offline
- Pridružio: 25 Jul 2006
- Poruke: 49
- Gde živiš: Sarajevo
|
Ne tako davno,dok su ljudi još vjerovali u Znakove koje im je Sudbina stavljala pred oći,postojala su dva Grada blizanca.Al Buhara i njegova
mlađa Sestra Kazaha.U ovom potonjem je živio veoma bogat trgovac,
koji je svojim ugledom i poštenjem,osjećanjem za pravičnost,bio čuven
čak i do ruba pustinje.Imao je on i svojeg slugu,Ahmmada,koji će mu
biti zahvalan na njegovoj milosti,koju je pokazao spasivši ga od robovlasnika koji su ga kanili prodati u Novi Svijet.Bit će vječno zahvalan svom gospodaru,Trgovcu.
Jednog dana,kada vjetar donese miris mora,stiže i vijest da je karavanima
došla najukusnija hrana,mirođije kakvih do sada nije bilo ni na kraljevim
dvorima,hrana Bogova poklonjena smrtnicima.I tako,Trgovac,potaknut
maštanjem kako bi isplativo bilo,ako je to tačno,otkupiti cijeli karavan,
ponovo ga prodati u Kazahi,učiniti svoje bogatsvo većim,podići svoj ugled još više među narodom,kao čovjek koji je imao Božju hranu,
naredi vječno odanom slugi,Ahmmadu,u kojeg je imao neograniceno
povjerenje zasluženo godinama,da ode u grad,kuša ove mirođije,te ako
je istina što ljudi zbore,odmah otkupi cijeli karavan.Ovaj to i učini.
Spusti se u grad jašući vranca,galopirajući odjaha do bazara,ta među masom naroda stade tražiti vođu karavana.Tako tražeći,pred njim se
ukaza prilika pred kojom mu zastade dah,udovi ukočiše,mozak postade
nemoćan da shvati bilo šta drugo…….osim da je pred njim sama Smrt.
Pogleda još jednom blijedo lice pod krinkom,koje se blago osmjehujući,
davalo do znanja da je došlo baš po njega,Ahmmada,Trgovčevog slugu.
Stade bježati kroz bazar,glavom bez obzira,zaboravljajući na gazdinog vranca,mirođije sa onog Svijeta.Bio je spreman zakopati se duboko u
pijesak pustinje,da je znao da će to pomoći…..
Vrati se u Trgovčevu kuću,sav zadihan,prestravljen prizorom koji vidje,
pomalo nesuvislo objasni Trgovcu šta je vidio,da mu je Smrt pogledala u oći,da zna da je dosla po njega,kako mora nestati još danas,da zametne tragove.Ovaj ostade pomalo iznenađen,ali mu je vjerovao,jer i sam je vjerovao u Znakove.Dade mu vrećicu zlatnika,novog konja,reče mu da se sakrije u Kazahu dok se stvar ne smiri,te kako će on lično otići u bazar da razgovara sa Smrću.
Nedugo zatim,obojica uzjahaše konje,zaputiše se u različitim pravcima.
Sluga bijase već zagazio na vrelo tlo pustinje,dok je Trgovac stigao u
središte grada,Bazar.Stade i on tražiti blijedu priliku koju zovu Smrt…
Nađe je kako sjedi sama ispod palminog drveta.To zaista bijaše sama
Smrt.Samo ona može biti tako spokojna…Shvatio je Ahmmadov nemir.
Smogao je hrabrosti,prišao,te reče:
-Kako se usuđuješ doći samo tako,prepasti mog slugu?Natjerao si ga da pobjegne……
-Nisam imao nikakvih namjera da ga prepadnem.Htjedoh mu samo reći
za naš sastanak u Kazahi večeras…
|
