|
Moja baba
Moja baba je "starija" zena. Rodjena 1921 (?) ni sama nije imala zivot iz bajke. Zivot joj je bio tezak. To je jedina baba koje se ja sjecam. Jedina u krvnom srodstvu. Rodila je dvanaestero djece, od kojih je prezivjelo osam. Moja mama je najstarije zensko dijete. Dok sam ja dosla na ovaj svijet moj deda je vec presao na siroke livade vjecnih lovista, tako da nemam ni sjecanje na njega, osim par pozutjelih slika i kratkih anegdota. U svakom slucaju moja baba mene nije voljela. Kako znam? Pa i ne znam sa sigurnoscu ali jos kao dijete sam osjecala razlicitost tretiranja prema meni i ostalim rodjacima. Nikad mi nije pricala bajke, nikad me nije stavila u krilo, nikad me nije pocesljala ili splela pletenice. Ili recimo, moj rodjak bi dobio snjitu hljeba namazanu eurokremom a ja domacim pekmezom od sljiva ... ili on dobije marcipan a ja buhtlu. Za Bozic, moji rodjaci bi dobili poklone a ja nista. Mozda zato sto je "moj" Bozic bio proslavljan drugim danom (?). Moja baba meni nikada nije isplela priglavke, sal ili dzemper (zato sam ja naucila kako da pletem). Moja baba meni nikada nije izvezla goblen ili isheklala stoljnjak (zato sam ja naucila kako da vezem i heklam). Jedino sto je meni moja baba dala je par sati finog razgovora prosle godine. Vidjela me je nakon dugo-dugo vremena i ja sam sada bila zena sa svojom djecom. Sjele smo, popile kafu i ispricale se onoliko koliko to mogu baba i unuka koje nikada nisu imale nesto mnogo zajednickog. Pitala me je kako zivot? Odgovorila sam joj onako kako se moze i zna. Nasmijala se i rekla da je njen zivot proletio i da se i sama nekad pita gdje su otisle sve godine. Ja sam joj rekla da ja znam nesto sto ona nije znala (i to sam joj rekla sa velikim osmjehom na licu). A sta je to? (nije mogla da ne pita). Pa rekla sam joj da je eto meni toliko mladjoj zivot do nekih tih mojih tadasnjih godina protekao nekad brzo a nekad sporo. Onda sam se ja zapitala u cemu je razlika kada dan traje 24 sata, bez obzira da li sam ja u Bosni ili u Americi. I onda sam otkrila nesto ocigledno. Kao dijete dan mi je trajao kao cijela godina, kao odrasloj zeni dan mi je prolazio kroz ruke a da nisam mogla ni da ga okusim. Zasto? Zato sto djeca uzivaju u danu, u svemu sto cine u tom jednom danu, u svakom trenutku koji se automatski produzi zato sto mu se posvecuje toliko paznje. Nista i niko ne voli da je ignorisan pa tako ni vrijeme.
Tek onda sam shvatila vrijednost vremena. Tajna je predati se tom necemu. Posvetiti svaki atom paznje, tada vrijeme uspori - skoro stane. I tada sam ja gospodar vremena. Tako sam joj objasnila da ako posveti paznju onim zrncima kukuruza dok hrani kokoske, da ce joj samo jutro produziti kao citav dan a sam za najmanje dva dana. Nasmija se moja baba.
---
Mama me zove da mi kaze da me je baba pozdravila.
Kaze da sam, ako nista, otkrila "novo vrijeme".
Pita me mama sta to meni baba porucuje a ja se samo smijem i kazem joj da ona vec zna tu tajnu, jer ju je otkrila jos kad je bila dijete.
---
Moja baba je i nakon svega moj prijatelj. Da je meni moja baba plela salove i kape, ja sada ne bih znala da naucim svoju djecu kako da pletu. Moja baba je svjesno ili nesvjesno meni ucinila vise usluga ovako kako je bilo, nego da je bilo onako kako sam ja prizeljkivala kad sam bila dijete.
---
I da, jos jedna stvar o mojoj babi. Da je moja baba ona baka iz Crvenkapice, vuk bi se lose proveo.
|
