-plivala na 50stepeni u pesku i moru nadomak pustinje.
-što je lepo kad položiš sve ispite koje si planirala.
-upoznala misicu Makedonije i dečka koji igra fudbal za Azerbejdžan,a inače je iz Novog Sada.
-ukrcala se prvi put u životu bez mnogo panike u avion.... "sve će biti dobro, pa majku mu, biće, mislim ovaj, zašto ne bi bilo,... "
-"fasten your seat belts,pls"... opet? "ulazimo u zonu kritičnog leta, molim vas ostanite na svojim mestima i ne paničite..."
-da ne paničim?!
-neka žena je zapalila cigaretu i neće da se priveže...
-divno, kroz prozor vidim munje i kišu, verovatno sam sad u nekom oblaku.... direktan prenos oluje. više se ne brinem da li će prtljag da mi izgube, samo da mi glava ostane na mestu.
-on me toliko snažno steže za ruku da mislim da ću imati modrice bar još nedelju dana.
-plašimo se zajedno,ali ja se plašim i u sebi.
-a zašto mi je sve to trebalo? zar nisam mogla lepo autobusom? nisam? a zašto sam išla onda uopšte?
-prošla je zona turbulencija i propadanja bez dna.
-daju mi sendvič i noblicu.
-neću noblicu, hoću kući. ali može sendvič i čaša vode.
-aha, sleteli smo, hoću moj prtljag, zašto se svi guraju, hoću prtljag, kupila sam lepu roze maramu.
-Beograd je u dva ujutru pust i nekako umiven.nigde se ne vidi da je loše vreme bilo.
-mama. i moja kada.ništa nije bolje od moje kade. i one kupke od čokolade. kupila sam pre puta kupku od čokolade.
-sledećeg jutra pišem blog. čitala sam Bajca-uvek novo iskustvo.deep and heavy.
-u busu sam za Exit. ne spavam, pijemo guaranu i gledam kroz prozor. nema muzike,ali ja pevušim "Black magic woman",iako je Santana to veče na Kalemegdanu, ja idem u Ns.
-velika palačinka sa kesten pireom, jeste, jako je kalorično,ali on kaže da je najvažnija stvar da ja budem srećna.
-što volim što znam engleski baš dobro.
-sad se još više osećam kao građanin sveta kad sam u Ns-u za vreme Egzita.
-što ima dobra prodavnica sa torbama u Zmaj Jovinoj ulici.... ljudi moji to nije normalno...ali stvarno, i samo 1800din. da li da kupim? a gde ću onda sa njom za vreme koncerta?
-nisam kupila torbu, on me je izvukao iz prodavnice.
-idemo ka tvrđavi, srećna sam. uvek sam užasno uzbuđena kad prelazimo peške most u gomili. naježila sam se....čoveče, koji mi je ovo Exit po redu.... ne smem da brojim.
-Kraftwerk intelektualno, Moby emocionalno iskustvo. <duboki rezovi>
-spavam u tuborg busu za nazad. posle sat vremena osecam brzinu. nije bre normalan ovaj vozač. 5 am.
-budi me mali brat od tetke.došao je da bude par dana kod mene. mnogo se raduje. doneo je veliku partizanovu torbu u kojoj ima toliko stvari kao da ostaje u najmanju ruku do jeseni. trenira vaterpolo pa je isplanirao da visimo na bazenu. svaki dan. i da idemo na Adu.kupila sam mu ogroman kinderbueno u free shopu, ima unutra 40komada. i "After8" i neku "lindt" čokoladu od pomorandže i još neku dark i svašta nešto... -skačemo po mom krevetu od sreće.
-uveče on mene vodi na koktel.bezalkoholni.
-dolaze D. i B. B. je došla iz Francuske.Nisam je videla 6 meseci.sedimo i pričamo.Ipak nes pijem. "šššš" raspoloženje. skapiram da su mi nedostajale obe. i sve tri, uključujući i mene sa njima. on se smeje. zna da sam hepi,ispija koka kolu i smejulji se u bradu.zna da ih volim.sve prisutne.i da volim "poco loco" kafić. i da volim to što imam gde da se vratim. i kome.
-idem da kupim patike jer mi je brat uzeo moje.kaže da su moje lepše jer imaju plavu zvezdu. sva sreća pa nosimo isti broj, inače ovako stvarno ne znam šta bi bilo. i kupaći ću da kupim.nisam stigla da kupim pre mora.
možda se sretnemo na Adi....
|