Cvetićem ovim
skromnim,
a da i ne znaš,
vratio si mi
daleke i srecne
dane detinjstva!
Dane kada sam pod
orahom,
pred kućom dedovom,
pod modrim
nebom
nizala male, bele
glavice
pa pravila venčiće,
a onda trčala
bosa
livadom,
utrkivala se s vozom,
s lastavicama
i puštala
vetru
da se poigra
uvojcima i krunicom
cvetnom!
Ta glavica
bela,
jednostavna,
ne mami
zanosnim mirisom,
ali je meni zamirisala
na sva bezbrižna leta,
na bakin vruć,
tek ispečen hleb,
na nasmešena lica u igri
voli me - ne voli me,
na ljubav
čistu,iskrenu,
na ljubav
što se iskri
u bezazlenim
zenicama jeteta...
|