Blog korisnika Ella
| Ne ljuti se covjece :) | |
|---|---|
| 31 Okt 2006 20:10 | Idi na vrh |
| Da li Vas neko (neciji nick) podsjeca na nesto?
Da li Vam se desi da cujete/vidite nesto i to nesto Vas podsjeti na neki lik sa ovoga foruma? Naziv bloga je jasan, nije ovdje da vrijedja ikoga. Ako ce se neko naci uvrjedjen - nek ne ulazi. 
Da ja krenem sa svojim asocijacijama: Peca: 
Leggy: 
Moscow Beast: 
Limit: 
Jasmina: 
Black Orchid: they don't have picture for walking encyclopedia so second best I could do ... 
bocke: 
][v][ A T R I X™: 
snoop: 
m4rko:  4 ladies
ono dvoje "Pretenderova": 
Fej: 
zoranez: 
life: 
Tamtitam: 
and so on ... 
|
|
| Crazy Blog | |
|---|---|
| 19 Okt 2006 21:03 | Idi na vrh |
| 2 ova8o, ovaj blo1 6245 67 t242 67 7d2j2, potp96o j2 b2104710l26. A8o 628o 7 p3ov5l7 o c249 j5 p71024 6285 102 10lobod6o p37d39z7.
5 58o 62, 6510t5vlj54o o658o.
|
|
| Grasp the Rainbow | |
|---|---|
| 03 Okt 2006 18:06 | Idi na vrh |
| How is your light shining these days?
... Our deepest fear is not that we are inadequate. Our deepest fear is that we are powerful beyond measure. It is our light, not our darkness, that most frightens us. We ask ourselves, who am I to be brilliant, gorgeous, talented and fabulous? Actually, who are you not to be? You are a child of God. Your playing small doesn't serve the world. We were born to make manifest the glory of God that is within us. It's not just in some of us; it's in everyone. And as we let our own light shine, we unconsciously give other people permission to do the same. As we are liberated from our own fear, our presence automatically liberates others. ... [Marianne Williamson] ... This quote is often found on the Internet incorrectly credited to Nelson Mandela from his Inauguration Speech, 1994 * * * "What do we mean by saying that existence precedes essence? We mean that man first of all exists, encounters himself, surges up in the world – and defines himself afterwards. If man as the existentialist sees him is not definable, it is because to begin with he is nothing. He will not be anything until later, and then he will be what he makes of himself." [Jean-Paul Sartre] * * * Success "To laugh often and much; to win the respect of intelligent humans and the affection of children; to earn the appreciation of honest critics and endure the betrayal of false friends; to appreciate beauty, to find the best in others; to leave the earth a bit better, whether by a healthy child, a garden patch or a redeemed social condition; to know that even one life has breathed easier because your have lived. This is to have succeeded." . . . "People destined to meet will do so, apparently by chance, at precisely the right moment." [Ralph Waldo Emerson] * * * "No man's life can be encompassed in one telling. There is no way to give each year its allotted weight, to include each event, each person who helped to shape a lifetime. What can be done is to be faithful in spirit to the record, and to try to find one's way to the heart of the man." [Begining of a movie - "Gandhi"] * * * Madman or a child ... ? However, life got into the way of my dreams. . . . Until We Meet Again! ~ ~ ~ Dopuna: 13 Okt 2006 19:28 ~ ~ ~ Odlaganje Prekosutra, da samo prekosutra... Sutra ću početi da mislim na prekosutra. To je jedina mogućnost: danas nikako ne... Ne, danas ništa; ne mogu danas. Zamršena upornost moje objektivne subjektivnosti, san moga stvarnog života, umetnut, iznemoglost prerana i beskrajna, iznemoglost svijeta da se uđe u tramvaj. Ta vrsta duše... Samo prekosutra... Danas bih htio da se pripremim, htio bih da se pripremim, kako bih sutra mogao misliti na idući dan... On je presudan. Već imam nacrtan plan; ali ne, danas ne crtam planove, Sutra je dan planova. Sutra ću sjesti za stol da osvojim svijet; ali svijet ću osvojiti tek prekosutra... Imam želju da zaplačem, imam želju da zaplačem naglo, iznutra... Ne, ne pokušavajte saznati ništa više, to je tajna i neću govoriti. Samo prekosutra... Kad sam bio dijete, cijeli tjedan sam se radovao nedjeljnom cirkusu. Danas me raduje samo nedjeljni cirkus od cijelog tjedna mog djetinjstva. Prekosutra bit ću drugi. Moj život će triumfirati... Sve moje sposobnosti inteligentna, odgojena i praktična čovjeka bit će dekretom sabrane, ali sutrašnjim dekretom. Danas hoću da spavam, a sutra ću sve urediti... Za danas, ima li kakva predstava, koja bi obnovila moje djetinjstvo? Pa čak da i sutra kupim ulaznicu, jer tek prekosutra će biti dobra predstava... Prije ne... Prekosutra ću se latiti poslova, koje ću sutra proučiti. Prekosutra ću konačno biti ono, što danas nikako ne mogu biti. Samo prekosutra. Pospan sam kao izgubljen pas na hladnoći. Veoma sam pospan. Sutra ću ti reći riječi, ili prekosutra, Da, možda jedino prekosutra... Budućnost... Da, budućnost... [Fernando Pessoa] * * * Tvoja misao i moja Tvoja misao je drvo duboko ukorijenjeno u tle tradicije cije grane rastu u snazi neprekidnosti. Moja misao je oblak koji se krece u prostoru. Ona se preobraca u kapljice koje, kada padnu, obrazuju potok koji pjeva svojim putem do mora. Zatim, on se dize kao para prema nebu. Tvoja misao je tvrdjava koju ni munja ni oluja ne moze da potrese. Moja misao je njezan list koji se povija u svakom pravcu i nalazi zadovoljstvo u svome svijanju. Tvoja misao je stara dogma koja ne moze tebe da izmjeni niti je ti mozes izmjeniti. Moja misao je nova i ona me ispituje i ja nju ispitujem jutrom i vecerom. Ti imas svoju misao i ja imam moju. Tvoja misao ti dopusta da vjerujes u nejednaku borbu jakih protiv slabih i da prefinjeni podvaljuju prostim ljudima. Moja misao radja u meni zelju da kopam zemlju sa svojom motikom, da zanjem sa mojim srpom, da svoj dom gradim od kamena i maltera, da moju odjecu tkam od vunenih i lanenih niti. Tvoja misao te nagoni da se vezujes za bogatstvo i uglednost. Moja nalaze da se pouzdam samo u sebe. Tvoja misao podrzava slavu i pokazivanje.Moja me savjetuje i moli da odbacim uvazenost i da je smatram zrncem pjeska bacenim na obalu Vjecnosti. Tvoja misao u tvoje srce usadjuje drskost i nadmocnost. Moja u meni usadjuje ljubav za mir i za nezavisnost. Tvoja misao stvara snove o palatama sa namjestajem od sandalovine prosarane sa draguljima i posteljama nacinjenim od upredenog svilenog konca. Moja misao govori njezno na moje usi: „Budi cist u tijelu i duhu cak i ako nemas gdje da spustis svoju glavu.“ Tvoja misao te podstice da tezis za titulama i polozajima. Moja me bodri na skromnu sluzbu. Ti imas svoju misao i ja imam moju. Tvoja misao je drustvena nauka, vjerski i politicki rjecnik. Moja je prosto nacelo. Tvoja misao govori o zeni lijepoj, ruznoj, cednoj, bludnici, inteligentnoj i glupoj. Moja u svakoj zeni vidi majku, sestru i kcer svakog covjeka. Predmet tvojih misli su lopovi, zlikovci i ubice. Moja iskazuje da su ti lopovi proizvod monopola, da su kriminalci potomci tirana, a da su ubice srodne ubijenima. Tvoja misao opisuje zakone, sudove i kazne. Moja objasnjava, da kad covjek pravi zakon, on ga ili prekrsava ili mu se pokorava. Ako postoji jedan osnovni zakon, mi smo svi jedno pred njim. Onaj ko prezire bijednika, sam je bijednik. Onaj, ko uzdize svoj prezir prema grijesnima, uzdize svoj prezir prema cijelom covjecanstvu. Tvoja misao je upucena na vjestaka, umjetnika, intelektualca, filozofa, svestenika. Moja govori o onima koji vole, koji su njezni, iskreni, casni, pravicni, ljubazni i o mucenicima. Tvoja misao podrzava judaizam, bramanizam, hriscanstvo, islam. U mojoj misli ima samo jedna univerzalna religija ciji su razliciti putevi samo prsti voljene ruke Vrhovnog Bica. U tvojoj misli postoji samo pojam bogatog, siromasnog ili prosjaka. Moja misao drzi da nema bogatih vec samo covjekov zivot; da smo svi mi prosjaci i da ne postoji dobrotvor osim samog zivota. Ti imas svoju misao i ja imam moju. Prema tvojoj misli, velicina naroda lezi u njihovoj politici, njihovim partijama, njihovim konferencijama, njihovim savezima i raspravama. Ali moja proglasava da znacaj naroda lezi u radu - rad na polju, rad u vinogradu, rad na razboju, rad u stavaonici, rad u majdanu, rad na sjeci drveta, rad u uredu i u stampi. Tvoja misao drzi da je slava naroda u njihovim herojima. Ona pjeva u slavu Ramzesa, Aleksandra, Cezara, Hanibala i Napoleona. A moja tvrdi da su pravi heroji Konfuchije, Lao Ce, Sokrat, Platon, Abi Taleb, El Gazali, Dzalal Eddin-el Rumi, Kopernik i Paster. Tvoja misao vidi moc u armijama, topovima, bojnim brodovima, podmornicama, avionima i otrovnim gasovima. Ali moja tvrdi da moc lezi u razumu, odvaznosti i istini. Ma koliko jedan tiranin da istraje, on ce na kraju izgubiti. Tvoja pravi razliku izmedju praktichara i idealista, izmedju dijela i sjeline, izmedju mistichara i materijaliste. Moja shvata da je Zivot jedan i da se njegove tezine, mjere i tabele ne podudaraju sa tvojim tezinama i mjerama. Onaj za koga ti pretpostavljas da je idealist moze biti praktichan chovjek. Ti imas svoju misao i ja imam moju. Tvoja misao se zanima za rusevine i muzeje, mumije i okamenjene predmete. Ali moja lebdi u oblacima i izmaglici koja se stalno obnavlja. Tvoja misao je ustolicena na lobanjama: Posto se ti njome ponosis, ti je, takodje, velicas. Moja misao luta po tami i dalekim dolinama. Moja misao vise voli bol smrti nego tvoju muziku i igranje. Tvoja misao je misao ogovaranja i laznog zadovoljstva. Moja je misao o onome koji je izgubio svoju zemlju, koji je tudjinac u svom narodu i usamljen medju rodjacima i prijateljima. Ti imas tvoju misao i ja imam moju. [Halil Dzubran] |
|
| Adolescencija | |
|---|---|
| 22 Sep 2006 16:12 | Idi na vrh |
| Drage moje (dragi moji) nadam se da medju vama ima roditelja koji prolaze ili su vec prosli kroz ovaj znacajan dio zivota u razvoju nase djece. Mislim da sada ja vise izludjujem nego ona (moja cerka), jednostavno mi se cini da gubim strpljenje za nju i njene promjene raspolozenja, neodlucnosti, nekih zahtjeva, ljubomore, neke samostalnosti za koju nije spremna i sta vise ne. Kao da vise nije isto djete, mislim jeste ali opet i nije. Ako sam mislila da je biti roditelj tesko dok su djeca mala - o u kakvoj sam zabludi zivjela. A onda kad zapadne u neku emotivnu depresiju, o Boze moj, koja tragedija ni za sta. Od muhe napravi medvjeda, isplace se k'o najkisnija godina i poslije nista. Opet je ona vesela djevojcica (za kratko vrijeme, naravno). Pretpostavljam kroz sta sve prolazi, mnogi izazovi su pred nju baceni, a ono sto je u njoj ukorjenjeno vec kao djete i sto je urodjeno u njoj se bori protiv tih nekih izazova. Mislim, poznajem ja svoje djete, ili bar mislim da poznajem, ali su mi potrebni konjski zivci za ovo. Ne zelim da postanem prestroga sada, nikad nisam to ni bila, mislim znaju se pravila i ona se i sljede, ali nekad imam osjecaj da gura daleko iza postavljene granice. Mislim ... imam osjecaj jer je tako. Oh, well ...
Kako ste vi prosli kroz ovo iskustvo? Naravno, dobrodosli su komentari i dragih nam tinejdzera, tek da vidim kako oni gledaju na stvar.
Namjerno nisam stavila ovo u "Porodicu i drustvo" jer je mozda ovako nesto bilo (mada ja nisam nasla u search-u) i da nebi zakljucali temu prije se iko javi, mozda ovdje ima vise sanse da topik ostane u zivotu. |
|
| Impossible to grow up | |
|---|---|
| 29 Avg 2006 01:43 | Idi na vrh |
|
|
| Urban Crime | |
|---|---|
| 29 Jul 2006 22:43 | Idi na vrh |
Jutros, neko je provalio i opljackao moje auto. 
... Materijalna steta je nanesena. Emotivna jos veca. Znam da je bilo price da li smo mi ikada nesto ukrali, ali ne znam da li je ovdje bilo price da li je nekada nama neko nesto ukrao, uzeo, oteo. Kako se trenutno osjecam? Bespomocno, ljuto, razocarano, zalosno... Policija je napravila report. Znam ja da nema nista od pronalaska mojih stvari. Nije ni bitno, sve ce se to nadoknaditi, ali ovaj osjecaj je nemoguc. Citavu noc nisam spavala, citav dan ne mogu da dodjem sebi. Stalno mi misli lete na taj nemili dogadjaj. Kako? Zasto? Why me? Koga da krivim? Lopova zato sto je lopov? Lopova zato sto mozda nema dovoljno za zivot pa mu je ovo jedini nacin da dodje do neke kinte? Drzavu, ustav ili sistem sto je dozvolila ovoliku stopu nezaposlenosti, pa se kriminal desava i na najneobicnijim mjestima? Sebe, sto sam parkirala tu gdje sam parkirala? Grad, zato sto policijske patrole ne kruze cesto koliko bi trebale? Cekaj, pa ja to ne znam za sigurno. Ipak je policija izasla na uvidjaj. I sta imam od krivnje? Nista, samo jos vise nerviranja. I don't know ...
|
|
| Series of Unfortunate Events | |
|---|---|
| 17 Jul 2006 04:20 | Idi na vrh |
| Some shirts just don’t shrink
You remember that shirt that you got? You really like it, no you love it! You didn’t care how much money was it; you just hade to have it. It’s like one of those cravings that you have – must have it, or something bad will happen. You knew, that day when you were passing by the store, it was like it was waiting for you. You just know it. You had dreams about it. Torture. That’s what it was. It was torture waiting for it. So, one day you went for it. You got it. Shirt liked you too. It was perfect. Shape, size, color, texture, material, everything. In a moment there you thought that shirt is made only for you. No other body would be able to carry it on like you. It just wouldn’t fit right. You so happy – you want to scream, let everybody know that you have new shirt. You even wear it for some special occasions. You take a really good care of that shirt. Shirt is very important to you. Special. And then time comes. You have to wash it. It says on it – “Gentle cycle, wash in cold”. So you head for washing machine, you make sure that it’s clear, nothing left from previous washing. No bleach or anything in it. You know, those things happened before, you were just not too careful about shirts before, but not anymore. You are mature person now; you can tell the difference between regular and Egyptian cotton. So you know what are you doing. After washing, dryer is there, you know, you can really speed it up a bit, because you have another important night in the town. So again, not thinking much about it, you throw your shirt in dryer, you leave it on for 20 minutes. After some time, you remember. Cotton shrinks in the dryer! You hurry downstairs, furiously you are opening door and you are taking your shirt out. You’re looking at it like mad man; you are scared half way to death that shirt didn’t change size or shape. But for some reason it didn’t. You are one lucky son of a … ! Mental note to yourself: careful! Maybe it was detergent. Or maybe it was softener. Maybe water. You will never find out. But you shouldn’t care. You have it. Just the way it was before. It didn’t change. It’s still the same shirt you were in love before. Quality shirts last longer. Even if you had hard time getting it. Or hade some scary experiences. Now replace: Shirt with love Machine with heart Dryer with mind Bleach with past Detergent with tears Softener with feelings Water with hope And washing with series of unfortunate events 
|
|
| No Comment | |
|---|---|
| 13 Jul 2006 18:49 | Idi na vrh |
... |
|
| Ljubav jednog muskarca | |
|---|---|
| 16 Jun 2006 16:36 | Idi na vrh |
| Mr. X ::Ona spava.
Gledam njeno tijelo koje je samo djelimicno prekriveno plahtom. Savrseno. Spava na stomaku, desnom rukom je obgrlila jastuk, lijeva je pruzena niz tjelo. Desna noga lagano savijena u koljenu. Dodje mi da je milujem, ali se bojim da je ne probudim. Gledam je jos malo. Laptop mi je u krilu, mnogo me posla ceka. Zavrsavanje jos jednog napornog ali uspjesnog poslovnog dogovora. Nadam se da cu poslije ovoga imati vise vremena za nju. Tako je strpljiva sa mnom. Uvjek me ceka. Pogled mi opet leti ka njoj. Slusam kako dise. Crna duga kosa joj se razbarusila i okruzuje njenu lijepu glavu. Trepavice joj duge. Jos crnje nego kosa. Usne rumene. Osjecam neki grc u stomaku dok je gledam. Dal’ je to ljubav, ali taj osjecaj mi se vrati kada pomislim na nju. Kada pozelim da je poljubim, da je vrhovima prstiju pomilujem po licu. Priblizim svoje usne njenom ramenu, zelim da je poljubim. Osjecam miris njene koze, mirise kao jorgovan. Glatka koza me zove. Pozelim da je ljubim do besvjesti, dok je ne probudim pa da zajedno krenemo na put uzbudjenja, da zajedno trazimo vrhunac zadovoljstva a kada ga nadjemo da se zajedno zgrcimo u ljubavnom bolu, u jednom trenutku u kojem sve prestaje da postoji …. Samo ona, samo ja. Samo nas znoj koji nas sljepljuje jedno za drugo dok se drzimo sa strahom da ako se pustimo da cemo da se izgubimo. Samo nasi uzdasi kojima komuniciramo u toj extazi. Ne, neka spava. Ja i onako moram da radim. Ako je probudim onda ce da se ljuti sto sam joj dao da zaspi. Kaze da je spavanja pored mene gubljenje vremena. To samo ona moze da smisli. A znam koliko voli da spava. Palim jos jednu cigaretu. Pokusavam da se skoncentrisem na rad. Za koji trenutak .................... Cujem sustanje plahte. Pogledam je. Okrece se na drugu stranu. Jos uvijek spava. Sada je plahta poguzvana zaglavila izmedju njenih dugih nogu. Nekako je se spetljala i tu ostala. Sada je njena desna noga prebacena preko lijeve ali je otkrivena. Kao da je cujem da me doziva. Kao da se budi i mazno me miluje. Ociju jos sklopljenih od sna, ali osmjeh na licu mi sve govori. Tesko mi je da radim pod ovakvim uslovima. Ostavljam posao na stranu. Pruzam se pored nje i lagano je ljubim i milujem. Neka se budi polako, Ubrzo joj pronalazim usne i tada shvatam da je skroz budna, ali samo uziva u jutarnjem mazenju. Ljubi me prvo polako a onda strasno. Kao da zeli zivot iz mene da izvuce. Nasa igra bez granica se nastavlja. Posao moze da ceka. Sada moram da nadjem vrijeme za nju. |
|
| Put oko Svijeta | |
|---|---|
| 14 Maj 2006 04:35 | Idi na vrh |
| Ja malo lutam u mislima. Nekako osjecam da bi mi promjena mjesta boravka dobro dosla. Medjutim, posto to nije moguce evo ja cu ovako da "prosetam" svijetom.
Mjesta koja bi ja voljela da posjetim: Krecem od Afrike (samo zato sto je najtopliji kontinent  ). Voljela bi da odem u Saharu (samo da vidim kakav je osjecaj kad se ugleda ta Oaza ), Egipat (Abu Simbel hram), Madagaskar i naravno Zimbabve (Viktorijine vodopade).
Zatim bi malo prosetala do Azije. Tu bi voljela da posjetim: Kina (da vidim kakve grafite oni imaju na svom zidu), Japan, Indija (Taj Mahal), Indoneziju (Borobudur hram), Filipine (Rizine terase), Tibet (mozda koji manastir). 
A ko zna, mozda uberem i koju Rafflesiu.
Juzna Amerika ... Sume Amazona, Brazil, Peru (Machu Pichu), Cile (Moai statue), Venecuelu (Angeoski vodopad), Gvatemala (Hram Maja) ... ma kad bolje razmislim, bolje da je obidjem cjelu ... kad sam vec tamo.
Zelena tisina. 
Sjevernu Ameriku cu da preskocim ... to mi je na dohvat ruke. Jedino bi voljela da odem na Aljasku. Ne volim zimu i hladnocu, ali bi voljela da odem da vidim radjanje i zalazak Sunca. Na nekoliko mjesta sam citala da je prizor ... ... ... da, bas takav. Ostavi te bez rijeci.
Evropa: E tu bi bas voljela da se zadrzim. Onako da obidjem sve i svasta, ipak je to mjesto gdje planiram da se penzionisem. Da ne nabrajam sve, evo samo par mjesta: Spanija, Italija, Grcka, Engleska ... Black Forest 
... I na kraju Francuska.
neko malo selo, mala kucica i pogled na more. 
|
|
