|
Sa 8. Av NYC osjećaju se atipični mirisi. U vrijeme kada se vraćam u hotel, pogrešno odabranom na Thames Sqr, osjećam da mi prelazak okeana nije donio nikakvu promjenu. Iz haotičnog života u malom mjestu, hop u još haotičniji, autističniji NYC. Miriše okran, osjećam se kao kod kuće. Taksisti ne razumiju, a potom ni ne izgledaju zainteresovano za adrese koje im polako, po slogovima navodim sa zadnjeg sjedišta. Pokažu malo interesovanja za "tip', ali ne previše. Kulise su to jednog grada koji je bio funkcionalan 20.tih godina 20. Vijeka. Danas njujorčane zanima i u iščekivanju su što novo slijefi: u umjetnosti, arhitekturi, literaturi i na kraju, isčekuju taj u vazduhu opipljivi Novi Svjetski Poredak...umedjuvremenu, žive vrzo, skupo i neće umrijeti imajući lijepe leševe...
|
