Blog korisnika Brano
| Asocijacije ili... | |
|---|---|
| 27 Maj 2012 19:36 | Idi na vrh |
| Opisite sliku u jednoj reci...
Primer : 
"Nebo" evo zadatak : 
|
|
| Hit nedelje ( u sedmici kad ste rodjeni ) :) | |
|---|---|
| 07 Jan 2012 20:11 | Idi na vrh |
| 1) Nađi pesmu koja je bila broj 1 u nedelji kad si rođen/a ( www.joshhosler.biz )
2) Nađi tu pesmu na YouTube-u 3) Postavi pesmu bez stida 
By Bojan
Moja je : |
|
| Hvala ti | |
|---|---|
| 24 Nov 2011 23:00 | Idi na vrh |
| Ima ljudi na kojima srebro nikada ne tamni.
Ima ljudi na kojima zlato toplije sjaji. Ima ljudi koji znaju odgovore na sva vasa pitanja, kako god teska ona bila. Njih mozete pitati zasto je nebo plavo i zasto drvece uvis raste zeleci dosegnuti sunce, kamo putuju rijeke, tko je nas obojio i odakle cvijecu ime… njih mozete pitati gdje to sunce spava i gdje se kriju drevni gradovi, zasto ne mozete razdvojiti mlijeko i caj da opet budu kao prije nego sto ste ih pomijesali, ne zeleci piti ni jedno ni drugo vec nesto trece… njih mozete pitati zasto rastemo, zasto ucimo, zasto se ponekad osjecamo tako svadljivima ili tuznima… Zasto sanjamo. Tko je stvorio oblake i zvijezde, slova i brojeve, planine i mora. Zasto ljudi stvaraju pa ruse? Pa opet grade ispocetka? Ne vjerujete? A osjecate li se vi katkada, dok ste u blizini nekih ljudi ugodno, pametno, duhovito, plemenito, puni vrlina? Izazivaju li, mozda, neki drugi ljudi u vama cudne osjecaje nelagode, htjeli biste se udaljiti, pobjeci od njih, ili se samo svadjati s njima jer vas ljute, a vi i ne znate zasto? Da, to je istina. Ima ljudi koji izazivaju i poticu ono najbolje u nama i drugim ljudima, samo…ti se ljudi ne mogu otkriti na prvi pogled. Oni ne vole nositi zlato ni srebro (a po njihovu bismo ih sjaju mozda prepoznali), jednostavno, ni po cemu se ne isticu od ostalih ljudi.. a ipak, cine nam zivot ljepsim, svjetlijim, ispunjenijim, svrhovitijim, plemenitijim. Katkad ih mozemo prepoznati po smijehu onih oko njih, ljudi ili djece, po vedrim licima kojima su okruzeni, po sretnim pricama ili pjesmama, ili po muzici kojoj uce djecu. U njihovoj blizini nema mrznje, ljutnje ili ruznih rijeci. Okruzeni su dobrotom, a takvih ljudi ima u svakom gradu. Oni nas uce kako zivjeti, kako se radovati, kako voljeti. Zovu ih Zlatni ljudi. Svatko sretne nekog zlatnog covjeka, a toga cak i ne mora biti svjestan. No, trag toga susreta ostaje. Prepoznat cete ga u ocima koje sjaje i u osmijehu koji ostaje na licu, u lijepu, smirenu i ispunjenu osjecaju srece u grudima. J. Klepac – Patuljci zive u kuglama 
|
|
| Osmeh.... | |
|---|---|
| 20 Maj 2011 21:36 | Idi na vrh |
"Osmeh je jedna kriva linija koja može ispraviti mnoge stvari!"....
|
|
| Dobrodoslica | |
|---|---|
| 07 Apr 2011 19:55 | Idi na vrh |
Jednoj vockici
|
|
| Šta je blog - pročitati pre pokretanja svog bloga | |
|---|---|
| 28 Dec 2010 21:37 | Idi na vrh |
| Blogovi su posljednjih godina doživjeli pravi bum i postali jedan od nejvećih trendova na Internetu.Teško je procijeniti koji blog servis ima najviše blogova. Kad bi prije par godina htjeli otvoriti blog trebalo je poznavanje izrade web stranica. Danas je to puno jednostavnije.
Najšire prihvaćena definicija bloga je da je on zapravo online dnevnik, čiji autori redovito objavljuju crtice i zanimljivosti iz života, fotografije i uradke, web odredišta. Iako na svakom servisu postoji mogućnost klasifikacije blogova, njih je zapravo vrlo teško klasificirati.2001. godine blogovi su se dijelili na : a) free style i b) tematske blogove. Dakle, free style blogovi koncipirani su kao autorovo viđenje aktualnosti oko njega i iskustveno su vezani uz socijalni svijet blogera, dok su tematski blogovi posvećeni jednoj temi .Putopisi, vijesti iz svijeta znanosti, tehnologije… Takvi blogovi su mala riznica osnovnog znanja o nekoj temi. Ljudima je ovakav pristup puno zanimljiviji od klasičnog novinarstva. U svijetu sa 50 000 postova po satu i 70 000 novih blogova dnevno teško je pronaći i filtrirati prave, kvalitetne tematske blogove. DEFINICIJA BLOGA... Mjesto susreta sa mojim dragim prijateljima... Svrha Noćnih Šetnji Travničkim i inim trotoarima... Početna stanica večernjih emocija prema Zelenookoj... Prostor koji iscjeljuje moje frustracije... Najveća droga koju sam probao... Izvor svih mojih osmijeha... Izvor nekih mojih tuga... Idealni spoj vakuuma i boja u kojem sam ostao isti kao nekad... Moja nova ljubav... Jedino što me osvojilo na prvi pogled...Osim Zelenooke... Dijalog u kojem ne moram objašnjavati... Mjesto gdje me nikad nije strah... Zabranjeno za mržnju... Poetika postojanja Ljudi Koji Vjeruju Da Će Biti Bolje... I osjećaj pripadnosti ovoj strani... Normalnoj... Sudeći po Google-u, oko 500 ljudi mesečno potraži odgovor na pitanje: “šta je blog?”. Ukoliko ovo čitate verovatno i Vas zanima o čemu se tu radi. Postoji nekoliko načina kako bih mogao da odgovorim na ovo pitanje, počevši od onih uopštenih pa sve do onih tehničkih. Pre nego što dam odgovor na pitanje “šta je blog”, evo nekih definicija koje sam, istražujući po internetu pre nekih godinu dana kada nisam imao pojma o tome šta je blog, zapisao: ** Termin “blog” je skraćenica od “weblog” ili “web log”. ** Pojedinačni članci na blogu se nazivaju postovi, unosi ili ulazi. ** Blog je, u osnovi, žurnal koji je dostupan na internetu. Aktivnost ažuriranja bloga naziva se “bloging” a neko ko ažurira blog je “bloger”. ** Sadržaji objavljeni na blogu su, najčešće, poređani hronološki tako da su poslednje uneti sadržaji najvidljiviji. ** Blog je vrsta veb sajta čiji su postovi (unosi, članci) objavljeni u redovnim intervalima i prikazani obrnutim hronološkim redosledom. ** Blog može sadržati tekst, linkove (ka drugim blog stranama ili blogovima), fotografije, video i audio materijal. Blog koristi konverzacioni stil. Često su blogovi fokusirani na određenu sferu interesovanja. Ok, da sumiramo, šta je blog? Najjednostavnije – blog je vrsta veb sajta koji je uređen hronološki od najnovijeg posta (ili ulaza, članka) na vrhu glavne stranice ka onom starijem na dnu, tj. svaki novi post koji se objavi automatski se postavlja na vrh naslovne stranice bloga a post koji je do tada zauzimao to mesto se “spušta” za jedno mesto ispod njega. Broj postova koji će biti prikazani na naslovnoj stranici određuje osoba koja ažurira blog i može biti od jednog pa naviše. Blogovi su uglavnom (ali ne uvek) pisani od strane jedne osobe i obnavljani u odeđenom intervalu. Blogovi su često (ali ne uvek) pisani o određenoj temi – danas postoje blogovi o gotovo bilo kojoj temi koja Vam može pasti na pamet – fotografija, duhovnost, kulinarski recepti, lični dnevnici, hobiji… Celokupna blog komuna je nastala oko nekih od ovih tema uključivanjem ljudi u konverzaciju jednih sa drugima gde mogu naučiti nešto novo, iskazati svoje mišljenje, razmeniti ideje, pronaći prijatelje, pa čak i ugovoriti poslove sa ljudima sličnih interesovanja iz čitavog sveta. Da li je bitnija racunarska pismenost,pravopis ili inspiracija ? Misljenja ce sigurno biti skakava ali je ipak za pisanje jednog uspesnog i posecenog bloga ipak Inspiracija.Sve ti uzalud pismenost i pravopis ako si u glavi prazan i nemas o cemu pisati,ili jos gore ako imas neki strah da o necemu pises.Bkreativan i ne suvise pedantan a jos vise mastovit u smislu pretapanja ideja na papiru i imaces uspeha u blogovanju.A ostalo ostavi za negde drugde jer ako puno mudrujes neces imati bas uspeha u blogovima. Iz dana u da se pojavljuju sve vise blogova tipa copy-paste pa se sad ja pitam cemu tim osobama sluze ti blogovi? Sto je jos crnje naisao sam na par blogova sa ukradenim textovima sa drugih blogova.Ako bas nemate o cemu pisati onda bolje i ne pisati nego da kradete tudje.Mnogo je mizreno da nesto sto vec postoji na netu vi ubacujete i da posle svega mislite da ste uradili veliku stvar.Potrudite se da budete originalni i da posle jednog,recimo uspeno napisanog posta,taj isti post za par dana vidite kod nekog drugog pa da vidite kakav je to uzasan osecaj.Nesto sam stekao taj osecaj da osobe koje listaju blogove i vide negde dobar text sa puno komentara misli de ce ako ga ukradu ili pozajme dobiti isti efekat posecenosti,ali grese fundamentalno i tu jer tako ce izgubiti veliki deo onij koji su nekako preko nekih tragaca vec negde kod nekoga procitali taj text. http://www.dayline.info/index.php?option=com_conte.....Itemid=195 http://milanstaniconline.com/post/Sta-je-blog.aspx http://ludak.wordpress.com/category/sta-i-kako-pisati/ |
|
| Okolina mog grada danas.... | |
|---|---|
| 03 Dec 2010 22:17 | Idi na vrh |
    
    
    
    
    
    
    
 
Slike su iz vise izvora, ne samo moje. |
|
| nostalgija ili pjesme koje ste nekad slusali.. | |
|---|---|
| 16 Sep 2010 00:32 | Idi na vrh |
|
|
|
| Ljubimci...... | |
|---|---|
| 26 Mar 2010 11:15 | Idi na vrh |
Evo da podelim koju sliku sa vama......
|
|
| Sto godina samoce.... | |
|---|---|
| 30 Apr 2009 22:12 | Idi na vrh |
| Davno sam procitao, ali sad sam slucajno na Wikipediji naisao na tekst o toj knjizi i Markesu.....
Citiram: Sto godina samoće (šp. ''Cien años de soledad'') je roman kolumbijskog pisca Gabrijel Garsije Markesa, za koji je on nagrađen Nobelovom nagradom za književnost, 1982 godine, i smatra se remek delom hispanoameričke i svetske literature. Ovo je jedno od najviše prevođenih i najviše čitanih dela španskog jezika. Ovaj roman prvi put je objavio izdavač Editorijal Sudamerikana (Editorial Sudamericana) u Buenos Airesu, 1967, sa početnim tiražem od 8.000 primeraka; do sada je prodat u više od 30 miliona primeraka i preveden je na 35 jezika. 
Roman Sto godina samoće Gabrijel Garsija Markes napisao je u toku 18 meseci između 1965 i 1967 godine u Siudad Meksiku, gradu u koji se preselio sa svojom porodicom iz Kolumbije. Na početnu ideju za stvaranje ovog dela autor je došao tokom jednog putovanja u svoje rodno selo, Arakataka (Aracataca), u Kolumbiji, koje je izveo u društvu sa svojom majkom. U jednoj priči pod nazivom, "Jedan dan posle subote", objavljenoj 1954, pominje se po prvi put Makondo, a većina likova iz ovog dela pojavljuju se takođe u nekim njegovim ranijim pričama i romanima. U početku, on je mislio svoj roman da nazove Kuća, ali se odlučio za naslov "Sto godina samoće" da bi izbegao zabunu i mešanje sa romanom "Velika kuća" (La casa grande) koji je objavio 1954 sa svojim prijateljem, takođe kolumbijskim piscem, Alvarom Samudiom (Alvaro Cepeda Samudio). Prvo izdanje "Sto godina samoće" objavljeno je 5. juna 1967, kod izdavača Sudamerikana iz Buenos Airesa, kome je original ovog romana bio predat preko kurira odvojeno u dva dela. Knjiga se sastoji iz 20 poglavlja bez naslova, u kojima je ispričana jedna istorija u formi ciklične temporalne (vremenske) strukture, tokom koje se događaji u selu, kao i u familiji Buendia (Buendia), stalno i nanovo ponavljaju, uz mešanje i stapanje fantastike i realnosti. U trima prvim poglavljima ispričan je egzodus grupe familija iz establišmenta sela Makondo, dok radnja od 4. do 16. poglavlja opisuje ekonomski, politički i socijalni razvoj sela, a u završna četiri poglavlja priča se o njegovoj dekadenciji i propadanju. Vasi utisci, ko je citao? |
|
