|
obrisati ogledalo, popiti nes, šetati pored mora, baciti đubre, voleti pesak i travu iz blizine,a ne sa fancy fotografija iz kataloga za letovanje, naučiti da skuvaš novo jelo, sedeti na terasi i naizgled ne raditi ništa, pustiti vazduh da struji od temena do malog prsta na nozi, osetiti koliko znači detoksikacija na različitim nivoima, ići pešice, kupiti mali predmet koji će te sećati na...biti pun i prazan u isto vreme, naučiti da voliš sopstvene praznine i da ceniš sopstvene punoće ( ), fotografisati nebo i suncobrane i vrtove i stene i sladolede i papuče i sve druge uzbudljive oblike... slušati jezik koji uopšte ne razumeš i po tonu nagađati o čemu pričaju ti ljudi... pokušati da prihvatiš svoje snove kao deo sebe čak iako te to rastužuje...preživeti insomnije (i pomiriti se sa činjenicom da su i one deo puta), prepustiti se vrelim noćima, zavoleti telo pored sebe sa svim njegovim oblicima, ušima, prstima i nosem, naučiti puno o nekome ko ti je toliko blizak da imaš utisak da ga poznaješ od rođenja. voleti nečije disanje u rano jutro kad je sve mirno i ništa se ne čuje... lagano putovati na duplo dno sebe u potrazi za malom školjkom ili biserom ili srcem... probuditi se u dan gde je vreme nebitno i gde niko ne pita koliko je sati...
probati novi sladoled, učiti da "muški" plivaš kroz život, naučiti da ne pokazuješ ranjivost kad uočiš da te neko namerno povređuje, misliti o sebi kao o talasu u prošlom životu, dopustiti krvotoku da se stiša, ali da ne bude tišina, voleti jednostavne formule i mali broj dobro ukombinovanih sastojaka, prizivati Afrku u srcu Mediterana, letnja kiša i stihovi koji teku u svetlost, zov divljine, ljubičasto i boja kajsije, vodena vila u svom prirodnom okruženju...
kindergirl@mycity.rs
|