drugovi moji, gde ste?

drugovi moji, gde ste?

offline
  • Pridružio: 29 Jan 2009
  • Poruke: 488
  • Gde živiš: tako blizu, a tako daleko

Dok je trajalo, želela sam da što pre prođe, nesposobna zbog nezrelosti i neiskustva da prepoznam lepotu trenutka.
Žurila sam u neki drugi svet, novo sutra, ubeđena da je tamo sve drukčije i mnogo lepše.Davala sve od sebe da opravdam nade i očekivanja svojih bližnjih. Njihove pohvale su mi godile samo u toj meri što su oni zadovoljni. Ispunila sam njihove želje, opravdala njihove nade, ne shvatajući da time stičem svoj, sopstveni kapital za bolje sutra.
Prošlo je vreme, prošli su ti daleki dragi dani nesveli, prošlo je detinjstvo, školski dani, a prolazi i mladost!
Sad se osvrćem oko sebe, tražim svoje školske drugove, srećna sam kad ih vidim, čujem. Naši su susreti uvek ispunjeni toplinom i smehom, pleni nas onaj varljiv osećaj da je vreme stalo samo za nas iz IVa.
Kad smo zajedno, ponovo postajemo deca, kao da pričamo na času, prepisujemo domaće, pokrivamo jedni druge, hihoćemo se i ostajemo zaverenici do smrti.
Vodimo evidenciju o svakom od nas: ko je gde,šta radi, kako je, javlja li se...Život nas je rasuo, ali se otimamo i tražimo prilike da opet budemo zajedno. Posle svake proslave godišnjice mature organizujemo POPRAVNI ISPIT IZ MATURSKE VEČERI na koji izlazimo svi i privodimo one koji se nisu pojavili na proslavi. Ludujemo kao da nam je 18-19 godina. Delimo među sobom svaku mrvicu i sreće i bola i patnje svih nas, da niko ne bude uskraćen, zaboravljen i postajemo ono što u ono vreme nismo bili: VELIKA SLOŽNA PORODICA.
Ove godine smo uveli novo pravilo: sastajaćemo se bar jednom godišnje i to onda kada Mira javi da može doći iz Slovenije, Jeca iz Kanade i Vesna iz Rijeke!
Večeras niotkuda isplivaše u meni moji školski drugovi, naš smeh i nestašluci, zaverenički pogledi. I dok pišem ovo, oni su tu u meni i ne prestaju da se smeju, udaraju mi čvrge, vuku me za rukav. Među njima je i moj najdraži profesor, koji ni danas ne može da mi oprosti što sam otišla na pravo, a ne na dramaturgiju. Toliko je rada i truda uložio u mene, vodao me ko cigan mečku po vašarima, po kojekakvim opštinskim, republičkim, saveznim takmičenjima iz srpskog jezika, pravio se važan sa osvojenim nagradama, a ja ga izdala i „puf-pravo na pravo“! Od pre nekoliko meseci jednom nedeljno se srećemo na kolegijumu (životni putevi nam se opet ukrstiše, davno je napustio školu) i što god da zatraži ima prednost u odnosu na sve druge.
Kaže mi: „Džaba ti sve, nećeš se iskupiti!“ i smeje se. Svoje izlaganje obično počinje sa: „Kod nas je sve standardno i pod kontrolom: malo radimo, a i to što uradimo, ništa ne valja!“
„Pa, profesore, nisam ni ja vama zaboravila neopravdane izostanke i smanjenu ocenu iz vladanja zbog dizanja bune na dahije i organizovanja kolektivne bežanije sa časova i to svaki put kad ste vi hteli da pitate, a mi nespremni nismo hteli da odgovaramo!“
Želim da uživam bar u ovim, neponovljivim trenutcima, jer popravnog nema.
Da li samo mi iz IVa podetinjimo kad smo zajedno ili se to dešava i vama kad ste sa svojim školskim drugovima? Imate li i vi u tim trenutcima osećaj da je vreme stalo i delite li moje mišljenje da su prava, iskrena prijateljstva za čitav život, upravo ona iz školskih klupa?

nevena nevene ::
Kad smo zajedno, ponovo postajemo deca, kao da pričamo na času, prepisujemo domaće, pokrivamo jedni druge, hihoćemo se i ostajemo zaverenici do smrti.
Vodimo evidenciju o svakom od nas: ko je gde,šta radi, kako je, javlja li se...

Ti imaš sreću što još uvijek možeš prisjetiti se tih trenutaka.
Ja ako od nekog iz tih dana na ulici izvučem i jedno "Zdravo" ili klimanje glavom kao znak pozdrava, dobro je......

grbe ::nevena nevene ::
Kad smo zajedno, ponovo postajemo deca, kao da pričamo na času, prepisujemo domaće, pokrivamo jedni druge, hihoćemo se i ostajemo zaverenici do smrti.
Vodimo evidenciju o svakom od nas: ko je gde,šta radi, kako je, javlja li se...

Ti imaš sreću što još uvijek možeš prisjetiti se tih trenutaka.
Ja ako od nekog iz tih dana na ulici izvučem i jedno "Zdravo" ili klimanje glavom kao znak pozdrava, dobro je......


Tuzno ali istinito.... Nase odeljenje je isto bilo neslozno...Dogovorimo se da se nadjemo u nekom kaficu... Pola dodje...A kad pitamo gde su ostali...? Dobijemo odgovor da su se nasli na drugom mestu.. GUZ - Glavom U Zid

Realno gledano iz srednje skole mozes da "povuces" par prijatelja koji ce ti se uvek naci u slavlju i nevoljama....

Iako je takva situacija bila... opet bih voleo da ponovo budem s njima u odeljenju... al popravnog nema Crying or Very sad

Ja sam se "izvukao" sa 2 prijatelja i sa njima postao kum.

u maju ce biti matura, nasa 10 godina. u oktobru videla sam jednog druga da se prijavio, ubrzo sam i ja. Pre neki dan da vidim spisak ko se prijavio, i dalje stojimo on i ja.
Ovo vreme je baksuzno, u svakom pogledu, tako cini se.

Ljutica ::u maju ce biti matura, nasa 10 godina. u oktobru videla sam jednog druga da se prijavio, ubrzo sam i ja. Pre neki dan da vidim spisak ko se prijavio, i dalje stojimo on i ja.
Ovo vreme je baksuzno, u svakom pogledu, tako cini se.

Mi smo to odradili drukčije: zadužili smo "zolju" od drugarice koja po spisku poziva sve iz razreda, čuje se sa ostalim "zoljama" koje su zadužene da zovu drugove iz ostalih razreda. Zolje ili ti ose su vrlo delotvorne. Većina ljudi je inertna, ali kad ih zolje pozovu, prihvataju i dolaze. Ne ostavljajte ljudima da se prijave, zovite ih, nekima treba više puta! Naša zolja je na popravni ispit iz maturske večeri privela druga koji je u vreme proslave bio na oporavku posle operacije. Pozvala ga je posle proslave, nakitila mu kako je bilo lepo i ko je sve bio i upitala ga kada će mu biti bolje da može da izađe na popravni ispit, da ga ona zakaže. Smejao se, nismo verovali da će doći, njoj smo rekli da je luda, ali: on se pojavio pridržavajući se za stomak s rečima "Gde ste, p.... vam materina, ne može čovek od vas ni da bude bolestan!" Posedeo je s nama sat vremena, na krajičku stolice u poluležećem položaju, smejao se kao lud, sav ozaren i otišao.
diarno ::[Nase odeljenje je isto bilo neslozno...Dogovorimo se da se nadjemo u nekom kaficu... Pola dodje...A kad pitamo gde su ostali...? Dobijemo odgovor da su se nasli na drugom mestu.. GUZ - Glavom U Zid

Realno gledano iz srednje skole mozes da "povuces" par prijatelja koji ce ti se uvek naci u slavlju i nevoljama....

Iako je takva situacija bila... opet bih voleo da ponovo budem s njima u odeljenju... al popravnog nema Crying or Very sad

Ni mi u ono vreme nismo bili sjajni, ali kako vreme odmiče postajemo ono što u ono vreme nismo bili: VELIKA SLOŽNA PORODICA.

nasa generacija krije noge, i ujedno ceka godoa. zolja nije bilo kod nas. Shocked

retki su oni koji se na ulici jave, na okupljanje nesmem ni da pomislim...cak ni zolje ne bi pomogle...

@nevena nevene, hahaha, sad si ti mene pretekla sa temom...napisah prije jedno desetak dana pričicu o mojim drugaricama, nešto slično ovom tvom, samo si ti puno vedrija...vidjećeš uostalom...

Uh, nekako i ide kad stalno srijećeš društvo iz svoje generacije, ali kad se vidimo nakon izvjesnog broja godina, katastrofa, pogledi iskošeni, da li će me/ću je prepoznati sjetiti se imena, nečeg specifičnog...

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1239 korisnika na forumu :: 38 registrovanih, 2 sakrivenih i 1199 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Areal84, Asparagus, Bobrock1, Boris BM, Centauro, Cobi026, dijica, Dorcolac, FOX, GandorCC, hooraay, ikan, Karla, kovinacc, Kriglord, lord sir giga, Lucije Kvint, Marko Marković, Metanoja, MIg, milutin134, minmatar34957, miodrag, nenad81, nick79, nuke92, Papadubi, procesor, royst33, saputnik plavetnila, Shinobi, Stanlio, stegonosa, vandrej, voja64, vukdra, Zimbabwe