Sloboda ličnosti...

1

Sloboda ličnosti...

offline
  • Pridružio: 27 Avg 2008
  • Poruke: 233

pitam se u poslednje vrijeme gdje je nestao moj bunt?

Bila sam i buntovnik bez razloga, jednom sam čitavu školu ispisala auto sprejom, riječima Azrinih pjesama, uhvaćena na djelu kod rečenice "Užas je naša furka..."

Razredni je zvao moju majku, znojavim dlanovima se rukovao sa njom, crven u licu, rekavši joj : gospođo Vaša kćerka ima najveći stepen slobode ličnosti koji sam ikad imao prilike da sretnem.

Moja majka zbunjena, traži dokaze za to (ne zna je li to u konkretnom slučaju dobro ili loše) i on kaže, inteligentna je i vesela, nezainteresovana za školu, lako joj polazi za rukom da brzo nauči i savlada sve, a između ostalog rukopis...taj rukopis, pogledajte, odvede je do zida kojim sam urnisala grafitima i moja majka se zamalo onesvijestila... Bila sam najbolji đak u rezredu.

Nedavno sam preko nekih ljudi dobila poruku od Razrednog, da sam bila izuzetna i neobična djevojčica, pa sam malo plakala zbog toga.

Gdje je ta djevojčica sad?

Ja gledam TV i čitam novine i ništa me ne uzbuđuje, ja se ne bunim ni protiv čega, ja ne osjećam potrebu da dignem glas ili prokomentarišem svakakve banalnosti današnjice.

Imam potrebu da budem slobodna i da slobodno iznesem neke svoje dileme, više psihopatološke nego sociološke, imam potrebu da kažem istinu o sebi iako će me koštati života, imam potrebu da živim onako kako ja hoću, imam potrebu da volim i razumijem ljude...

Postajem autistični čudak, koji radi po svom, tihi smarač bez zlobnih namjera, osoba koju je život nekako uhvatio u klopku svojih nebrojenih izazova.

Izmjesti fokus, izmjesti fokus, to je savjet koji najčešće dajem ljudima koji imaju neki problem, a onda se sama mazohistički vraćam na fokus mojih problema.

I hoću da sebi vratim taj ekstrovertni bunt, taj osjećaj da sam duboko protiv savremenog društva, materializma, lažnog morala, obmana koje nam serviraju mediji, da sve to prezirem da kritikujem mentalitet sela i najviše što mogu da uradim je da se povučem u sebe i bunt usmjerim na svoju psihu...

Moja će slika stajati pored nove dijagnoze, kao jedinstven slučaj slobodne ličnosti uhvaćene u sopstvenu zamku...neshvaćena, a nesposobna za velika djela koja bi jednog dana demistifikovala moje čudesno ponašanje...

Možda je samo PMS, možda je samo klimaks, možda mi je samo žao što uništim sve što dohvatim...

Možda bih samo trebala da prestanem da pišem (ovo sad misle rijetki čitaoci ovog bloga napisanog kao da piše dopisnik iz Leta iznad kukavičijeg gnijezda)

I ima li više gdje da se kupe auto sprejevi?

Sad bih divnim srebrnim slovima ispisala riječi "Il we newer be your stepping stone" na bijeloj fasadi moje zgrade...
[

Svi nekako iz bunta prelaze u neku letargiju. Valjda nas sistem ubija. Toliko truda uložiš u nešto, da pokažeš drugačije, da iskažeš sebe, jer želiš bolje. Bolje, ne samo za sebe, već za većinu. Ali onda sistem je takav, da drži sve konce u rukama, poput Miloševića i prosto ga je nemoguće pobediti... Bio sam aktivan član studentske organizacije, borili smo se za neke stvari... Neke ljude hteli smeniti, neke stvari promeniti, neke samo dati svim studentima na uvid. Terali to čak i do vlade... Ali ništa nismo promenili. Sledila je osveta svih asistenata. Studenti su se uplašili. A mi... nas nekoliko i nismo mogli mnogo toga da uradimo. Što kažu, jedan prst na ruci je lako slomiti, ali sklopi sve prste u pesnicu i prosto je nemoguće slomiti ih. Otpor! Mr. Green Sada sam se i ja već povuko iz svih tih sranja oko takvih stvari. Gledam svoja posla. Vidim da je to borba sa vetrenjačama. Nemam više volje ni za kakve akcije, bunt i šta ja znam. A nisam bio buntovnik samo eto, hormoni, tinejdžer, stvarno je bilo svih argumenata na našoj strani... Ali sistem je pobedio, za sad. Da se samo nisu svi povukli i da smo potegli radikalnije mere, koje su tek trebale da uslede, mislim da nam niko ništa ne bi mogao. Šta'š. Tako ti je to...

dva lica ::I hoću da sebi vratim taj ekstrovertni bunt, taj osjećaj da sam duboko protiv savremenog društva, materijalizma, lažnog morala, obmana koje nam serviraju mediji, da sve to prezirem da kritikujem mentalitet sela i najviše što mogu da uradim je da se povučem u sebe i bunt usmjerim na svoju psihu...

Ma, introvertni bunt je ono pravo, tu se pokazuje veličina i snaga duha, spremnog na dalji rast i širenje. Svaka ekstrovertnost se zamišlja kao neophodna suprotnost introvertnosti, kao poželjna manifestacija realizacije ličnosti u društvu, što je još jedna u nizu obmana iz oblasti psihologije. Kada bi se ostvarila prava zajednica među ljudima, ne bismo više upotrebljavali termine "introvertnost" i "ekstrovertnost".

uh, de me nadje s buntom, dva lica! nemam sad vremena za pisanje, trebalo je da sam odavno otisla, ali moram primer iz skole, zacnula si me. bas Smile

osmi razred, maj, ne nosimo kecelje i bluze. picnuti smo. ja predsednik odeljenja, najbolji djak. obucena u svetlo krem pantalone i kosulju, skoro belo. pocinje cas muzickog i nastavnik kaze: "idemo napolje da uradimo nesto." dovede nas do ograde i gomiletine uglja i kaze: "ovaj ugalj treba da se prebaci odavde ovde." valjda je bio van dvorista, a trebalo je unutra. ko bi ga znao! djaci poceli da nose. ja stojim. oni nose, gledaju u mene, ja i dalje stojim. "meni ne pada na pamet da mu prebacujem taj ugalj, a necete vala ni vi", kazem ja, ko pravi predsednik. svi lepo prekinu poso. dodje on, ne veruje svojim ocima. djaci kazu" kad nece ona, necemo ni mi." i smejemo se ispod oka (svi znamo da onaj nas razredni meni nece nista). a ja znam da sam u pravu i nema sanse da popustim. ljuti se on, preti, a ja mu kazem: "mogli ste lepo da uzmete ljude iz zadruge i da im date koji dinar, a ne da vam deca nose ugalj!"

dao mi je dva C, zakljucio C, i popravio ga na vecu. ko bela lala.

ja sam ostala ista, mada sam se prilagodila godinama i vremenu u kome zivimo. ali o tome neki drugi put Ziveli

Kao da sam ja pisao blog!Mislim da bunt nestaje "s godinama"!Ja tako objasnjavam izostanag istog kod mene!Ne znam!

sumadijaboy ::Kao da sam ja pisao blog!Mislim da bunt nestaje "s godinama"!Ja tako objasnjavam izostanag istog kod mene!Ne znam!

mislis, cenis, godine su krive?
ja cas krivim kalendarsku godinu, cas godinu mog rodjenja, ali definitivno, bunta nema...mozda kad u meni ne bude vise snage, dignem neku bunu, ali ne kaze se uzalud sve u svoje vrijeme LOL LOL LOL

tuzor ::dva lica ::I hoću da sebi vratim taj ekstrovertni bunt, taj osjećaj da sam duboko protiv savremenog društva, materijalizma, lažnog morala, obmana koje nam serviraju mediji, da sve to prezirem da kritikujem mentalitet sela i najviše što mogu da uradim je da se povučem u sebe i bunt usmjerim na svoju psihu...

Ma, introvertni bunt je ono pravo, tu se pokazuje veličina i snaga duha, spremnog na dalji rast i širenje. Svaka ekstrovertnost se zamišlja kao neophodna suprotnost introvertnosti, kao poželjna manifestacija realizacije ličnosti u društvu, što je još jedna u nizu obmana iz oblasti psihologije. Kada bi se ostvarila prava zajednica među ljudima, ne bismo više upotrebljavali termine "introvertnost" i "ekstrovertnost".


pa kad bi mogli da komuniciramo mentalnom snagom, a ne brutalnom fizickom ili retoricko-verbalnom, sigurno bi bilo mnogo lakse. Ovako svako posjeduje svoje oruzje, ono lakse dostupno uglavnom, pa se borimo protiv vjetrenjacha...

Panonian ::Svi nekako iz bunta prelaze u neku letargiju. Valjda nas sistem ubija. Toliko truda uložiš u nešto, da pokažeš drugačije, da iskažeš sebe, jer želiš bolje. Bolje, ne samo za sebe, već za većinu. Ali onda sistem je takav, da drži sve konce u rukama, poput Miloševića i prosto ga je nemoguće pobediti... Bio sam aktivan član studentske organizacije, borili smo se za neke stvari... Neke ljude hteli smeniti, neke stvari promeniti, neke samo dati svim studentima na uvid. Terali to čak i do vlade... Ali ništa nismo promenili. Sledila je osveta svih asistenata. Studenti su se uplašili. A mi... nas nekoliko i nismo mogli mnogo toga da uradimo. Što kažu, jedan prst na ruci je lako slomiti, ali sklopi sve prste u pesnicu i prosto je nemoguće slomiti ih. Otpor! Mr. Green Sada sam se i ja već povuko iz svih tih sranja oko takvih stvari. Gledam svoja posla. Vidim da je to borba sa vetrenjačama. Nemam više volje ni za kakve akcije, bunt i šta ja znam. A nisam bio buntovnik samo eto, hormoni, tinejdžer, stvarno je bilo svih argumenata na našoj strani... Ali sistem je pobedio, za sad. Da se samo nisu svi povukli i da smo potegli radikalnije mere, koje su tek trebale da uslede, mislim da nam niko ništa ne bi mogao. Šta'š. Tako ti je to...

Tebe ceka jos puno toga, buntovnik si ti, samo se prikrivas...

Silija ::uh, de me nadje s buntom, dva lica! nemam sad vremena za pisanje, trebalo je da sam odavno otisla, ali moram primer iz skole, zacnula si me. bas Smile

osmi razred, maj, ne nosimo kecelje i bluze. picnuti smo. ja predsednik odeljenja, najbolji djak. obucena u svetlo krem pantalone i kosulju, skoro belo. pocinje cas muzickog i nastavnik kaze: "idemo napolje da uradimo nesto." dovede nas do ograde i gomiletine uglja i kaze: "ovaj ugalj treba da se prebaci odavde ovde." valjda je bio van dvorista, a trebalo je unutra. ko bi ga znao! djaci poceli da nose. ja stojim. oni nose, gledaju u mene, ja i dalje stojim. "meni ne pada na pamet da mu prebacujem taj ugalj, a necete vala ni vi", kazem ja, ko pravi predsednik. svi lepo prekinu poso. dodje on, ne veruje svojim ocima. djaci kazu" kad nece ona, necemo ni mi." i smejemo se ispod oka (svi znamo da onaj nas razredni meni nece nista). a ja znam da sam u pravu i nema sanse da popustim. ljuti se on, preti, a ja mu kazem: "mogli ste lepo da uzmete ljude iz zadruge i da im date koji dinar, a ne da vam deca nose ugalj!"

dao mi je dva C, zakljucio C, i popravio ga na vecu. ko bela lala.

ja sam ostala ista, mada sam se prilagodila godinama i vremenu u kome zivimo. ali o tome neki drugi put Ziveli


silija, moras, sloboda licnosti me intrigira bas, hocu o tome kad god pozelis! Zagrljaj

dva lica ::sumadijaboy ::Kao da sam ja pisao blog!Mislim da bunt nestaje "s godinama"!Ja tako objasnjavam izostanag istog kod mene!Ne znam!

mislis, cenis, godine su krive?
ja cas krivim kalendarsku godinu, cas godinu mog rodjenja, ali definitivno, bunta nema...mozda kad u meni ne bude vise snage, dignem neku bunu, ali ne kaze se uzalud sve u svoje vrijeme LOL LOL LOL

Dva lica...
''Čovek sigurno ne bi doživeo sedamdesetu i osamdesetu,kada ova dugovečnost ne bi odgovarala njegovoj vrsti.Zbog toga ni njegovo popodne života mora da ima sopstveni smisao i svrhu i ne može biti samo žalosni privezak prepodneva''K.G.Jung...

Prema Jungovom misljenju,mi nespremno stupamo u drugu polovinu života(pri tome kod nekoga je to već u 35...ovde se misli na one preko 40-45...)''Smatrajući da je istina jutra ista kao i istina večeri,mi ili neokrnjeno želimo da prenesemo ideale mladosti u starost,postajući tako karikatura mladosti,ili odlažemo probleme prve polovine života prenoseći ih nerešene u drugu polovinu,čime ozbiljno usporavamo sazrevanje ličnosti...
--------------------

Izlaz iz ove mučne situacije jeste ponovno otkrivanje ''volje za smislom'' u sebi,ali smislom čiji sadržaj i smer najčešće nije isti kao onaj koji je bio u mladosti''V.J...

Dva lica Zagrljaj

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 948 korisnika na forumu :: 38 registrovanih, 6 sakrivenih i 904 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., BlekMen, Brana01, bufanje, Dimitrije Paunovic, FOX, Frunze, Georgius, ivan979, Ivica1102, Karla, Kibice, kybonacci, laurusri, ljuba, ljubacv, Luka Blažević, M1los, milenko crazy north, milutin134, Mlav, nemkea71, nenad81, opt1, pein, Rakenica, raptorsi, sasa87, sickmouse, solic, sombrero, Srky Boy, Srle993, Steeeefan, vathra, Vlajman1957, YU-UKI, YugoSlav