|
Ma hajde bolan, bolje toplo nego hladno u svakom slucaju ... osim piva ili sladoleda naravno. 
Dopuna: 12 Mar 2007 14:37
"Mlada supruga je sjela na sofu jednog vrelog, dana pijuci ledeni caj u posjeti svojoj majci.
Dok su pricale o zivotu, o braku, o odgovornostima u zivotu i obavezama zrelih ljudi, majka je zamisljeno promrdala kockice leda u casi i onda jasno i trezveno pogledala svoju kcerku.
''Nemoj zaboraviti svoje prijateljice", rekla je dok su se listici caja polako smirivali na dnu solje.
"One ce ti biti sve vaznije, kako budes postajala starija.
Koliko god budes voljela svog muza, koliko god budes voljela svoju
djecu, one ce ti biti potrebne.
Sjeti se da povremeno odes negde sa njima, da radis nesto sa njima.
I zapamti da tvoje prijateljice nisu samo prijateljice, one su tvoje sestre,
tvoje cerke i ostali tvoji rodjaci. Bice ti potrebne druge zene.
Zenama su uvek potrebne druge zene."
"Kakav blesav savet", pomislila je mlada zena.
"Zar se nisam upravo vjencala?
Zar nisam upravo zakoracila u svijet parova?
Za ime boga ja sam udata zena, odrasla, nisam neka mlada devojka kojoj su potrebne prijateljice!
Moj muz i porodica koju cemo mi stvoriti ce svakako biti sve sto mi
je potrebno da moj zivot ucinim smislenim i Ali ona je poslusala
svoju majku; nastavila je da odrzava kontakt sa svojim
prijateljicama i tako sve vise svake godine.
Kako su godine prolazile, jedna za drugom, ona je polako pocela da
shvata da je njena mama ustvari znala tacno sta je pricala.
Kako vrijeme i priroda stvaraju promjene i misterije u zivotu svake zene,
prijateljice ostaju stub oslonac za nju.
Nakon 40-ak godina zivljenja u ovom svijetu evo sta sam naucila:
Vrijeme prolazi.
Zivot se desava.
Distanca razdvaja.
Djeca odrastaju.
Ljubav blijedi.
Srca se slamaju.
Karijere se zavrsavaju.
Poslovi dodju i prodju.
Roditelji umru.
Kolege zaborave usluge.
Muskarci ne zovu onda kad su rekli da hoce.
Ali prijateljice ostaju tu, koliko god vremena i milja bile daleko od tebe.
Prijateljica nikada nije toliko daleko da ne moze biti tu kad je potrebna.
Kad budes morala da hodas tim usamljenim putem i kad
budes morala da hodas sama, tvoje prijateljice ce biti tu sa strane tog puta navijajuci za tebe, moleci se za tebe, trudeci se za tebe, intervenisuci u tvoje ime i cekajuci te na kraju puta sirom otvorenih ruku.
Nekada ce one cak i prekrsiti pravila i hodati pored tebe.
Ili ce uletjeti i iznijeti te sa puta.
Svijet ne bi bio isti bez njih, ne bih ni ja.
Kad smo zapocele ovu avanturu zvanu zenskost, nismo imale pojma
nevjerovatnim radostima i tugama koje su nas cekale.
Niti smo znale koliko cemo biti potrebne jedna drugoj.
Svakog dana smo potrebne jedna drugoj i dalje."
|
