offline
- kindergirl
- Počasni građanin
- Pridružio: 02 Mar 2005
- Poruke: 901
|
Mnogo toga se dešava ovih dana. Puno je ljudi oko mene, puno pričamo, planiramo, mislimo. Da, hoću mnogo, hoću sve. Dobro, ne baš sve. Ali čekam da nam ukinu vize, čak možda budem i deo " veselog autobusa", koji će prvi preći granicu. no, za sad se još ništa ne zna, izvesno je samo da planiram da putujem i da za sada postoje dobre šanse za ti (pupu, nadam se da će tako i da ostane!). U celoj toj frci uspela sam prethodnih dana i da uradim neke stvari "za sebe". Da, znam i ove druge koje su pod "moram" isto tako za sebe,ali...
Sinoć je "u našem malom gradu" gostovao bend, "jedan u nizu", mislila sam, tribute 2 RHCP. Između mene i Pepersa postoji neka "tajna veza". Prvi cd koji sam kupila u prodavnici u šestom razredu (godina bombardovanja & i još nekih stvari) je bio Californication i tu je magija pochela. Tog dana sam kupila još jedan cd, " The best of Nirvana" i onda vishe nista nije bilo isto. Obožavam ta dva albuma.Slušala sam ga do iznemoglosti sa najboljom drugaricom koja mi je tada bila kao sestra,toliko puta smo ga preslušale da mislim da bih i dan danas bez ikakvog vežbanja mogla da odsviram savrsheno..zatim mi je život poslao novu najbolju drugaricu koja je potpuno sekla vene za Entonijem, pa smo onda išle na koncert u Indjiju i to je bio potpuni horor. Ne zbog Pepersa. Svi znamo kako je bilo. da, taksijem smo se vratile. Ali sad kad mislim o tome nije mi žao. Sećam se da smo na putu do Indjije jele žužu, i da smo se nešto švercovale za kartu, ne mogu sad tačno da se setim priče, ne skroz, nego valjda nismo imale rezervacije,a upale smo. Onda je malo posle toga i druga najbolja drugarica zauvek otišla iz mog života i ja sam Peperse slušala sama.i to je ok, sad stvarno tako mislim.
I sinoc..... momci iz tribute benda me potpuno oduševe,ali baš. i čujem "Under the Bridge dowtown..." i ne plače mi se. Skačem i vrištim, i opako mi se svidja frontmen i da, bila bih njegova grupi,ali mi se ne plače više kad čujem tu pesmu. Pojma nemam kako i zašto se to desilo (?, retorsko pitanje...) I pogledam preko levog ramena i pored mog dečka stoji Njena sadašnja najbolja drugarica. I pogledam desno i tamo stoji od nekog drugog Njega cimer. I javlja mi se. A meni smešno, onako baš. ...i situacija i On, i Ona i Ja, i svi Mi koji smo bili Mi,a sad više nismo. I gucnem limunizaciju. I ne bude mi gorko.
I kupila mi drugarica na sajmu od Mihajla Pantića "Slankamen". Ali...danas konačno uspem da malo guglam i da čitam neku štampu koju sam propustila i vidim da Mihajlo ima još dve nove knjige i kaže čovek da "pisanje prevazilazi samoccu". Verujem mu, mnogo mu verujem. I onda kao veliki poklon za mene: Sanja Domazet izdala novu knjigu. Možda se neko seća iz prethodnih postova, da , da baš to sam htela. To i da idem u Budimpeštu. Zove se "Čitati more." Ne treba mi ništa više. Samo malo slobodnog vremena. Da udahnem duboko, mada je hladno napolju.
Ako idete večeras na maskenbal, lepo se provedite. Ja hoću. : cheers!
*
gledalo se ovih dana:
Hors de prix
(volim Audrey Tautou mnogo, mnogo!inspiriše me njena moć transformacije....u ovom filmu glamur,glamur i Nica! Hocu na Jug.
..ali mi se "Koko pre Šanel" uopšte nije dopao, baš mi je nekako već viđeno, opšte mesto,blabla,ali kadrovi su )
*
u slobodno vreme crtam srca na zamagljenim prozorima....
da ne bude zabune, nije moja fotka nego sa deviantarta.
*
http://www.politika.rs/rubrike/intervjui-kultura/P.....cu.sr.html
*
i "Pesma"
|