Poslao: 03 Feb 2008 22:53
|
|
Eto sve ovo vrijeme zaboravih da pitam,
Pa kako ste mi? Jesmo li živko, zdravko?
Kako žena, djeca? Ima li kakvog posla?
...eto ajd uzdravlje...
|
|
|
|
|
Poslao: 04 Feb 2008 07:59
|
..eeeeeee... moja ti....
Evo pomalo raduckam, osjecam se ko mamuran poslije ovih praznika. Moji su dobro, ganjaju neka polovna kola da kupe pa je cijeli dan guzva.
Prijelo mi se slanine i sira, nisam to jeo sto godina pa eto pokvarih veceru. Mada je slanina rijetko kada gurmanski promasaj
Penzije ni od korova.... i taaaakooo....
|
|
Poslao: 04 Feb 2008 12:55
|
I tako eto, moja ti. Sedim i čekam onaj tamo ponedeljak, da počnem da radim, a ne radi mi se - nikako! Baš sam lepo sebi organizovala život, al` ne daju dušmani peMziju, pa da se uživa i dalje!
Deca su dobro, muž je valjda dobro (nisam ga videla od sinoć :-)) i tako ..... eto ..... živkam ga pomalko dok još mogu
|
|
Poslao: 04 Feb 2008 17:05
|
Evo,prezivljava se usred ispitnog roka,nekako,ali dobro,taki je zivot nas umetnika...Jos uvek medju zivima,zdravlje-hemoglobin malo opao-ali tu je cvekla,dzigerica,kupinovo vince i jos ponesto crveno...Muza,dece-nemam,jos sam mlada-valjda..Posla preko glave-ispitni rok je-rekoh,pa ga i previse ima...
Ti si uvek ovako brizan?Ajde pozdrav
|
|
Poslao: 04 Feb 2008 18:07
|
Povezoh nekog đeda što je stopirao. Bi mi žao, vidim doćero se, crkvene aljine obuko, a sad mora da stopira kući.
- Dokle đedooo?
- Do Mačkovca, babi sam krenuo, čeka me. Neg čij si ti momčino? Do neba ti fala što mi stade, mišljadoh da ništa neću ustaviti...
- Od tih i tih sam - kažem mu ja. - Nego đede jel živiš u Mačkovcu il si krenuo u švaleraciju?
- Ma živim sinko, da sam Bogdo krenuo u švaleraciju, ne bi žalio ni pješke otale potegnuti. Ih da mi je sad ona momačka "snaga", ja bi go po ulici odo nek svi vide i crknu od muke. Vako... odo ja ipak svojoj babi... njoj "ono" ne pada na pamet a meni nikako s pameti na djelo.
Neg ja ću ođe izići, fala ti momčino đe čuo i ne čuo, fala ti harambašo moj, da Bog da ti ni jedna ne izmakla, Bog da te vidi...
I tako eto, malo prozborismo koju. Brže mi put prođe. Još da smo imali koju rakiju i komad suvog mesa, otegla bi se pjesma duž cijele Romanije...
|
|
Poslao: 04 Feb 2008 18:26
|
"A što pitaš kako smo,
dobro smo, dobro smo..."
Priča me podseti na jednog drugog đeda (nije Mačkovac, ali jeste jedno selo ispod Mačkovog Kamena) kojeg sam pre tačno dvadeset godina intervjuisala: pričamo dok on seje pasulj i promiče neka sitna kiša. Dobro držeći starina, stasit, Hercegovac starinom, kao i većina rodova ili, bolje da kažem, bratstava u njegovom selu. Otac njegov je još između dva rata dolazio u Beograd i vodio ga sa sobom: bio je seoski drvodelja i radio makete za Nikolu Zegu u Etnografskom muzeju.
Volela bih znati da li je đedo Mišo još u životu.
|
|
Poslao: 04 Feb 2008 19:02
|
Citat:A što pitaš kako smo,
dobro smo, dobro smo...
Pa palo mi na pamet da danas malo ko pita onog drugog kako je... svi nesto kukamo pa reko' daj da priupitam kako je ovo drustvance na MC
|
|
|
Poslao: 04 Feb 2008 22:36
|
Svi, dobro, na broju, najzad polegase, a ja sedoh za ovu spravicu da malo odmorim uz kaficu. Cera mi ulepsala dan: izasla joj prica, tj. samo deo u decjem casopisu "Naj", pa sam, onako, roditeljski ponosna kao da joj je knjiga objavljena. Volim da delimo radosti, velike i male. Sitnice nam zivot ulepsavaju, sta bismo bez njih...
|
|