Trema, sociofobija, ni sama ne znam sta je.

1

Trema, sociofobija, ni sama ne znam sta je.

offline
  • Pridružio: 23 Feb 2008
  • Poruke: 0
  • Gde živiš: NS

Vise ni sama ne znam sta da radim i da li uopste treba da se zabrinjavam.Imam 18 godina i tesko mi je da precizno odredim sta mi se tacno dogadja u komuniciranju
sa ljudima ali jos pre godinu dana pocelo je da mi se dogadja da se osecam
nesigurno kada sam u nepoznatom drustvu,kada me neko nepoznat nesto upita
a ja odreagujem kao da imam tremu,odma pocrvenim STO ME NAJVISE NERVIRA OD
SVEGA ,takodje i kada pricam sa nekim koga ja
smatram visim od sebe u mentalnom ili nekom drugom smislu,neko ko je
stariji od mene ili je jednostavno temperamentniji...

To je kao neka vrsta stida,reagujem tako i na komplimente,pocrvenim i u
zemlju bih da propadnem.Neki smatraju da to nije niste strasno ali je meni
pakao,to nisu nimalo zgodne situacije.U skoli pogotovo kada treba da
odgovaram a uglavnom samo odgovaramo,isto i kada treba da izadjem pred
celim razredom nesto da pricam,izlazem...neka trema u stomaku iako sam
ucila i znam,osecam srce da mi lupa,znoje mi se dlanovi osecam da cu
pocrveneti i onda mi je toplo i jos toplije i u zavisnosti od situacije
koza mog lica poprimim boju krvi.Makar da mi budu crveni samo obrazi nego
i celo i vrat i onda ja samo razmisljam kako izgledam smesno i bude jos
gore!

Na pocetku mi se to retko desavalo a onda sve cesce i cesce...Sada je sve
nekako naopako NPR:kada govorim istinu a sama pomisao da ce moj sagovornik
pomisliti da lazem,ja pocrvenim;Kada pricam sa nekim,odlutaju mi misli i
na par sekundi se setim neke situacije koja mi je bila neprijatna,opet
pocrvenim i ona ce moj sagovornik pomisliti :"Zasto je sada pocrvenela
kada pricam o necemu bezveze"?
Imam strasnu fobiju da govorim pred mnogo ljudi.ustvari dovoljno je njih
troje da me gleda i pazljivo slusa i odma mi se javi trema,stid,ali ne bas
u svim situacijama...

Inace sam clan skolskog hora vec 4 godine i predposlednji nastup je za
mene bio psiholoski test na kom sam pala.Mnogo ljudi je bilo u svecanoj
sali i dok smo pevali ja sam morala sve vreme da gledam dirigenta kako bi
zanemarila masu iza njega,njihovo tapsanje na kraju je opet uslovilo to da
pocrvenim...onda u toku programa naprimer neko nesto pogresno kaze ili
otpeva i ja bukvalno osecam stid i sramotu te osobe i pocrvenim umesto
nje.Ima niz neobjasnjivih situacija i nikom ne mogu da objasnim zasto mi
se to dogadja,a ni sebi...Pokusavala sam da kada osetim da cu da pocrvenim
duboko udahnem i drzim vazduh u sebi,onda kao da osetim da sam
''prevarila'' crvenilo ali ne zadugo.Ono kao da bas mora da se pokaze u
roku tog dana.

Par puta sam objasnjavala roditeljima da mi se to desava a oni su
govoriti ma to je prolazno,sta se brines,sta ima veze ako
pocrvenis,svakom se to dogadja...i tako dalje,i naravno time nisu
mogli da mi pomognu.Jednom sam na rucku zamolila mamu da mi da da
popijem trecinu nekog leka za smirenje pre horskog nastupa i ona nije
htela sve dok joj nisam detaljno objasnila sta se dogadja u mom
mozgu,organizmu,svesti i
telu kada me obuzme trema.Nisam verovala kako mogu da se uzivim u nesto
kada se necega secam,objasnjavam i isto mi se ta reakcija desi u organizmu
kao da sam na tom mestu.Sva sam se nekako bila ukocila tj.vrat mi se
ukocio,oznojili su mi se dlanovi,pocrvenela sam i verovatno od ocaja su mi
krenule suze jer me niko ne razume....Stvarno se osecam
neshvacenom....MOLIM VAS ako neko zna neko resenje da mi kaze!Planiram da odem kod psihologa,mada
je moja prof.psihologije rekla da se strah od ljudi leci time da se sto
cesce govori pred masom,ali ja mislim da bih se onesvestila.Svako ko me iole shvata nek pise...svako komentar ce mi znaciti...

Drugovi? Drugarice? Decko?

Mozda su oni najbolja pomoc. Nek te uvode u neka nepoznata drustva pomalo, navikavas se...

Ajao,ne znam bas...imam osecaj kao da niko ne shvata o cemu govorim...kao da nema reci kojima bih mogla da objasnim sta mi se dogadja.U svakom slucaju hvala Smile

Mislim da je tvoj problem otišao daleko da bi smo mi laici davali savete(osim ako na forumu nema nekog psihologa).Skoro svima nama se kad smo bili otprilike tvog godišta,dešavalo da blokiramo pred masom,nepoznatim okruženjem,da se osećamo nelagodno, ali čini mi se da je kod tebe stvar ipak ozbiljnija iako tvoji prelaze preko toga.Jedini savet koji ja mogu da ti dam je da na svoju ruku ne piješ nikakve lekove za smirenje jer će ti oni samo prividno pomoći ,potraži savet od psihologa.

Imam ideju, uvek nosi pljosku vodke sa sobom. Kad mislis da ce ti biti frka, recimo, sedis u kaficu sa nekim drustvom - odes do wc-a i cugnes gutljaj. Garantovano ces da se opustis. Vodka je skroz ok, nema specifican miris. U stvari ne - pelinkovac, on je jos bolji.......... Smile

Salim se, nemoj oklevati, idi kod psihologa, poznajem par ljudi kojima je pomoglo (u stvari, njih su uputili posle kod psihijatra, ali nema veze, bitno je da funkcionise).

@ sanja v. :

Pored toga što studiram Medicinu, a još su mi Psihologija/Psihijatrija (koje imam kao predmete na faksu) velika pasija - imao sam vrrrlo sličan problem, prošao kroz situacije srodne tvojima; zato budi uverena da te apsolutno razumem..! Wink

Pokušao bih da ti pomognem, koliko mogu, savetima:

Anabel Lee je lepo rekla - pre svega nemoj samoinicijativno uzimati lekove; verovala ili ne, ljudi mogu izdržati mnogo više nego što misle, a i 'popraviti sebe' (samoreparacija, proces samoočuvanja koji često bude zaboravljen ili potcenjen; to su najpre vrlo česte stvari: spavanje, zarastanje rana, utoljivanje gladi/žedji, psovanje zbog revolta/nelagodnosti itd.), rešiti problem suštinski bolje, dugoročnije od bilo kog leka...

Da bi sebi pomogla, moraš razumeti, kako svoj problem, tako i način za njegovo prevazilaženje. Ako si pametna (a deluješ bar prosečno inteligentno), sve što treba je da se ne bojiš svojih vrlina i mana (svi grešimo; SVI. Šta god da drugi misle ili govore o ovome. Zato nikako nije strašno ne znati, lagati, bojati se drugih stvari... posebno kada smo na ovo naterani - i od samog sebe) i da budeš vodjena prostom logikom stvari (npr.: kad ti opet bude teško, upitati se čega se zaista bojiš, šta je razlog za to, da li je normalno da ti nešto [ne]odredjeno ne da mira i koja je posledica prvo tvoje greške/krivice a onda i tvog novonastalog stanja nelagodnosti; mogu se kladiti da ti se u glavi tada roje misli o tome kako će te neko prozresti, pomisliti da si glupa, da im želiš zlo, kako si uradila ozbiljniju stvar koja će za sobom povući ozbiljnu kaznu... a uvek je sve manje značajno i drastično nego što ti se čini! Uvek - veruj mi, bio sam tamo. Wink )...

Sad nešto o tvom konkretnom problemu:

ovakve teškoće nije lako odrediti striktnim karakterisanjem, niti svrstavanjem u užu grupu psihičkih stanja; umne funkcije u glavi živog Čoveka ne postoje zasebno, odvojene jedne od drugih, te svaki problem i talenat može biti (a uglavnom i jeste) mašavina raznih faktora tj. kombinacija nekoliko poremećaja (nemoj da te reč 'poremećaj' uplaši - poremećaj je i igra vrsnog fudbalera, pošto ga ogromna većina ljudi igra prosečno dobro Wink ).
Zato, kako bi mi dozvolila da ti (u ganicama mojih mogućnosti; a neću te lagati - ni ako nisam siguran ili ne budem znao da ti kažem šta je tvoja tegoba) imalo pomognem da pomogneš sebi, trebalo bi da mi još malo približiš ono što osećaš opisivanjem stanja svojih 'napada'. Počnimo tako što ću ti postaviti par pitanja na koja bi trebalo da mi daš odgovor i u zagradi navesti moguću nazovi-dijagnozu:

Da li ti je teško samo kada si u centru pažnje više ljudi kada pričaš i kad se nešto očekuje od tebe ili i kada samo sediš u društvu, mirna, relativno povučena? [lalofobija/sociofobija/glosofobija ili demofobija/antropofobija]

Da li se bojiš svog (spoljašnje) izgleda i utiska koji neko može imati o tebi zbog toga, bilo da razgovarate ili ne? [dismorfofobija]

Kako na tebe deluje otvoreni (široki) prostor ispunjen ljudima (trg, park, hol zgrade) ? A bez igde ikoga? [demofobija ili agorafobija]

A da li se generalno bojiš jasnog kontakta (verbalnog ili fizičkog) samo sa nepoznatim ljudima ili ti je ponekad teško i pred poznanicima (djaci u razredu, komšije, zaposleni u prodavnici gde najčešće trguješ) i prijateljima? [ksenofobija]

Da li si umereno mršava tj. normalne telesne težine? Jesi li zimogrožljiva? Kako se oblačiš tokom navećeg dela godine, kako leti i kako zimi? (izvini, ovo su već nezgodnija pitanja; ali utiču na ono što je zasad možda i najizvesnije => eritrofobija)



Primetićeš kako sam skoro sasvim siguran da je tvoj problem neka od fobija ili kombinacija više njih; to je zato što pri takvim kompulsivnim strahovima osoba ostane svesna sebe i svog stanja - iako ne razume uzrok/razlog za ispoljavanje takve slabosti... Wink

Za lekara (psihologa/psihijatra) neće biti kasno, ali najpre sama pokušaj. Tim bolje ako za ovo što ti napričah nisi znala (ili samo nisi bila svesna) - izglednije su ti šanse za boljitak. Ali zapamti: nijedna svesna promena (promena pokrenuta jasnim znanjem) nije nagla i trenutna; treba ti umereno malo vremena da bi se počela osećati drugačije, nadam se => bolje..! To je psiho-fizička adaptacija, svojevrsno trajno usvajanje promena. Smile

Znam o cemu govoris, iz iskustva. Ja sam imala napade anksioznosti u skoli (prokleta skola, a evo me i danas u njoj Mr. Green ) i migrene koja je znala da traje danima i nedeljama, samo je to u mom slucaju izbilo ranije, vec u 15. godini. Obratila sam se psiholoskom savetovalistu. Nazalost, meni nisu pomogli, prepisali su mi Eglonil, koji uopste nije delovao na migrenu. Pa sam morala da nastavim da trpim i bolove i strah, iz dana u dan, a trebalo je i uciti i odgovarati na casovima i nekako funkcionisati svuda, u porodici, u skoli, sa prijateljima. U porodici nisam imala nikakvu podrsku niti razumevanje, gimanzijski profesori su bili blagi uzas, skoro nikakav ljudski kontakt nisu negovali sa nama.
Nekad su prijatelji jedino i sve sto imamo u zivotu.

Mislim da bi svakako trebalo da se obratis psihologu (ne prof. psihologije, ona moze da te saslusa, to je prvi korak koji sam i ja preduzela svojevremeno ne znajuci kome drugom da se obratim, ali ova moja je bila mlada, tek izasla s fakulteta i prepuna neupotrebljivog knjisko-teorijskog znanja) i psihijatru zbog lekova. Lekovi nisu nista strasno, a adekvatan lek moze mnogo da pomogne i da zivot ucini ne samo snosljivim vec i prijatnim.
Takva stanja pogadjaju ljude koji su hipersenzibilni, osetljivi i imaju problema u adaptaciji tokom odrastanja. Ja sam se, kao i ti, uzasno stidela svojih simptoma koji su odavali strah i sve sam cinila da taj strah nekako maskiram, prikrijem. Uzalud, on eskalira. To je strasna patnja, i dusevna i telesna. Strah od neceg nepoznatog, novog biva pracen strahom od straha i neprestanim mozganjem: zasto mi se ovo desava? da li ce opet? kada? Osoba se vrti u zacaranom krugu, sve vreme pati ali i dodatno muci sebe samoptuzivanjem i stidom.

Probaj da ne optuzujes sebe i da se ne stidis (mada je to mnogo tesko jer je u osnovi neuroticnog poremecaja upravo hipersavest i krivica, dozivljaj da nesto sa nama nije u redu ili da su svi drugi ok, samo mi nismo). Terapija i razgovori sa strucnjakom mogu da pomognu.

MladjaVR:
Drago mi je da postoji neko ko se malo vise potrudio da shvati moj problem Very Happy Neka nada su to sto studiras medicinu i sto si imao iskustva sa ovakvim problemom kao sto je moj.
Nisam nastavila da uzimam lekove na svoju ruku,to je bilo samo jednom kada sam imala nastup sa horom i kada sam nesto odgovarala u skoli...Bas zato sto znam da nije dobro,nisam zelela da se oslanjam na lekove nego da nadjem pomoc ljudi koji me razumeju...drago mi je da takvi postoje Smile Takodje imam i relativnu podrsku roditelja (ali u smislu jel mozemo mi nesto da ti pomognemo?A da ipak odes kod psihajatra,on je strucan za to mi nismo),decka koji je uvek tu da me saslusa,imao je neka blaza iskustva sa tremom ali tvrdi da je to u mojoj glavi,da ne treba da pridajem veliki znacaj tome...verovatno je delimicno u pravu...ne znam...
Sto se tice vrlina i mana:shvatam da svaki covek poseduje dve strane,pozitivnu i negativnu i u zavisnosti od njegovih teznji jedna strana uvek vodi...verujem da se svako trudi da bude bolji,pa i ja...uporna sam u svemu pa cu biti i u resavanju svog problema,samo sto kada mi se desi tako neki poraz(ne bas u pravom smislu te reci)to me nekako pokopa...

malo sam nerazumnjiva...da pojasnim na primeru: Ako nekog povredim verbalno,izblamiram se pred nekim zbog neke ne bitne stvari,ako se naprimer posvadjam sa nekim,bila ja u pravu ili ne...o svim tim situacijama u stanju sam da jako dugo sebe mucim,zasto,kako se to desilo,sta bi bilo da nije...A ustvari te osobe su to vec i zaboravile,mozda im to uopste nije ni bilo bitno,niti su primetile da naprimer imam tremu...
JAO,al sam ga zakukumuljila Bebee Dol

A sada odgovori na pitanja smešak jao...
Nije mi samo tesko kada pricam pred masom ljudi,nego i kada sam u drustvu npr.dve osobe,npr. moje drugarice iz razreda i pricamo o nekim temama,i sve ide glatko...i onda se ja setim neke zaista pemetne stvari i zelim da im saopstim i u toku mog izlaganja pocrvenim jer su se one odusevile,umesto da se ponosim jer sam se toga setila...cudno,zar ne..al nije to nista postoje jos cudnije situacije...

Naprimer,pricam sa deckom,sestrom,drugaricom,ne bitnom osobom,moze i da je ne poznajem,i ona se u nekoj situaciji oseti vrlo ne prijatno,pocrveni ili nesto slicno,i ja to naravno primetim,i onda meni ,a sigurna sam u to,bude troduplo neprijatnije i,i ja pocrvenim a nista nisam uradila...smesno zar ne,al je jako neprijatno..i onda pozelim da utesim i ne znam kako Crying or Very sad
Moram da naglasim da se meni ove situacije ne desavaju u razgovoru bas sa svakom osobom...ma ne,to zavisi da li ustanem na levu nogu Confused salim se,ne znam ni ja od cega zavisi...?

I da ,nisam povucena osoba,volim da komuniciram sa ljudima,razmenjujem misljenja,druzim se...samo sto mi ovo sto mi se dogadja samo smeta i sputava me...

Sto se tice mog spoljasnjeg izgleda,malo mi je glupo da kazem,(al verujem da je svako svog izglada svestan)sobzirom kako ljudi reaguju na mene...ja sam ustvari privlacna devojka,verovao ili ne sada sam pocrvenela jer je bezveze sto u neku ruku sebe hvalim...kriticno Embarassed ali to nije ni bitno samo sam zelela da ti kazem da nemam problema sa tim,cak sta vise ponekad o svom izgledu imam visoko misljenje...ali tu se opet krije nesto ... ako me neko pohvali "Jao sto si slatka,lepa,mola...bla,bla", ja u zemlju da propadnem,bolje da cute Smile i onda kao se branim..."Ma nisam samo vam se cini..." Very Happy Takodje i kada idem u setnju i onda znam da me sa strane neki momci gledaju,meni to prija sto je normalno,(laze onaj ko kaze da mu ne bi prijalo)ali i ponekad imam tremu...mislim to je ok.normalna stvar,idemo dalje...

Nemam strah od velikog prostora,praznog ili ispunjenog ljudima,ali da je to neki skup i da ja moram tamo da govorim,da me svi slusaju,ili da se prosetam kao pistom NIKAKO!!! Smile TO JE VEC ZA MENE PREVISE...
Mada se secam 2004 sam ucestvovala na izboru za miss i imala sam tremu ali se nije jos ovako razvila...al su mi se usta tresla,da sam morala nesto da kazem bilo bi... Embarassed
Pre dva dana sam bila u skoli na casu,trebala sam da odgovaram lingvistiku,naucila sam i javila se.Pre odgovaranja sam imala blagu tremu i kada sam pocela da pricam ,dlanovi su poceli da mi se znoje,da crvenim,dah mi je zastajao i grlo i usta su se potpuno osusila,dehidrirala sam,oci su mi bile crvene i pune suza,izasla sam napolje i pocela da placem,ne zbog linvistike nego zbog toga sto mi se desilo...a niko me nije razumeo,svi su govorili da se smirim...za mene je to bio jos jedan poraz...


Sto se tice tezine,normalna je 54 kile na 166 visinu,i tokom godine varira jer se pridrzavam postova,al uvek vodim racuna o vitaminima neophodnim za organizam...

Ponekad zavidim ljudima koji ostaju potpuno smireni u nekim situacijama u zivotu i uopste se neuzbudjuju,koje ne pogadjaju tudja osecanja,nevolje,problemi...ja nisam takva,meni je svih zao i onih koji su me u proslosti povredili,sve ih ja tako prihvatim opet rasirenih ruku Zagrljaj i opet mi zabiju noz u ledja Crying or Very sad ne verujem da takvi postoje...Ja se rasplacem i dok gladam bajke a kamoli na nesto drugo...

Tezak je ovaj zivot,pogotovo za mene koja je mislila dok je bila klinka da je on SAVRSEN!!! Smile HVALA na podrsci,nadam se da si zadovoljan sa odgovorom...?

I ja sam imao ovaj problem, u osnovnoj skoli. Jednostavno sam potcenjivao sebe, smatrao da nisam bio dovoljno jak i pametan da se izborim sa spoljasnjim svetom a samopouzdanje mi je bilo na nuli. Moras osloboditi tu svoju harizmu i kreativnost iz sebe. Moras znati kako da reagujes u takvim situacijama. Svaki covek gresi, zato smo i ljudi, ali svoje greske ne moras shvatati tako tragicno.

Licno ne verujem u paranormalne stvari ali verujem u VIBRACIJE. Zilion puta mi se desilo da kad radim nesto samouvereno, pun samopouzdanja i ODASILJAM POZITIVNE VIBRACIJE, niko nece da me osudi ili odbije... tako sam resio problem sa curama. Very Happy

Moras pristupiti svetu sa stavom "Da pa sta?", i kad pogresis i neko krene da te osudjuje "Da pa sta?", to je terapija koja definitivno pomaze... takodje znati se i sprdati na svoj racun, ciniti da sve tvoje greske izgledaju manje strasne, i uvek sve kroz smeh i salu i uspeh je zagrantovan...

Primer:
Pokusao sam da poljubim devojku a ona mi je okrenula glavu. Necu reci "Jao izvini nisam hteo..." nego cu se ponasati u skladu "Dobro pokusao sam da te poljubim, pa sta...". Tako odajem utisak samouverene osobe, i mogu da garantujem da ce me ta devojka pozvati kroz neki dan...

SAMOPOUZDANJE!!!! I VOLI SEBE!!!

Dopuna: 24 Feb 2008 16:46

e da i PRESTANI DA MISLIS STA CE DRUGI RECI ILI MISLITI O TEBI!!!!

Hmm koristan savet Smile Hvala,nadam se poboljsanju narednih dana u zavisnosti od situacija.... javicu kako je bilo Smile

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1088 korisnika na forumu :: 41 registrovanih, 6 sakrivenih i 1041 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, Areal84, Asparagus, babaroga, bojank, bokisha253, Brana01, Centauro, Chainsaw, darkangel, Dimitrise93, draganca, FOX, Goran 0000, hologram, ikan, ILGromovnik, janbo, Još malo pa deda, Karla, kihot, Krvava Devetka, kybonacci, Luka Blažević, Mlav, nenad81, oldtimer, radoznao, repac, S2M, simazr, Singidunumac, Stanlio, stegonosa, vathra, vladaa012, vladulns, yufighter, Yugol33, |_MeD_|, šumar bk2