Barem će biti bolja osoba... posle mene...
Ili će postati jos više gorda, prihvatajući sebe kao bezosećajnu osobu, koja povređuje druge... i takav stav će isticati svuda, svima...
A možda jednostavno nisam ništa u njoj ni zatalasao, ni promenio... nisam čak bio ni prolaznik...
Siguran sam da negde živi... studira... možda i voli...
ne pomišljajući na mene...
"Hladan smeh, nekog bezbrižnog sveta..."
Oprostio sam se toga dana od nje.
Te noći sam osetio da je kraj.
"O... duboka vodo...
Svaki trag što nosiš od nas...
Kao san još se setim svih tih godina...
Sad sam stranac... u ovom gradu...
sasvim sam..."
Da... to je bio kraj svih tih godina...
Naprosto je došao kraj... svih nadanja... svih snova...
Ona je, naposletku, ipak ostala samo "neki svet stran i dalek..."
Ono što je, za mene, uvek i bila...
Uvek tuđa...
i nikad moja...
Ono što me najviše boli na kraju, je osećaj da u njenoj duši nema ničega zbog čega bi želala da bude uz mene... da nema ničega što bi je bar sećalo na mene...
Boli me, što mi naposletku, nije ostavila ni slutnju da sam joj bar nekada nešto značio...
(zima 2005-2006)
(citati by Neverne Bebe)
|