"Štagod noćas da zapevam vući će na sevdalinku...
Usnuo sam čobanicu uplakanu u šljiviku...
Grom udari... Planu seno... Rasturi se stado njeno...
Zaplete se dim na uvojku... Reče da se zove Bosna...
Čudno ime za devojku?
Nekom Drina teče desno... Nekom Drina lijevo teče...
Sve da teče u dubinu... Na dve pole svet da seče...
Znam tajni gaz, moje lane... Most se pruži gde ja stanem...
Sve da vuku me konji vrani... Nema meni jedne strane dok si ti na drugoj strani...
Osta ovaj stari kompas u grudima... A po polju nikli zabrani...
Crne senke što se gnezde u ljudima nadleću me kao gavrani...
Nekada sam putovao po mjesecu... Kroz vilajet pun hajdučije...
A sada me oči ljudske plaše više nego vučije...
Stoputa su prijatelji u molitvi pomenuti...
Da l' će mi se radovati? Ili glavu okrenuti?
Šta slagati? Šta im kasti? Svet ne možeš pesmom spasti...
Njine brige me i noćas brinu
Dok se spremam na put kući... Na put kući...U tuđinu...
Svetom smo se rasipali ko đerdani... Nosili nas nebom ćilimi...
Da li su to stvarno bili bolji dani, ili smo to bolji bili mi?
Nekad smo se bratimili po pogledu... Sluteći da isto sanjamo...
I bogu je prosto bilo krstimo l' se ili klanjamo... "
"Sve ti je ravno do dna u zemlji tulipana,
jer sve si dalji od laži i demona Balkana.
Gdje su ti davni ljudi, u kojem vremenu žive?
Prokleta divlja plemena, tu jedni druge još krive.
A pjesme pjevaju djeca,
nadu čuvaju novi,
nazovi
Kada posisaš sva vesla, tada Nikola si Tesla,
s pravom možeš reći da je struja tvoja,
cijeli život za ideju, tvoje riječi su u spreju,
zato nemoj da te puca paranoja.
Koliko košta sloboda, čime se ona mjeri?
Bez zemlje, para i roda u svojoj privatnoj vjeri.
Istina davno rečena,
svi ispunjeni snovi,
zaplovi.
Kada posisaš sva vesla, tada Nikola si Tesla,
s pravom možeš reći da je struja tvoja,
cijeli život za ideju, tvoje riječi su u spreju,
zato nemoj da te puca paranoja.
Svi na ulice, dižimo guzice,
jer svijet je u nama, a ne u kulama.
Svi na ulice, nek' padnu ubice,
spalimo zastave sve, mašimo ćunama. "
