svadba,svadba, svadba je!

1

svadba,svadba, svadba je!

offline
  • Pridružio: 29 Jan 2009
  • Poruke: 488
  • Gde živiš: tako blizu, a tako daleko

Oće me svadbe! Ove mi se godine baš posrećilo! Toliko, da već nervozno prebiram po svojim kontima prihoda, ne bih li videla gde da ukalkulišem nov poziv na svadbu.
Elem, na ovo “vjenčanje u Varaždinu na dan 19.rujna 2009.god.”mi se baš, baš ide i baš, baš mi je stalo do toga da budem prisutna tom venčanju, aproprijacija- konto prihoda je rezervisan za ovaj trošak još pre par meseci, ali odavno već znam da će to biti samo još jedna moja neispunjena želja! Postoji vis maior ili ti viša sila zbog koje ne mogu da mrdnem odavde!
Na prethodnoj svadbi videh ono čime je svekrva (koja živi u inostranstvu) usput darivala nevestu, a što ovde kod nas ne videh nikada! Taj me je dar toliko ganuo, raznežio, jer je takav da nema pripadnice ženskog pola koja ne bi poželela da ga ima, koji bi čuvala do kraja života ili pak do razvoda, a možda bi preživeo i razvod!
Ubih se od kopanja i iznalaženja načina da takvim poklonom darujem nevestu, jer se isti izrađuje po narudžbini, odabranim motivima i datim podatcima, dobacih sve to preko grane, izorganizovah dovoz istog od preko, oganizovah odvoz istog na svadbu u Varaždin na sam dan venčanja i sedoh za komp s uzdahom tegobe što ne mogu biti s njima tog dana! Takva mi karma: ne može ono što želiš, može ono što ne voliš!
I tako, sedim pred kompom, čukam po Varaždinu, pitam se kog vraga je baš tamo svadba, šta ima veze što je mlada odande! Nikad nisam bila u tom gradu, a volela bih da vidim grad u kojem je živela moja prva, dečja, simpatija o kojoj tolike godine ama baš ništa ne znam.
Bili smo klinci, oboje dobitnici prve nagrade na takmičenju iz srpskohrvatskog jezika na nivou ondašnje SFRJ. Iz svake ondašnje republike je nagrađeno po nekoliko dece tom prvom nagradom, petnaestodnevnim letovanjem u Splitu. Skupiše nas da širimo bratstvo i jedinstvo, ravnopravnost naroda i narodnosti te, sada pokojne, države.
Tih 15 dana u dečjoj koloniji Modre lastavice iz Sarajeva, provedenih u Splitu sa decom iz Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Makedonije, čuvam među najlepšim uspomenama svog detinjstva! Nevini, neiskvareni, čistih srca i duša izgradili smo veze od kojih neke i danas traju, a neke je pokidao rat.
Tih davnih klinačkih godina smo se nas dvoje toliko gledali, da smo zaboravili da izmenimo adrese! Oboje smo bili smotani, stidljivi, povučeni, nesigurni u sebe. Samo smo se gledali, ćutali, crveneli, dok su, bar meni, leptirići titrali ispred očiju. Sve je ostalo samo na pogledima i onom što se osećalo u vazduhu, a da nikad nije bilo izrečeno!
U toku rata sam se pitala: šta li je s njim, nisam znala da li spada u kategoriju domaćeg, izgnanog ili prognanog lica, kakva ga je sudba zadesila, da li je živ?
Pokušala sam preko neta nešto da saznam o njemu, bezuspešno..
Razmišljajući o svadbi, gledajući Varaždin, setih ga se onako, bez veze, i učukah njegovo ime.
Pojavljuje se tih 116 istih imena i prezimena. Bezveze, bez ikakvih očekivanja, nasumično čuknuh na jedno. Šok! Lagano mi se otvara slika poznatog mi lica. Ne mogu da verujem! Smejem se, radosna sam, trepćem i opet ne mogu da verujem. Likom je ostao potpuno isti, onakav kakvim ga pamtim! Moja prva simpatija!
Prođe prvi talas emocija, ajde sad da čitam, a ima šta da se pročita! Sve lepše od lepšeg! Shvatam da nije ratovao, već se bacio na nauku i naučni rad, napisao sve i svašta, odbranio sve i svašta. I tako, opet se nemo gledamo, posle toliko godina, ali ovog puta on mene ne vidi!
Osećam olakšanje, jer sad znam šta je s njim, srećna sam zbog njegovih uspeha.
Odlučim da mu se javim, napisah pismo, ali se u zadnjem trenutku predomislih i ne poslah ga.Samo gledam u njegovu e-mail adresu i pitam se da li bi on to pogrešno shvatio? Za mene bi to bilo obično pozdravljanje nekoga koga nisi dugo video, ni čuo, a ko ti je ostao u lepoj uspomeni.
Kako bi vi postupili?

Citat:Kako bi vi postupili?

Kakva sam impulsivna i, povremeno, operisana od racionalnog mozga, verovatno bih poslala to pismo, a onda se žderala danima. Pitala bih se šta ja zapravo hoću time, prošle su tolike godine, decenije zapravo, i postoji verovatnoća da me se čovek ne seća. Ili da možda ne želi da se seća.

Ako ne bih podlegla impulsu, zadovoljila bih se tim otkrićem da je živ, zdrav i uspešan.

Upravo tako, Sorelag. Ja bih, 99% isto uradila i, što kažeš, posle se 'žderala' .. a koliko dugo, zavisilo bi od eventualnog odgovora na pismo. Inače, moja osobina je da reagujem uglavnom razumom, a manje srcem (mislim, onako - na prvu loptu), ali na kraju, posle silnog mozganja, opet uradim ono što mi se u početku čini kao lošiji izbor.. valjda da zadovoljim svoju radoznalost.. a hrabrosti i 'ludosti' mi ne nedostaje..
Zamislim najlošiji mogući ishod, pa ako procijenim da mogu da se izborim s tim...idem naprijed Very Happy.

Hoću da kažem da sam u par sličnih situacija u životu reagovala tako nekako i da je ishod bio pozitivan Smile .
Nevena nevene, sebe poznaješ najbolje, pa ako misliš da posledice eventualno poslanog pisma neće biti previše traumatične, onda šalji. smešak

A lepa je Nevenina priča, pomalo se pronalazim u njoj. Ima u njoj nostalgije - za onim vremenom, zemljom, mladošću - to je nama generacijski zapalo Sad Dugo sam tražila neka lica iz vremena onog, nisam ih našla i odustala sam. Posle dvadeset i kusur godina javio mi se jedan drug iz mladosti. Dugo smo ćeretali telefonom, kako to već biva, "a kad ćemo se videti?" Iskreno, ne znam, ne znam ni da li želim susret. Nemoguće je, a i nepotrebno, nekome ko decenijama nije učestvovao u tvom životu, niti si ti u njegovom, objasniti kako si postao ovo što si danas. Hvatam sebe kako sve više ćutim na okupljanjima povodom godišnjica raznih matura. Ponekad i ne odem.

@nevena nevene

Iskreno? Ne znam sta bih uradio u slicnoj situaciji.

Ali... evo kako vidim tvoju.

Ako ne posaljes pismo, verovatno nikada neces saznati sta bi bilo da si ga poslala.

Ako posaljes, postoji znatna verovatnoca da ces dobiti odgovor.

A ako dobijes odgovor.... Kakav on moze da bude? Kakav se odgovor mozes dobiti od osobe kojoj se stara simpatija posle puno godina javila da ga pozdravi jer joj je ostao u lepoj uspomeni? Very Happy

Opet, mozda je on tebe potrazio na netu ali nije bio uspesan kao ti? Neces znati dok ne kliknes na Send. Wink

Tvoja nedoumica se, u sustini, svodi na to u kojoj meri se mozes/zelis izboriti sa neizvesnostima.
posebna ::Inače, moja osobina je da reagujem uglavnom razumom, a manje srcem (mislim, onako - na prvu loptu)
Eh... Very Happy

NoOneEver Dreams ::
Tvoja nedoumica se, u sustini, svodi na to u kojoj meri se mozes/zelis izboriti sa neizvesnostima.


posebna ::Zamislim najlošiji mogući ishod, pa ako procijenim da mogu da se izborim s tim...idem naprijed .

Rekli smo istu stvar ... ili mi se čini ?! Very Happy


@nevena nevene: mene 'pojede' radoznalost Mr. Green - kakav je to tako originalan i poseban poklon od svekrve za snaju ?
- naravno, ne moraš odgovoriti. smešak

posebna ::Rekli smo istu stvar ... ili mi se čini ?! Very Happy
Zaista jesmo. Cudno, ne znam zasto nisam obratio paznju na ono sto si rekla o riziku. Sorry. Smile
posebna ::@nevena nevene: mene 'pojede' radoznalost Mr. Green - kakav je to tako originalan i poseban poklon od svekrve za snaju ?
- naravno, ne moraš odgovoriti. smešak

I mene to interesuje, ali sam zaboravio da pitam. Smajli

Sorelag :: Nemoguće je, a i nepotrebno, nekome ko decenijama nije učestvovao u tvom životu, niti si ti u njegovom, objasniti kako si postao ovo što si danas. Hvatam sebe kako sve više ćutim na okupljanjima povodom godišnjica raznih matura. Ponekad i ne odem.
Embarassed a ja se borim za reč! Mnogi ne zaklapaju usta, pa se trudim da držim korak i izborim se za pravo da kažem koju! Moram, jer kad se sretnemo, kao da smo se vremeplovom vratili u ono vreme, pa više nismo to što jesmo, već smo ono što nismo!To je sveopšta graja! Kao da je vreme stalo. Ne pričam o poslu, o teškim temama i sl., šalim se s njima, opuštena sam, smejem se, igram, pevam i radujem se susretu s njima.Kao što sam se obradovala kad sam videla nekada mi drag lik iz tog Varaždina, koji nema pojma da sam ga pronašla.Moguće je da me se i ne seća, jer ko zna koliko ih je još gledao, gledao i gledao, crveneo i ćutao, verovatno kasnije i progovorio! Ne verujem da se samo bacio na suvu nauku i da nije zasnovao porodicu. Volela bih da ga vidim, radoznala sam kakva mu je boja glasa sada, da ga pitam: "Jeli, bre, što si ti onoliko ćutao onomad, a?" Analiziram sebe i shvatam koji mi je vrag: ovo ti je čista "žal za mlados", žal što godine prolete nemaš pojma kad pre! Nisi ni ustao čestito, a već pao mrak, pa moraš nazad u krevet, a ne spava ti se! I pisala bi i ne bi i nemam pojma šta bi! Ma, pisala bih mu sigurno da nije to što jeste, ovako (ludi) naučnik može svašta da pomisli! Pih, što nije običan čovek, pa da pišem! Ovako poznatom i priznatom, jednostavno se ne usuđujem, jer takvi znaju biti izvitopereni, uskogrudi, naduvani! Mada, ne mogu da verujem da je on mogao porasti u takvo nešto!
E, sad, "i mi konja za trku imamo, nismo ni mi s ulice došli", tako da ta zadrška koju imam nije posledica kompleksa niže vrednosti,

NoOneEver Dreams ::
posebna ::@nevena nevene: mene 'pojede' radoznalost Mr. Green - kakav je to tako originalan i poseban poklon od svekrve za snaju ?
- naravno, ne moraš odgovoriti. smešak

I mene to interesuje, ali sam zaboravio da pitam. Smajli

Ne razumem se u vrste stakala, izuzev murana,niti u načine izrade i njihove nazive. U pitanju je češko ili slovačko staklo (stići će mi iz Bratislave) dve tanane mladenačke čaše elegantnih linija i prefinjenog oblika, za šampanj, na visokoj nožici. Na telo čaše se ugravira odabrani motiv, odabrala sam dve ukrštene burme, belu golubicu koja je sletela na burmu i goluba koji je štiti svojim krilima.Na jednu čašu se krasnopisom gravira ime mlade, na drugu mladoženje, a na stopi čaše se gravira datum venčanja. Za gledati je mnogo lepše od ovog opisa.
Naravno, uz to ide muzička čestitka sa svadbenim maršem i natpisom: "Najlepše je život provesti s voljenim čovekom., e, a onda se u tu čestitku stavi lova i nikom ne govori koliko, a u sebi se pitaš "Valda je to OK?"

Uh ti svekrvini pokloni nevjesti, blah, volim da sam pošteđena i stoga-bez poklona, moliću, naročito tih nesvakidašnjih..mislim....ako me darivaš...da li to još uvijek znači da smo ravnopravne...ili možda više i nismo? Ne kupuj me, ne prodajem se...ljudi smo, važno je samo da u razgovoru i u zajedničkim radnjama funkcionišemo...bar normalno, znači bez utezanja i natezanja, bez pametovanja i veličanja onog svog, vjerovatno i posebnog, mani se gluposti i popijmo kavu uz smjeh i trač, hehee Razz
E sad...u vezi pisamceta....ja mu ne bih pisala ... zašto?...jer sam prosto takva Sad oduvijek, pa i sad. Mislim...ok mu je poslati pisamce puno života i energije, čuti se telefonom, možda se nekad i vidjeti, ali....ponekad se sretnem sa činjenicom da ne obraćem pažnju, u smislu poklanjanja vremena, na ljude sa kojima sam puno prisnija, samo mi treba da se počnem javljati nekom za kog ne znam u šta je izrastao....mislim...ne kažem, vjerovatno bi imali kvalitetan razgovor...ko zna šta bi se tu sve probudilo, ali...manje više, bila bi na istom. Jer...sve bi zavisilo kako će on odreagovati...možda bi bio hladan, nezainteresovan ili možda je u trenutnim problemima, mislim....ko to zna...možda je sve suprotno, ali...ja nisam za oživljavanje davno prošlih događaja i ljudi, prije sam za upoznavanje novih. Kad uletiš u život nekom kog poznaš i to nakon toliko godina, valjda imaš neka očekivanja...a ja to ne volim, mislim, ne znam se nositi s tim.

Meni su se javili neki iz prošlosti, obradovali se jedni drugima i nakon tog ništa....ide se na varijantu...ko je šta postigao....pitanje porodice, karijere, stambeno pitanje..ko šta.....pa mi zvuči kao saslušanje....nakon tog.....veliko ništa....kako da održimo kontakt koji ne nemoguć? Ovde se traži volja...a imamo je sve manje... i za važnije situacije.

Ovo je naravno samo moj stav:okretanje iza sebe mi je gubljenje živaca i vremena, radije ja to sve utrošim u nešto drugo....a naročito ti dječaci koji su crvenili u tom periodu...ma neću da čačkam mečku.

Zagrljaj smešak

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 650 korisnika na forumu :: 11 registrovanih, 1 sakriven i 638 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: -[CoA]-, _Rade, bojank, cikadeda, dragoljub11987, gorantrojka, hyla, Krvava Devetka, Lord Nem, opt1, sovanova95