|
Rijeci
Dan za danom smo stajali i cekali da nas njihova avantura nekuda odvede.
Ali nedjelje su prolazile, suplje i bez traga, i nista se nije javljalo da bi nasu prazninu odnijelo.
A onda je pocinjalo lagano da otpada lisce sa sarenih rijeci. A mi smo
Ucili da ih kazujemo bez udara srca
I one koje su bile pune boja odvojile su se od svakodnevnice i svakog zemaljskog prebivanja.
Zivjele su negdje zacarane na nekom rajskom ostrvu u plavom miru bajke.
Mi smo znali: one su bile nedostizne kao bijeli oblaci sto se sjedinjuju iznad neba naseg djetinjstva.
Ali poneke veceri desavalo se da smo oplakivali tajnu i ceznjivo njihovu iscezavajucu muziku.
Ernest Stabler
|
