|
|
Poslao: 06 Mar 2007 16:54
|
Rijetko sam u stanju da se naljutim na nekoga, a da to bude neko trajno stanje ... ljutnja je stvar afekta, prelaz iz faze u fazu ...
Ali sam zato cesto ljuta na sebe i to zna da potraje ... razlozi?
Neozbiljnost prema sebi, iznevjerena ocekivanja ... ili prosto neko unutrasnje nezadovoljstvo koje moze imati konkretne uzroke u spoljasnjem svijetu, a ponekada je upravo okidac da nesto treba da se mijenja ...
|
|
Poslao: 06 Mar 2007 17:23
|
Smatram da je neophodno biti sam sa svojim mislima, da bi se odljutila, ali to je retkost, napr kad su growing pains kao u kategoriji zivotnih stvari, tipa skola, posao itd u pitanju. I to me nervira.
Isto tako, ljutnju retko kad cu ispoljavati u poslovnom ili drustvenom okruzenju, iako postoji i ta mogucnost da imam opravdani povod/razlog.
Tako da, zelim da mislim da mogu da zakljucim da ljutnja nije samo licna stvar, bar ne u praksi. U svetu odrastlih i nije bas uvek moguce reci recima kad te nesto naljuti.. iako ljudi danas forsiraju otvorenu komunikaciju.
Prakticno gledano proces je postajes ljut i odljutis se sa novom idejom ili sl. zbog koje se neces ljutiti (bar privremeno ) vise.
ljuti me ljudska neodgovornost prema ljudima. od coveka prema coveku. najkonkretnije kad neko moze da se zalaze, ali nije ucinio...
Sta vama pomaze da se odljutite?
Dopuna: 06 Mar 2007 17:23
ljuti me, kad ljudi gaze vrednosti... iznenadjena sam koliko to odrastlim ljudima ne predstavlja problem. they don't even blink..
|
|
|
|
Poslao: 10 Mar 2007 12:01
|
Postoji tri nivoa akcije pa samim tim i agresije: nivo dela, nivo reci i nivo misli. Ako ljutnja nije izazvala delo to jos uvek ne znaci da nije u pitanju agresija. Agresija na bilo kom nivou je znak nedostatka samokontrole.
|
|
Poslao: 01 Jun 2007 20:09
|
@leo
Daj mi konkretan primer uvz nedostatka samokontrole. Da li je nedostatak kontrole kad izadjes na ispit - i sad nebitno da li si ucio ili ne- ne polozis ga, i u sebi pomislis kako ti je krivo sto ga nisi polozio, jer si voleo predmet, ILI jer ti treba prolazna ocena, ILI jer ti nije stalo do ispita itd.
Sirok je pojam " agresija" , mada znam da samo imenujes (konstatujes) postojece pojave, ali opet.
Da li je primer koji sam dala, primer nedostatka samokontrole i samim time agresija prema samom sebi na mislenom nivou kako si ti mislio? Ako jeste, da li to ne znaci (znaci) da je agresija prema samom sebi neizbezna pojava, cak i u slucajevima kao sto sam navela ispit ili bilo koja " sitnica". U tom smislu, mislim da je svrha ljutnje da deluje kao podsticaj, ali imam ideju da radije izbegavamo samu ljutnju. Da li je to neprirodno?
|
|
Poslao: 01 Jun 2007 20:31
|
Ništa nije neprirodno; iz prostog razloga što bi onda svaka greška bila 'neprirodna', a zapravo je svojevrsni put do 'prirodnog'...
Baš ništa nije neprirodno... ali će neki često reći da postoji protivprirodno. Neću ovde ništa dodati, jer sam previše slobodouman.
Trebalo bi da je ljutnja samo suptilniji oblik agresije. Životinje, razljutivši se, reaguju impulsivno, što se najčešće karakteriše kao agresija... Ljutnja bi bila prednost Čoveka, u tom smislu da ipak održava kontrolu i ne poteže primitivniji nivo - podsvest i nagone... Agresija bi bila realizacija nagona (verovatno nagona za samoodržanjem).
Ako vaša Svest nadvladava nagonsko ponašanje, na dobrom ste putu da postanete 'veći čovek od Čoveka, a kamoli od životinje'...
A ni kontrola, u strogom smislu te reči, nije dobra - stvara strepnju koja najpre opterećuje...
P.S. Leopardvegetarian-ov post je otprilike u harmoniji sa ovim...
|
|
Poslao: 01 Jun 2007 21:25
|
@mladjo
pa ja zapravo mislim da je prirodno biti ljut s vremena na vreme, ali nisam sigurno da bi svrstala istu u nedostatak samokontrole. Mozda kao samu pojavu (reakciju) ali o kakvom nedostatku kontrole govorimo na nivou misli? Trenutak kad se iskljuci razum? ili protivni primer: skontate nesto, sto je na vasu stetu. proradi vam racijo, i svesno krenete u diskusiju (samokontrola misli ). Po meni, ovde se ne iskljucuje razum.
Moramo da sacekamo dok nam leo ne pojasni, ne vredi.
|
|