Hej, Zdravac--izvini tek sad sam primetio ovaj tvoj izuzetno zanimljiv post.
Eh, draga moja, znas kako je to kod nas.
Obicni ljudi u svojim folk-psiholoskim predrasudama znaju da se postave prema nekome sa ozbiljnom boljkom na samo dva nacina--i oba su dozlaboga pogresna:
a)poricanje
b)naricanje
Cesto se prvo pokusa sa a) fazom pa te onda zapljuskuju laznim osmesima i usiljenim cvrkutanjem toliko da se zapitas "Jao kuku pa zar mi je bas toliko odzvonilo da se svi ovoliko pretvaraju?"
Kada ta faza popusti prelazi se sa neba u rebra: u b)fazu besmislene folk-psiholoske podrske, narocito popularne u nasim krajevima: oplakivanje zive osobe
Ono sto upada u oci je da je bolesna osoba cesto najpribranija od svih!
Naravoucenije: histericnu rodbinu i horde useprtljanih dobronamernika treba politi benzinom i zapaliti pre no sto se uverimo koliko ce nam energije uzeti kada jednog dana obolimo.
Salu na stranu--mozda ih ne treba bas spaliti ali im svakako treba pokazati vrata--pogotovo kad krenu sa b) fazom svog folk-psiholoskog repertoara.