|
Na horizontu gledam,upaljene zarulje
svijetle kao odaje,djetinstvo u saci,
bit je daleko,samo korak od spoznaje
tesko ju je smisllt,a jos teze taci...
Usamljena ostrva,posuta po moru
nazavrsena rijec,tinta s pera,
zaobidi rijeku pak preskoci goru
odan sam,kao sama nevjera...
Prodi pored,prospi hladno inje
nasmijesi se i reci,zdravo i tebi,
ogrni me krilom,povuci u visine
vec je hladno sunce,polako me ledi...
Iskopaj rupu pa me pohrani
korov se iz korova suzbija,
raskliju me noci,procvatu me dani
zaljeva me suza,ili me pup ubija...
U nemarnom satu,ponavljaj mi ime
sklapaj tackice,plave,bijele,zute..
puhni u posudu izazivaj plime
sati kao decenije,dani kao minute...
Iz besmislenog u smisao izvrti
krug se krece,na tocku od dana,
isto sve je,iz zivota do smrti
samo poenta da se stvori rana...
I sjene se plase,ne pokazuju lice
skucene su pored,tu negdje u bunilu,
umrljano nebo,bez zvuka bez ptice
vlastiti mi zivot u tudem ludilu.
I da priznam sve,pokorim se njima
odvojim tijelo,iscupam iz snova sam,
i da se predam,poklonim se svima
o,sve bi bio,no nebi samo ja...
Jos uvijek svijetli,tacka iza daljine
sve je bliza,toplota me mami,
kao uz sapat,spominje mi ime
samo cekam bljesak da me zivog spali.
|
