moje srce ptica divljine...

2

moje srce ptica divljine...



Dodji prolece smeli ljubavnice
zemljin,
neka zakuca srce suma,
nestrpljivo da se izrazi !
Dodji u naletima nemira
usred lisca i cveca
koje hita da se razvije.
Kao sjajna pobuna,
baci se u noc,
u tamu vode,iznad zemlje,
oglasi slobodu zarobljenih klica !
Kao smeh munje,
urlik oluje,
odjekni u bucnom gradu,
oslobodi rec ugasenu,
napor koji je pao u letargiju,
osnazi nasu borbu
malaksalu,
budi pobednik smrti !


Tagore




Miruj,miruj srce moje,
neka cas rastanka bude sladak.
Neka se ljubav istopi
u uspomeni,
a bol u pesmi.
Neka se let kroz nebo
zavrsi sklapanjem krila
nad gnezdom.
Nek poslednji dodir
tvojih ruku bude nezan
kao cvet.
O,miruj,miruj,divni svrsetku
za trenutak samo
i kazi svoju poslednju rec
u cutanju.
Klanjam se pred tobom
i podizem u vis svetlo,
da ti osvetlim put tvoj


Tagore



Tuzne su tvoje pronikljive oci.
Ispituju dusu moju kao mesec
kada bi hteo da pronikne more.
Razgolitio sam svoj zivot
pred ocima tvojim od kraja do kraja,
i nista nisam sakrio ni zadrzao.
Zato me ne poznajes.
Da je dragi kamen, mogao bih ga razbiti
u stotine zrnaca i nanizati ogrlicu tebi oko vrata.
Da je cvet, svez i malen i sladak,
otkino bih ga sa peteljke i udenuo tebi u kosu.
Ali to je srce moje, dragana.
Gde su obale njegove, a gde njegovo dno?
Ne poznajes medje toga kraljevstva
i ipak si njegova kraljica.
Da je samo trenutak radosti,
on bi procvetao u laki osmejak,
i ti bi ga mogla videti i citati u trenutku.
Da je samo bol, on bi se rastopio
u sjajne suze, u kojima bi se ogledala
njegova najdublja tajna,
tajna bez reci.
Ali to je ljubav, dragana moja.
Njena je radost i bol bez granica,
beskrajne su njene zelje
i njeno bogatstvo.
Ona ti je bliska kao zivot,
pa ipak je na mozes potpuno poznati.



Tagore

Tužne su ispitivačke oči tvoje. One bi da smisao moj
dokuče kao što bi mesec da izmeri more.
Razotkrio sam život svoj pred tvojim očima s kraja na kraj,
i ništa ne ostade ni skriveno ni presvučeno.
I upravo me zato ne poznaješ.
Da je to barem dragulj, mogao bi ga zdrobiti u stotinu komadića
i nanizati ih u ogrlicu da ti je na vrat stavim.
Da je to barem cvet, okrugao, sitan i ljubak, otkinuo bih ga
sa stabljike da ti ga u kosu zataknem.
Ali, to je srce, ljubljena moja. Gde li su njegovi žali i
dno njegovo?
Ti ne poznajes granice ovomu kraljevstvu, pa ipak si
kraljica njegova.
Da dodje samo časak radosti, on bi se u lagani osmeh
rascvao, i ti bi ga začas mogla videti i pročitati.
Da bude samo bol, razlila bi se u bistrim suzama,
pa bi se u njima i bez reči odrazila nutarnja tajna.
Ali, to je ljubav, ljubljena moja.
Njena je radost i njena bol bezgranična, i beskrajna je
oskudica njena i njeno bogatstvo.
Blizu ti je kao i sam život, ali je nikada ne možeš
sasvim upoznati..



Oslobodi me veza svoje slasti!
ni kap vise toga vina od poljupca.
Ova magla od teskog tamjana gusi mi srce.
Otvori vrata i propusti jutarnji zrak.
izgubljen sam u tebi ,zarobljen u zagrljaju
tvoje neznosti.
oslobodi me svoje drazi
i povrati mi hrabrost
da ti ponudim svoje slobodno srce.


Tagore



Ti i ja

Ti ispunjavaš moje misli
Dan za danom;
Pozdravljam te u samoći
Van sveta;
Ti si zagospodarila
Mojim životom i smrću.

Kao sunce na zalasku
Moja duša tebe netremice gleda
Kao jedino oko.
Ti ličiš na uzvišeno nebo,
Ja ličim na beskrajno more.
A između pun mesec plavi.

Ti si večito spokojna,
Ja sam bez počinka trajno,
Pa ipak na dalekom horizontu
Mi se stalno srećemo.


Tagore



Kakva si da si ,dodji;
ne oklevaj pri oblacenju.
Neka ti je i kosa raspletena,
i razdeljak zamrsen,
i jelek otpucen,
sta to mari.
Kakva si da si ,dodji;
ne oklevaj pri oblacenju.

Dodji hitrim koracima po travi.
Ako rumenila s tvojih nogu nestane,
jer je rosa pala, ako se prstenovi
oko tvojih nogu rasire,
ako biser poispada iz tvoje grivne,
sta to mari.
Dodji hitrim koracima po travi.

Gle, oblaci se na nebu gomilaju.
Jata zdralova dolecu sa dalekih obala,
i vetar duse na mahove preko pustinje.
Preplasena marva bezi pojatama u selu.
Gle, oblaci se na nebu gomilaju.

Zalud uzizes zizak na stolu
radi svoga gizdanja -
drsce i gasi se na vetru.
Ko vidi da na kapcima tvojim
nema crnila?
Oci su tvoje tamnije od tmurnih oblaka.
Zalud uzizes zizak na stolu
radi svoga gizdanja -
drsce i gasi se na vetru.

Kakva si da si ,dodji;
ne oklevaj pri oblacenju.
Ako venac za kosu tvoju
nije jos ispleten, sta mari;
ako lancic oko tvoga lakta
nije zapucen, neka ga.
Nebo je pokriveno oblacima
- pozno je.
Kakva si da si ,dodji;
ne oklevaj pri oblacenju.


Tagore



Dovrši svoju poslednju pesmu, pa da se
raziđemo.
Zaboravi ovu noć, kad mine.
Koga se trudim da zagrlim? Snovi se ne
daju uhvatiti.
Moje žudne ruke pritiskuju prazninu na srce
i ona mi satire grudi.



Tagore



Ceznem da ti kazem najdublje reci
koje ti imam reci; ali se ne usudjujem,
strahujuci da bi mi se mogla nasmejati.
Zato se smejem sam sebi i odajem
tajnu svoju sali.
Olako uzimam bol svoj,
strahujuci da bi ti to mogla uciniti.
Ceznam da ti kazem najvernije reci
koje ti imam reci; ali se ne usudjujem,
strahujuci da bi mogla posumnjati u njih.
Zato ih oblacim u neistinu,
i govorim suprotno onome sto mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup,
strahujuci da bi ti to mogla uciniti.
Ceznem da upotrebim najdragocenije reci
sto imam za te; ali se ne usudjujem,
strahujuci da mi se nece vratiti istom merom.
Zato dajem ruzna imena i hvalim se svojom surovoscu.
Zadajem ti bol, beojeci se
da neces nikada saznati sta je bol.
Ceznem da sedim mirno pored tebe;
ali se ne usudjujem; jer bi mi inace
srce iskocilo na usta.
Zato brbljam i caskam olako,
i zatrpavam svoje srce recima.
Grubo uzimam svoj bol, strahujuci
da bi ti to mogla uciniti.
Ceznem da te ostavim zauvek;
ali se ne usudjujem, strahujuci da bi
mogla otkriti moj kukavicluk.
Zato ponosito dizem glavu
i dolazim veseo u tvoje drustvo.
Neprekidne strele iz tvojih ociju
cine da je bol vecito svez.


Tagore



Volim te, dragane,
oprosti mi ljubav moju.
Uhvaćena sam kao ptica
koja je zalutala.
Otkako se potreslo,
srce moje
izgubilo je svoj veo
i ogolelo.
Pokrij ga svojim sažaljenjem, dragane,
i oprosti mi moju ljubav.

Ako me ne možeš voleti, dragane,
oprosti mi moj bol.
Ne gledaj me prezrivo
iz daljine.
Povući ću se u svoj kut
i sedeti u mraku.
Obema rukama pokriću svoju
golu sramotu.
Odvrati svoje lice od mene, dragane,
i oprosti mi moj bol.

Ako me voliš, dragane,
oprosti mi radost moju.
Ako moje srce ponese
bujica sreće,
ne smej se mom opasnom zanosu.
Ako sedim na svome prestolu
i vladam nad tobom
tiranijom ljubavi svoje,
ako ti kao Boginja
poklonim svoju milost,
podnesi oholost moju, dragane,
i oprosti mi moju radost.



Tagore

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1101 korisnika na forumu :: 31 registrovanih, 6 sakrivenih i 1064 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 8u47, A.R.Chafee.Jr., Asparagus, bladesu, BORUTUS, Bubimir, bufanje, Duh sa sekirom, FOX, goxin, GveX, havoc995, kinez88, Kubovac, kybonacci, Lucije Kvint, mean_machine, menges, milenko crazy north, naki011, pedja.st, pera bager, sevenino, Sir Budimir, Stanlio, styg, uruk, virked, VP6919, |_MeD_|, 223223