ona se zaljubila. To je baš lijepo osjećanje. Ali kad imaš toliko godina, zadrži ga sebe. Ona je majka moje najbolje drugarice. Zamislite koliko samo ima godina! Super izgleda, ali dok mi je pričala o tom svom vituelno, znatno mlađem, osjećala sam da njena koža miriše na starost. Iako je sva njegovana i moderna i vrlo eksponirana u svom poslu i uspješna. Ipak, stara je.
Njen je dečko mlađi, znatno.
Da li on prirodno voli starije? Da li je za***va? Ipak, ona je sretna. Šta ja imam sa tim? Ne mogu da joj glumim strogu majku i da je posipam hladnom vodom. A i zašto bih?
Ovo je samo povod da napišem kako zavidim ljudima koji slobodno, lako, bez mnogo razmišljanja ulaze u sve vidove ljudskih djelanja...u politiku, ljubav, međuljudske odnose, poslovne odnose...rasterećeno.
Ja, naprotiv, analiziram i sintetišem, pa opet tako u krug, skoro arbitarski posmatram svaki svoj čin, pa da li sam pogriješila ili se ogriješila...hrabar čovjek umire samo jednom, a kukavica milion puta. Ta sam. Jesam. Ubava budalica. Help me
|