Magic ?

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Eh...nekad sam ovo recitovala punog srca...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Eh, cika Mika...
Da sam mogao poneo bih punu torbu njegovih ludosti u stihovima.
Nikada oci njegove detinje necu zaboraviti...
i, dorothy, jos uvek pokadkad nesto takvo progovorim, onako za sebe...
nema nikoga da slusa sta ja to brljavim...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Davna dječačka pjesma

U njenom ovlašnom osmijehu
slutio sam sav nadolazeći život
vjerovao
kako me na krajevima nepreglednih cesti
čeka posljednja nijansa
zagonetnih, pomalo tužnih očiju
plahe, bezimene djevojčice
s prozora
trošne kuće na kraju ulice

Činilo se da to svjetlo s okna
potire sav prijeteći i nerazumljiv mrak
nudi
vječni dan u čistoti postojanja
kada je sva magija jednog sutra
već odgonetka koju u sebi nosi to blijedo lice
s prozora
trošne kuće na kraju ulice

Otrčala je bosonoga u ljeto
kroz krhko crvenilo prezrelih makova
bez osvrtanja i ijedne riječi
lakim korakom
onako, kako odlaze oni koji se nikada ne vraćaju
oni što nijemo čuvaju tajnu nas
ostavljajući za sobom samo pusta, zarasla dvorišta
hladne sobe, prašnjava okna i ispražnjene police
samotinju
napuštene kuće na kraju ulice

Nisam našao
zadnju nijansu zagonetnih očiju
iako godinama sam lutao cestama
ne razumijevajući dan i voleći mrak
kako se još samo sapatnici voljeti mogu
uvijek
potajno vjerujući da magija još postoji
da ću je naći nekad i negdje
ispuštenu iz ruku neobične a vječne djevojčice
s prozora
već davno srušene kuće na kraju ulice

(n.n autor)

Dopuna: 21 Dec 2007 11:36

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

i stanesh tako i ne verujesh
da ima neko kao ti - isti,
na ovom drukchijem svetu.
I nishta ne mora da se kazhe.
Sve se unapred zna i razume.

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

http://www.mycity.rs/Poezija/Miroslav-Antic_4.html#319172

kako ne postoji, naravno da postoji... sa svom svojom problematikom, o kojoj neccu... (:

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

@BO
i know, i know...al' bez obzira shto znam nekad me tako iznenadi... i pogodi...

• 1Ovo se svidja korisniku: dzon snezni
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

"Postoje ljudi koje prvi put sretnemo, ali osjećamo kao da ih odnekud znamo. Makar ih nikada u životu nismo vidjeli.
Zadnjih dva i pol mjeseca koliko živim ovdje prošla su mi u trenu. Puno sam radila, pokušavala zapamtiti ulice, upoznati ljude, izlaziti…
I katkad se osjećam tako neobično. Kao da sam u nepoznatom gradu koji me straši svojim velikim neboderima i tisućama nepoznatih ljudi na ulicama, a katkad kao da me poput magneta privlači svojim nepreglednim cestama i bučnim klubovima.
I katkad dok se predvečer vozim prema stanu volim gledati te velike nebodere s bezbroj osvijetljenih prozora.
Toliko ljudi, toliko nepoznatih ulica…
I pitam se….Koliko njih pored mene prođe svako jutro, koliko njih stoji jedno do drugog u tramvaju, u redu u dućanu, u jutarnjim gužvama na cesti...

Svako jutro donosi nove neznance koji prolaze kroz naš život, a noć nove poglede, dodire i nepoznate osmjehe. I svi prolazimo jedni drugima kroz život neprestano, izmjenjujemo se, dodirujemo, dotaknemo u prolazu, sudarimo.. Možda katkad i dva puta, tri, deset, a da toga nismo niti svjesni.
Recimo možda smo se i TI i JA negdje susreli. U dućanu čekajući na garderobu, u prodavaonici dok hvatamo isti proizvod ili u tramvaju na istom sjedalu.

I svi se tako izmjenjujemo svaki dan da bi neka slučajnost nas sudarila. Baš nas dvoje. Tako je to neobično zapravo…
(...)
........
I ustanem tad sa stolice, prošetam sobom i kažem sebi glasno po stoti, tisući put u životu da čuda postoje i da je život tako prokleto neobičan. I nasmijem se, i poskočim, pa se opet nasmijem i shvatim kako je život nešto najljepše u čemu svi zajedno prisustvujemo, sudramo se, smijemo i plačemo zajedno. Samo to tako lako i često zaboravimo.

I zavrtim se i nasmijem i dok pojačavam glazbu na kompjuteru osjećam kako mi se tlo pod nogama vrti i ja odlučim da ću večeras obući toplu jaknu i protrčati po snijegu koji pada čitav dan; zatim ću utrčati u neki klub i sa mojim najdražim bićem popiti medicu na eks, i drugu i treću sve dok svijet ne zapleše sa mnom i ja ću se vrtiti i vrtiti dok mi ne ponestane daha u plućima…
I tamo negdje u 2 iza ponoći obećati ću sebi da ću se vrtiti tako čitav život i uhvatiti svakog tko poželi zaplesati..

I čitav grad s tisuću osvjetljenih prozora i visokom neboderima živjeti će u mom srcu zauvijek."
(...)
“….Vjerujem da ako postoji Bog on neće postojati u svakom od nas...ne u tebi ili meni......već u tom malom prostoru između nas….”
Before Sunrise

Budna sanjam

ima nas... i niSmo sami...

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

"Volim onu vrstu slucajnosti
Kada se nepoznati slucajno sretnu
Kada duhovno bliski slucajno prsnu u smeh
(...)
Volim onu vrstu slucajnosti
Kada se na morskoj obali slucajno utisne stopala trag
Kada u tudjini nenadano primim pismo
(...)
Ali koliko je samo ona neocekivana slucajnost
Iz zivota izvrcala predivnih iskri."
izvor

• 0Niko još nije pohvalio poruku.
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Peter: Tinkerbell... She's my fairy.
Wendy: But, there's no such thing as f-
Peter: Don't say that. Every time someone says that, a fairy somewhere falls down dead.

[That's why I understand you if you say you feel sick when I seem not to believe it: it could die.
Just like fairies.
But since you always tell me I'm your fairy, I guess I must believe it.
I'd just make a wish: as I believe it, I'd like you to believe that fairies can be also real women and keep their magic.]

One dream one soul, one prize
One goal, one golden glance of what should be
It’s a kind of magic
One shaft of light that shows the way
No mortal man can win this day
It’s a kind of magic
The bell that rings inside your mind
It’s challenging the doors of time
It's a kind of magic
The waiting seems eternity
The day will dawn of sanity
Is this a kind of magic

("A kind of magic", Queen)

:" knew it! Fairies wear Dr Martens!"




taken from never never land a specijalno za princezu sa Nishave...