Eto dodje i moja matura, i prodje, i prijemni, odlučih se arhitekturu i neću da odustanem, išao sam laganica, znam da se sve sredjuje i namješta, a pošto nisam briljirao u osnovnoj sa svojih 30 bodova ne očekivah zavidan rezultat, nadao sam se 100tom mjestu bar (FTN Novi Sad, primaju 100), ali i da ne uspijem u top 100 bar mogu uvijek kao stranac (tako sam čuo). I dodje prijemni, 3 dana, opšta i geometrijska kultura 6 od 18 bodova (položio), prostorna kompozicija, 8 od 21 bod (položio) i crtanje 9 od 21 bod(položio). Ajde kontam 120., tako nešto, znam da će da prošire na kraju pa možda upadnem. I tako sa nekom nadom u sebi čekam rang listu, dodje i ona, gledam, 141. sam, ne znam da li da se smijem il da plačem ajde pošto sam veseljak nasmijem se i kontam kao stranac, 2k evrica, jbg nije malo al nije ni puno za čitavu godinu.
Dočekam i tu prozivku, idem sa ciljem da se upišem kao stranac (nemoguće da se 40 od 60 ne pojavi na prozivci ), naoružan informacijom iz studentske službe da je za to potrebno uvjerenje o državljanstvu i 500 evrica, primaju neograničeno (jupi), spreman čekam da vidim dokle će da dogura dekan na prozivci, 108. je imala sreću da se upiše, dalje ne idu, 109. jadan plače. I na kraju pitanje za dekana, kako se upisuju stranci, šok odgovor. Čovjek se dere, govori da ne primaju više nijednog učenika. Ama baš nijednog. Šta sad, pitam ga zašto? Dobili kao "naredbu" od ministarstva, ograničen broj studenata na 100, nijedan više ne ide.
Pa kud da se prelomi na meni, do sada su ih neograničeno primali, al moram ja baksuz biti, kad sam sve isplanirao, sa najboljim drugom koji se upisao našao i stan. Našao i padobranski klub da se učlanim, i ronilački da nastavim treninge i uživanje u dubinama. Sve spremno al prc nema fakulteta. I sad moram u onu skupu, neorganizovanu gužvu zvanu Beograd na privatni jer je i tamo sve popunjeno na samofin, a stranci su otprilike kao na privatnom po cijeni, samo što te na privatnom više cijene kao studenta, bar sam tako čuo.
Čisto malo da se izjadim na blogiću svom na kome nisam odavno pisao .
|