć
> >> nogometne stipendije.
> >>
> >> Kyle je bio zadužen za oproštajni govor u našem razredu. Cijelo
> >> vrijeme zezao sam ga da je štreber. Morao je pripremiti govor za
> >> maturu.
> >> Radovao sam se što ja nisam morao ići na binu i govoriti. Na dan
> >> mature vidio sam Kyle-a. Izgledao je fenomenalno. On je bio jedan od
> >> onih koji su zaista pronašli sebe kroz srednju školu. Malo je mišićima
> >> popunio svoju figuru i vrlo je dobro izgledao u naočalama.
> >> Imao je više spojeva nego ja i cure su ga obožavale, tako da sam
> >> ponekad bio ljubomoran.
> >> Danas je bio jedan od onih dana. Vidio sam kako je nervozan zbog svog
> >> govora.
> >> Zato sam ga lupio po leđima i rekao:
> >> 'Hej, veliki čovječe, bit ćeš odličan!'
> >> Pogledao me jednim od onih zahvalnih pogleda i nasmijao se. 'Hvala',
> >> rekao je.
> >>
> >> Nakašljao se i počeo govor. 'Matura je vrijeme da zahvalimo svima
> >> onima koji su nam pomagali tijekom ovih teških godina. Svojim
> >> roditeljima, učiteljima, braći, sestrama, možda treneru ... ali
> >> najviše svojim prijateljima. Ovdje sam, da vam kažem, da je biti
> >> nekome prijatelj, najveći dar koji toj osobi možete dati.
> >>
> >> Ispričat ću vam priču.'
> >>
> >> Gledao sam u svog prijatelja u nevjerici, dok je on pričao priču o
> >> danu našeg prvog susreta., Preko vikenda se namjeravao ubiti. Govorio
> >> je otome, kako si je ispraznio ormarić, da poslije njegova mama ne bi
> >> morala doći i nositi kući njegove stvari. Duboko me pogledao i uputio
> >> mi mali smješak. 'Hvala bogu, bio sam spašen. Moj prijatelj spasio me
> >> od smrti.'
> >>
> >> Čuo sam uzdah, koji je putovao kroz masu, dok je taj zgodni, popularni
> >> dečko pričao o svom najgorem trenutku. Vidio sam njegovu majku i oca
> >> kako me gledaju i smješe mi se onim istim zahvalnim osmjehom.
> >> Tek sam tada shvatio pravu dubinu svega toga.
> >> Nikad ne potcjenjuj moći svojih djela.
> >> Jednom malom gestom možeš nekome
> >> promijeniti život. Na bolje ili na gore.
> >> Bog nas 'daje' u naše živote, da na
> >> neki način utjećemo jedni na druge.
> >> Tražite Boga u drugima.
|
