bezsmislenost vere?

bezsmislenost vere?

offline
  • Lazar
  • čik pogodi
  • Pridružio: 30 Apr 2013
  • Poruke: 311
  • Gde živiš: tu iza ugla xD

Nikada nisam bio nešto naročito religiozan.Nekako sam uvek imao drugačiji pogled na sve to;ništa od toga nisam shvatao bukvalno,ali sam ipak verovao da je cilj svega toga uzdići se duhovno,postati plemenitija osoba,bolji,saosećajniji čovek...Ali polako stičem sve jači utisak da sam svo vreme bio u velikoj zabludi.
Šta uopšte znači verovati u boga?
Nekada sam mislo da to znači verovati u nekakvu silu koja je oličenje sklada koja je postvaila kockice i pustila ih da se same slažu.Verovao sam da je to način da i ljudi sa manjkom empatije shvate da je svako zivo stvorenje na ovom svetu plod nekakvog plana i da svako ima svoje mesto u široj slici.
Verovao sam da je to vera ne samo u boga već i u ljude koji i jesu deo te sveopšte sile kao i sve ostalo...U to da ljudi nisu po prirodi zli i da svko ima potencijal da prevaziđe svoje mane.
Verovao sam u ono u šta sam želeo da verujem.
Zadnjih godinu dana vidim da to ipak nije tako.Svrha vere je kontrola tuđih života i nametanje pravila.Verovanje u izmišljno biće ljudi koji žele da se osećaju privilegovanije i ispravnoije od ostalih koje je po prirodi arogantno i narcisoidno isto koliko i oni.Za koje tvde da traži da se život svakog živog stvorenja vrti oko njega i tih pravila koja su u njegovo ime smisli oni koji žele da svima ubiju bilo koji oblik samostalnog razmišljanja ili u suprotnom biva kažnjeno.Vera je izgleda shvatati bukvalno bajke ljudi koji su živeli u sasvim drugačijem društvu od ovoga u kome mi sada živimo,sa savim drugačijim predstava o tome šta je ispravno.
Vera je izgleda izgovor za mizoginiju,homofobiju,ksenofobiju...Izgovor za narcisoidne prostake koji žele da budu uvek u pravu i da ubeđuju sve ostale kako su samo oni posebni i ispravni,privilegovani od strane nekog vrhovnog bića koje oblikuju po svojim osobinama jer.
Ja naivčina,mislio sam da su to samo pojedinci koji koriste veru u te svrhe,i da njih treba ignorisati.Mislio sam da je nemoguće pretvoriti nešto plemenito u alat za opravdavanje nedostatka saosećanja,razumevanja...
Verovao sam da je suproto.Da ljudi treba sebe oblikovati po ugledu na nešto što je plemenito...Što olikuje ljubav,saosećanje i razumevanje...A izgleda da ljudi oblikuju boga po sebi.Krive sliku samo da ispadnu ispravni i opravdaju svoje lične zablude.Izvlače citate iz nekih svetih knjiga koje su pisalji judi hiljadama godina pre njih kada je sve bilo mnogo primitivnije da opravdaju svoje stavove.

Zbog svega toga imam potrebu da se ogradim i udaljim.Sramim se da kažem da verujem u boga jer će neko možda pomisliti da verujem u tu iskrivljnu i izopačenu sliku boga kojom se služe prosečni vrenici.
Ne zelim da neko pomisli da sam deo toga...Ne želim da im dam vetar u leđa,da pomisle da se sa tim slažem...

Ali eto moram da se zapitam da li uopšte ima smila verovati u boga koji je oličenje sklada i svega plemenitog kada on možda i ne postoji stvarno...Mozda ga uopšte nema pa zato u ime više sile mnogi opravdavaju svoje nerazumevanje i svoje zablude a nema ko da se pobuni i dopusti im da shvate da treba da duhovno rastu a ne da zatupljuju sebe još više.
Još gore...Šta ako jesu u pravu?Šta ako ljudi poput mene su ustvari ti koji su u zabludi...Šta ako to vrhovno biće želi od nas da budemo baš takvi,puni nerazumevanja i spremni da osuđijemo...Da kažjavamo i odbacujemo šve što izkače iz šablona starih hiljadama godima?
Uspeo sam sam sebe da zbunim.Više ni sam ne znam da li ima smisla verovati u to u šta želim da verujem...Ali znam da ne želim da verujem u to u šta skoro svi oko mene veruju jer ne zelim da budem takav čovek.
Nikada nisam ni ovde ni bilo gde pisao o vako nečemu,ali sada imam želju da prodiskutujem o tome da li uopšte ima smisla verovati u boga ako to znači da treba verovati u biće koje zahteva da sami sebe i sve oko sebe osuđujemo i ne poštujemo ako se ne držimo tih prastarih šablona i ako od njih odstupamo kada nisu dobri lično po nas i kada nama ili nekom štete.Kada diktiraju da jedan pol mora biti podčinjem drugom...Kada to diktira da ne sme niko boiti u skladu sam sa sobom ako to odudara od šablona...Kada u ime božanske pravde ljudi moraju biti kažnjeni ne zbog svojih loših dela već zbog nepoštovanja šablona...
Da li vredi verovati u takvu silu koja oprašta ubicama,silovateljima,zagovaračima mržnje,ali ne oprašta ljudima koji misle svojom glavom,ženama koje biraju da nerode to dete za koje nisu spremne ili koje jednostavno ne žele da rode iz nebitno kog razloga...koje se usuđuju da zahtevaju da budu poštovane kao ljucka bića ravna muskarcima u svemu bez tog dužnog strohopoštovanja koje im se nameće prema njima...Ne oprašta meni jer ne želim da prihvatim bajke kao istinite događaje i zato što ne želim da se odreknem moje sposobnosti da volim jer ljubav nije ispravna ako ne ispunjava određene kriterijume...
Da li uopšte vredi misliti svojom glavom ili se ipak treba prepustiti tek tako,ne sumnjati u ništa što vam se servira već praviti se da razumete stvari koje nemaju smsla i glumiti da verujete u nešto za šta osećate da nije ispravno ali se od vas očekije da prihvatite jer vam je neko rekao da mora tako inače ne razumete neki smisao koji je operisan od smisla?

Nalazim se donekle u sličnom problemu kao ti tj. počinjem da shvatam da nije sve tako kako su me učili i da nešto tu ne štima. Čitam već neko vreme tekstove koje pišu ateisti i pratim njihov rad i iskreno mi je žao što su u manjini i što na njih većina vernika gleda kao na zle ljude. Ne mogu sebe da nazovem ateistom u pravom smislu te reči, više agnostikom (ili deistom), mada, mislim da je religijsko opredeljenje jedna vrlo relativna stvar i da dva vernika ne moraju imati ista uverenja i stavove. Da, krivo mi je što mi je od rođenja nametnuta religija iako nikad nisam posećivao časove verskog vaspitanja niti planiram to da radim. Moja sreća je u slobodi, a u religiji nema slobode. Ne volim ni da mešam religiju i veru jer na religiju gledam samo kao na skup pravila koja je neko postavio ne sluteći kolike posledice to može da ostavi po čovečanstvo. Protiv vere u višu silu nemam ništa, čak mi je i okej da čovek veruje ako se oseća bolje. Mešanje crkve u državne poslove i nametnja verskih obeležja i sl. je već po meni nepotrebna stvar i vrlo je ružno jer se onda pripadnici drugih religija, a i ljudi koji ne veruju u Boga, osećaju zapostavljeno i na to gledam kao na neki vid diskriminacije.

Besmislenost se pise bez Z smešak ...

vidi stvarno sam ubacio to z(znao sam da moram bar nešto da zabrljam) Mr. Green

Iskreno,ja više ne znam u šta verujem i da li uopšte da verujem...Što više razmišljam to više sve ima manje smisla.
Čini mi se da sam jednom nogom zagazio u ateizam jer počinjem da se pitam kako bog ako postoji dopušta da pojedini vernici u njegovo ime nameću svoju volju koja i nije baš dobra po sve...I zašto dopušta da se ljudi međusobno mrze samo zato što nisu iste religije koje ne slave tog boga na isti način i ne slažu se oko njegovog imena ili nebitno oko kog detalja...I ako već dopušta slobodnu volju zbog koje se to dešava zašto onda obećava kaznu za one koji odaberu da u njega ne veruju iako nikada nisu uradel ništa loše ali zato oprašta nekom ko je radeo loše stvari ako ga prihvati i veruje u njega.Zašto bi bogu koji je oličenje pravde trebalo da bude bitije da ga neki smrtnik obožava nego to što neki drugi smtrvik radi loše stvari...
Još da ne pričam o tome što mi se sve više gadi pravoslavna crkva zbog svega što se dešava u zadnje vreme i umesto da se ograde od nekih jako loših stvari oni ih podržavaju i podpaljuju još više...

LakyTheMacak ::Iskreno,ja više ne znam u šta verujem i da li uopšte da verujem...Što više razmišljam to više sve ima manje smisla.
Čini mi se da sam jednom nogom zagazio u ateizam jer počinjem da se pitam kako bog ako postoji dopušta da pojedini vernici u njegovo ime nameću svoju volju koja i nije baš dobra po sve...I zašto dopušta da se ljudi međusobno mrze samo zato što nisu iste religije koje ne slave tog boga na isti način i ne slažu se oko njegovog imena ili nebitno oko kog detalja...I ako već dopušta slobodnu volju zbog koje se to dešava zašto onda obećava kaznu za one koji odaberu da u njega ne veruju iako nikada nisu uradel ništa loše ali zato oprašta nekom ko je radeo loše stvari ako ga prihvati i veruje u njega.Zašto bi bogu koji je oličenje pravde trebalo da bude bitije da ga neki smrtnik obožava nego to što neki drugi smtrvik radi loše stvari...
Još da ne pričam o tome što mi se sve više gadi pravoslavna crkva zbog svega što se dešava u zadnje vreme i umesto da se ograde od nekih jako loših stvari oni ih podržavaju i podpaljuju još više...


Na svako pitanje, odgovor je u Bibliji. Ali svako.

Napisano: 19 Okt 2014 21:44

GrobarRomanticar ::Na svako pitanje, odgovor je u Bibliji. Ali svako.

Donald Morgan ::A thorough reading and understanding of the Bible is the surest path to atheism.

Dopuna: 19 Okt 2014 21:49

Ja bih pre nazvao ovu temu 'besmislenost religije'. Mislim da treba odvojiti pojmove religija i vera.

izgleda da sam malo omašio temu...ovo sam ustvari zamislio da se zanosim svojom ličnom krizom vere pa zato taj naslov

juče sam imao jako interesantan razgovor na ovu temu sa jednim vernikom...I ne mogu da se načudim kako to baš svi vernici automaci kreću da te ubeđuju kako nerazumeš neki,viši smisao koji moraš da se potrudiš da shvatiš,ali taj smisao nećeš shvatiti ako nastaviš da sumnjaš i ispituješ taj smisao(dal samo meni ovo ne zvuči logično?)
Ono što meni nije jasno u celoj toj priči je zašto se gubitak vere i udanjavanje od religije pripisuje nekom glupom idejom da je to plod olakog razmišljnja ili nerkog nerazmišljanja uopšte i želje da "budeš moderan". Evo u mom slučaju ljudi pokušavaju da me ubede da razlog zašto sam ja počeo da se udaljvam od vere je zato što sam gay i zato mi je lakše da su udaljim nego da se "popravim"...Ali ja sam gay celog života,a tek zadnjih par godina sam počeo da se udaljavam od vere jer mi sve manje ima smisla da verujem.Počim da sumnjam da vera u boga ne utiče na to koliko će neko biti dobar ili loš...Čak ljudi koji zagovaraju mržnju i nasilje koriste boga kao opravdalnje i izgovor.
Kada pogledam ljude koji tvrde da su pravi vernici ne mogu da shvatim kako je moguće da baš oni su ubeđeni da ih jedino strahopoštovanje prema bogu stvarno sprečava da rade neke,odvratne stvari?Zar su oni stvarno toliko operisani od empatije da nemogu sami da shvate da je strašno ubiti ili povrediti nekog nego moraju da veruju u to da će goreti u paklu ako to urade pa zato ne smeju to da rade?

Kako sve više starim sve više shvatam da moja vera u boga gubi smisla jer ja nikada nisam imao strahopoštovane prema bogu već poštovanje prema ljudima i njihovim osećanjima i to je ono čime se vodim kroz život,bog mi je smo bio ideja o nekom sveopštem dobru u koje sam želeo da verujem.
Mnogi ljudi jednostavno nemaju dovoljno poštovanja prema drugim ljudima i imaju jako malo prirodne empatije...A vernici su...To je ono što mene tera da sumnjam da li vera u boga išta znači.
Evo baš ja na svojoj koži imam priliku da vidim koliko većina vernika nema ni traga od poštovanja prema meni kao ljuckom biću,već ćak se trudi da nekog poput mene predstavi kao karikatutu,nešto manje od čoveka iz nihovih ličnih razloga...još hvatajući se za svoju veru koja to treba da opravda.
Ako vera ima ikakvog smisla i ako stvarno oplemenjuje ljude žašto onda ateisti imaju više poštovanja prema drugim ljudima od vernika?

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 617 korisnika na forumu :: 10 registrovanih, 4 sakrivenih i 603 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Areal84, babaroga, havoc995, hyla, ivica976, Lazarus, pein, stegonosa, trajkoni018, Trpe Grozni