Poslao: 21 Sep 2006 10:27
|
offline
- tiringer
- Ugledni građanin
- Pridružio: 17 Apr 2006
- Poruke: 364
- Gde živiš: u jednom srcu
|
Sigurno je ova tema u nekoj vec obradjivana, ali eto, koliko volite internet-prepisku, ili uopste kontaktiranje pismenim putem. Da li je bolja nego usmena?
Ja licno, vise je volim, jer u usmenoj mozes malo da prenaglis, nesto kazes sto ne mislis duboko u sebi, a kad to napises i stavis na papir, onda procitas, razmislis da li je to to, niko te ne prekida, mozes vise reci, bolje nesto objasniti. Sta vi mislite?
ps. toliko se dopisujemo, a niko ni rec da oda priznanje prepisci.
|
|
|
|
Poslao: 21 Sep 2006 21:10
|
Prepiska ima svoj značaj samo u prenagljivanju, jer, kako si rekla, možeš da pročitaš, ispraviš grešku, potrudiš se da ne uvrediš nekog, ali...
Pričanje ima svoju draž. Kada sa nekim razgovaraš, vidiš mu lice, možeš da osetiš da li mu tvoje reči prijaju ili ne. Možeš da vidiš suzu u oku, kao i osmeh na licu, a to sve ne možeš prepiskom!
E, sad treba biti pametan i dobro koristiti obe vrste komunikacije, što nam, generalno, ne polazi uvek za rukom!
|
|
Poslao: 21 Sep 2006 22:46
|
U pravu si, lepse je razgovarati oci u oci, ali ja umem da pogresim, jer sam previse nagla, pa istrcim, ne razmislim i to me ponekad kosta. Nekako mi je lakse pismeno reci, oduvek bilo, bar "nekome", nego "uzivo" pogotovo kad mi je previse stalo da nesto ne pokvarim, a onda ko za inat, bas tad mozak zataji i ...uprskam stvar.
|
|
Poslao: 22 Sep 2006 01:31
|
Oči-u-oči je ispunjenije komuniciranje... kao što rekoste...
Ali, lično, previše sam nagao i nesredjen kad pričam sa nekim... ili pravim dužu pauzu ili prenatrpam gomilu stvari koje mnogi isprva ne provale... Kad pišem - Net, mobilni, papir... - sve je poredjano i, nekako, tad sve izadje u jednom mahu - nema potrebe za ispravljanjem ili dopunama!
Mada, nikad ne bih nekog ispalio pismenim putem... al' jednom već jesam (ipak, ona je meni prvo nešto naškrabala...); kako sam bio nezreo! Bilo je to pre godinu i po dana..:
Falsifikovani Univerzum Mira
Kao što se vetar igra nespretno lepršavim perom, i ljudska glava nesvesno, a bolno, manipuliše emocijama koje bismo ostavili istim, doveka... Potrebna je nesnosna grmljavina da pokrene velike nade u dušama žednim za ljubavlju, i pomeri paralisanu ruku; ona daruje osobu koja te fascinira sve kraćim i bržim uzdisajima i nebeskim crvenilom što priziva na vernost... A moja je vernost uzburkana; nasilna je i neprirodna, ugušena manjkom prostora i veštačkom slobodom pokreta... Znaj da sloboda nije samoća - zato i opstajem u ovom surovom postojanju sveta. Dašak mojih mogućnosti nije pored tebe... Ne želim promeniti svoje biće, bar ne još uvek; dovoljno sam prilagodljiv da uživam i u nesnosnim bolovima koje sam sebi stvaram... Suprotnosti se možda privlače, samo, izmedju nas je prevelika praznina - reka bez mostova, suviše izmučenog toka i izvrnutih namera... Psihičko sukobljavanje bi nas još više pocepalo i zauvek odvojilo..! Ovako... bivstvujmo bez prekih nesuglasica i vezanih nogu oslobodjenih saplitanja... I ne dozvoli da te glupi nasrtaj očaja odvede daleko od tvojih snova! Preživeli smo istu epizodu životne drame (i pre ovoga) - nove serije slede; ja sam samo statista koji je mogao postati glavni glumac pored tvoje vodeće uloge... Veliki ne dobijaju sve. Bori se za sebe (i sa samim sobom).
P.S. Ali se uvek, barem, trudim da bidem originalan - ne prepisujem odnekud i td...
|
|
|
Poslao: 22 Sep 2006 05:36
|
??? Nisi valjda?!
Ne mogu da poverujem da je ovo imalo takav uticaj...
Izvini, puno je težine u ovim rečima...
P.S. Prošlo?
|
|
Poslao: 22 Sep 2006 09:30
|
MladjaVR
Ti, BRE, stvarno ne misliš na nas sa slabim srcem! Šalim se, zaista lepo napisano!
Ali, nismo mi izmislili naglost i nesredjenost misli u ličnoj komunikaciji. To je "boljka" svih nas (koji hoćemo da priznamo). Lakše je mnogo nešto napisati i lepše, jer je sredjeno, sa izbačenim uvredljivim delovima i ostalim nepodesnim rečima. Ipak, ne možeš da piješ kafu sa drugaricom (ili pivo sa drugom) preko net-a ili pismeno i da pričaš - to je lakši oblik komunikacije i sladak.
Uostalom, čovek jeste rodjen sam i umire sam, ali u medjuvremenu mu treba društvo, da ne bi bio usamljen i sam (kako sam pametno ovo rekla, ovaj napisala ).
|
|
Poslao: 22 Sep 2006 15:17
|
Opet, moram da se složim...
A što vi ne bi, kad vidite da sledi moj post, drmnuli koju ljutu ili neki bensić..?!
|
|
|
Poslao: 23 Sep 2006 01:50
|
Pa, mislim, ovako barem možete očekivati i šokove koji nas vrebaju na ulici, iza drveta, u autu..... samo doprinosim što realnijem ambijentu foruma...
(uh, al' sam ga lupio..!)
|
|