mracna mesta grada, mracna mesta uma

mracna mesta grada, mracna mesta uma

offline
  • Pridružio: 02 Mar 2005
  • Poruke: 901

Svako ima svoje "mracno" mesto. Ono koga se plashi, pored koga ga uhvati jeza kad prolazi. Za mene je dugo to bilo mesto ispod Brankovog mosta, pored "Corba" kafea. Ne znam ni sama zasto.Mislim da su takve stvari neobjasnjive. Cesto sam sanjala to mesto kao neki liminalni predeo. Mozda je to zbog toga sto tu ima mnogo tramvajskih šina (a opet, ima ih i na drugim mestima u gradu). Jos od pre ne volim pruge i vozove, narocito me je bio strah na Vukovom spomeniku par puta nocu. I nije to onaj strah da ce mi neko nesto uraditi (opljackati, prerezati grlo ili sta vec) nego je to onaj iracionalan strah od kog se paralises i postanes mali i nemocan da bezis.
Secam se da smo jednom decko i ja otisli na gej zurku, koja se odrzavala bas u zgradi ispod samog Brankovog mosta. Dj. Brka je pustao tamo mjuz to vece i mi smo otisli njega da slusamo. A moram da priznam da sam otisla malo i iz radoznalosti. Ocekivala sam dekadenciju i avangardu i dobila sam to, plus i da je "limunizacija' u ono vreme kostala tamo 350din. (sto je mnogo mnogo je, to je najskuplja limunizacija koju sam popila ever Mr. Green, no htela sam avantgarde Very Happy ) Secam se da su neki skinsi razbili prozor i da je dosla policija i da je puno stakla bilo okolo. ma haos. I vracanje te veceri do parkinga pamticu valjda zauvek. Senke koje se izduzuju, narandzasto ulicno svetlo i potpuna pustos oko mene naterali su me da ubrzam korak. Cula sam samo svoje disanje i nista vise.

spooky skroz.

E, radi se o tome da sam nedavno otkrila jos jedno izuzetno za mene uznemirujuce mesto. Mr. Green Novi Beograd. Mr. Green Smajli Salim se sad malo, naravno ne ceo, nego onaj deo kad se ide pravo od delta sitija pa do savskog keja. Inace, mnogo volim Novi Beograd, deo oko Hajata, deo oko Studenjaka, sva tri keja su mi neopozivo divna i volela bih da imam svoj splav i da se budim u cik zore sa suncem na reci.
Ali ovde nije rech o tom delu nego o blokovima koji slede posle Belvila, mada mi je i to naselje skoro podjednako "strashno". Do nedavno nisam zalazila dalje od delta sitija u taj deo grada(nisam imala ni potrebe),ali sam nedavno bila na savskom keju na koncertu Darkwooda, pa smo se nocu vozili tim delom grada. Automobili koji šibaju kroz noć, mutno svetlo, zgrade kao džinovi nekako razbacane meni se čini bez reda, kao da su nikle iz nekog betonskog sivila koje živi ispod zemlje izazvalo je u meni neku teskobu, ne znam, neki meni do sada neopisiv osecaj. Kao da sam osetila stešnjenost tih malih stanova punih nekih loših misli, loših energija, neostvarenih ambicija ljudi koji su siromašni čak i duhom. Zamislila sam porodicne svadje, oca kako se pijan vraca sa "građavine" i tuče svoju decu, majku koja nema posao i ne može godinama da ga nađe. Ne znam da li je neko gledao film "Besa me mucho"? e pa tako nešto.Sivilo svakodnevnice.Male prodavnice i mali ljudi. Ugnjetani. Bez volje za životom. Tužni.Neka vrsta obesmišljenosti svega. Relativnosti svega. Drugačijeg proticanja vremena među tim zidovima. Neko trajno unutrasnje nezadovoljstvo koje se nasleđuje zajedno sa tim stanovima. Izgubljena vera u mogućnost boljeg. Možda čak i umna bolest u začetku.

A zašto sam pomislila sve to?! Ne znam, samo znam da je ta ogoljena pustoš, noć bez ljudi i meseca strahovito delovala na mene. kao neka podzemna rupa u betonskim hodnicima svesti. Pohranjena zauvek u iskustvu i s vremena na vreme iskrsava mi pred oci. uglavnom u nekim stersnim situacijama kad bi trebalo da mislim i da se skoncentrisem na nesto drugo.

ja se sjecam jednog prolaza izmedju moje zgrade i garaze.
jao kako mi je bilo strasno? kad je noc, nema svjetla ni sa jedne strane a prolaz uzak, dovoljno da prodje mrsavija osoba bez da se nakrivi sa strane. raspustenih, ljutih i gladnih dzukaca uvijek bilo u mojoj mahali, pa svaki put kad sam prolazila kroz taj prolaz sanse su bile 50:50 da cu izaci sa druge strane nepovrjedjena. sad nema da se bojim raspustenih psina, sad se bojim da mi neko noz pod grlo ne stavi. Mr. Green
ah, ta divna stara vremena. smešak

Bože kinder, pa to je tako lep deo grada, liči malo na ovaj MyCity logo iznad. Mr. Green I meni su blokovi spooky, ali uglavnom zato što tamo uopšte ne umem da se snađem. Kod mene teskobu ne izazivaju te zgradurine, ma koliko ružne bile, ja se plašim praznog prostora. Kada sam bila mala, i kada su me vodili u blok 45, mama mi je objasnila da je to kraj grada, da nema dalje. Meni nikako nije išlo u glavu kako to jedan grad negde prestaje da postoji, i da su tamo iza samo livade i ništa više. I to ne bilo koji grad, nego moj grad. Novi Beograd se menja i širi, te livade popunjavaju novim zgradama, uglavnom poslovnim, sa šarenim bankama, tržnim centrima i hiperprodavnicama kojima se ne zna broj. Ali mene ne napušta taj osećaj da živim sasvim blizu kraja grada, što je isto kao i da živim na kraju sveta. To bi bilo ono što kod mene izaziva jezu, sve te livade i pustahije po Novom Beogradu, kojih više, uglavnom, nema.

I razumem da su pojedini delovi grada toliko ružni da izazivaju depresivne, sumorne misli, ali me ta poetika novobeogradskog beznađa prilično nervira. Ima ironije u tome da je arhitektonski koncept zasnovan na humanim idejama postao svoja sušta suprotnost, i da, uslovno govoreći, proizvodi depresivne i izgubljene ljude. Ja na Novom Beogradu živim, osećam njegovu raznovrsnost, i gledam ga drugačijim očima (a Pantića ne čitam Very Happy), tako da ne znam koliko u svemu tome ima istine.

Šta ću, lokalpatriota sam. Smajli

jelkice, ma ja skroz tebe razumem, nego kazem upravo da ni ja sama ne znam zashto se tako osecam na pojedinim mestima.zashto na mene prostor utiche na jedan a na tebe/nekog drugog/treceg na xy drugachijih nachina, to se ja pitam. no to je siroka tema, koja se uglavnom ne da objasniti,ali ipak to nije razlog da se ja ne zapitam. Smile
ista je prica i sa prostorom ispod Brankovog mosta. nemam "racionalno" objasnjenje. i nije ceo Nbg, nego samo pojedini delovi. Neutral ja se u arhitekturu ne razumem, nemam nikakvo znanje o tome, ali mozda si u pravu: ni ja tamo verovatno ne bih mogla da se snadjem, pa to izaziva teskobu..ali na B.mostu mogu da se snadjem pa mi je spooky i cesto sanjam taj deo bas. ko ce ga znati..

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1365 korisnika na forumu :: 30 registrovanih, 2 sakrivenih i 1333 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: aleksandarbl, Alibaba1981, Bane san, Boris BM, djboj, Dorcolac, draganca, Fabius, FileFinder, ILGromovnik, Istman, Ivica1102, jackreacher011011, janbo, Joja2, kovinacc, kraJo, Krusarac, Mi lao shu, raketaš, S2M, sasakrajina, Srky Boy, suton, taz1cl, vasa.93, Vlada1389, vladulns, wolf1, zlatkoa987