offline
- Pridružio: 26 Jan 2005
- Poruke: 39
- Gde živiš: Hrvatska
|
uff ... evo prekinuli smo ona i ja danas ja sam u soku ... ovo je drugi put da smo prekinuli .. i ovaj put je gotovo ... u svakom slucaju kad smo prvi put prekinuli napisao sam nekoliko pesama... pa evo ih ... komentari dobrodosli...
Zbog naseg ovog prekida,
ja patim i trpim paklenu bol,
kao da mi netko na ranu sipa sol.
Ostaviti te doista necu
jer to ce mi napravit u srcu rupu jos vecu.
Vremena trebas, kazes,
oprosti zbog ovog, ali
kako da znam da ne lazes.
Slijepo ti doista vjerujem
i zato se nadam da samo pretjerujem.
Moje srce puca u milijun dijelova
kao da ga razdire milijun kerova*,
svojim ostrim zubima ga zele kidati
i jedino ti te rane mozes zavidati**
Volim te vise od zivota svog,
i zbog razloga tog,
meni dodje da se ozlijedim il probodem,
da sa svojim mukama na neki drugi svijet odem.
Nista na svijetu ne bih zelio vise,
nego da je sve kao sto i prije bijase.
Znam da doista puno trazim,
al nadam se da stvarno u tvom zivotu nesto vazim.
O sudbo kleta, sto se to dogoditi moralo,
kao da mi je neko u srce klin zabio.
Sve vise patim iz sata u sat,
jer znam da je ovo sah-mat.
Ali srce moje raspuklo se i dalje nada,
da u tvom srcu ljubav prema meni vlada.
Ti moje srce si osvojila,
i prekidom ovim u crnu boju ga obojila.
Kad bih bar noc proslu iz sjecanja mog mogao izbrisati,
i sve na staro nekim cudom vratiti.
Pa nebi nijedna osoba od mene sretnija bila,
jer bih znao da imam tebe, moja mila.
Nebi vjerovala koliko ja doista patim,
cak mi je u trenu jednom ljutom doslo da ti vratim.
Ali se onda sjetim da te volim
i da sve bude kao prije te molim.
--------------------------------------
Vec nekoliko dana proslo je,
a da mi nisi rekla volim te.
Moje srce od tuge vene,
i nikako da nam u ljubavi krene.
Da me volis ja se nadam,
al ponekad sumnjam pa se jadam.
Kad bih barem mogao znati,
zelis li ljubav nasu vratiti.
Nedostajes silno u mome zivotu,
da mi se vratis, osjecao bih se
kao da sam dobio na lotu.
Nista mi na svijetu ovom ne znaci vise,
neg da s tobom hodam ispod kise,
zagrljen i siguran u rukama tvojim,
a ne da sam i tuzan stojim.
Da te nazad mogu imat,
ne bi bilo rijeci koje bi mogo birat,
da ti pokazem koliko te volim i trebam,
i da te nikome drugome nedam.
zbog prekida naseg vise nego ikad patim,
i pokusavam naci nacin da te nekako vratim,
u zagrljaj svoj cvrst i topao,
drzat te prestati nebi mogao.
Da mi je samo ponovno prozivjeti s tobom svaki tren,
jer u mom srcu svaki je ostao pohranjen.
Svim silama hocu da se vratis,
jer neznam koliko ti u stvari patis.
No znaj da su moje patnje vece,
vece i od najvece nesrece.
Ti moj zivot si ispunjavala srecom,
nevjerojatnom srecom - najvecom.
Jer sam znao da si tu i da te volim,
i nikad me nisi ostavljala da te molim.
Sad u srcu mom je velika rupa,
a suze moje teku kao Kupa.
Upotpunjavala si me, to znaj,
zivot prazan moj ovaj.
Bez tepe trpim silne muke,
jer nema tebe i tvoje ruke,
da ublazi bol.
Zelim da sve bude kao i prije,
jer srce moje od tuge vise zdravo nije.
Pati od nostalgije za tobom,
a ti si krenula svojim putem,
za slobodom...
---------------------------------
Ti mi nedostajes,
samo u mislima mojim ostajes.
Svi oni predivni trenuci,
ostaju u nekoj tuznoj poruci.
Dok smo skupa bili nisam ti rekao sto sam trebao reci,
jer nisam znao da ces otici.
Nisam ti rekao ono sto treba da ostanes,
a ne samo da slika u mojoj glavi postanes.
Nisam ti rekao koliko te volim i koliko mi znacis,
a sad zbog toga nema sanse da se vratis.
Premalo sam pricao i dosadan sam bio,
no vjeruj mi doista to nisam htio.
Da san znao da ce zbog toga doci do ovog,
pretvorio bih se u covjeka posve novog.
Jer nisam znao kako ce mi sad biti,
jer nisam znao da cu te izgubiti.
Trebam te svaki dan sve vise i vise,
jer sve oko mene postaje sve tise i tise.
Tuzan sam jer ti prekid zelis,
i nema te da me razveselis.
Za tobom, zbog gubitka ovog srce mi vene,
i osjecam se kao da umire dio mene.
Ah da mogu vrijeme bih vratio,
i vise bi pozornosti tebi obratio.
-------------------------------------
ima jos pjesama ali nisam hteo da zatrpam ... i onda smo opet prohodali pa sam napisao ovo :
Koliko te ja volim to ti nemogu opisati,
ni najbolji slikar tu ljubav nebi mogao narisati.
Iz sekunde u sekundu volim te sve vise,
moja ljubav buja poput vocke poslije kise.
Dodje mi da placem jer vjerovat da te toliko volim nemogu,
ne mogu vjerovati da u zivotu mom igras tako vaznu ulogu.
Tako si lijepa i najbolja, jednom rijecju savrsena,
da, to je moja najdraza, malena i najsladja Magdalena.
Nadam se da i ti mene volis koliko ja volim tebe,
stalno si mi u mislima lijepim, toliko da uvijek odem od sebe.
Minute prolaze, tebe nema, ja te zelim vidjet,
dodji van kakva god da jesi nemoras se stidjet.
Meni najljepsa uvijek, kakva god bila, od sviju ces bit,
ko se s tim ne slaze moze otic vrit.
Tebe i ljepotu tvoju se ne moze ni sa cim usporedjivati,
jer takvo savrsenstvo nitko nemoze ni snivati.
Ti si jedna jedina takva na ovom svijetu,
svojom dobrotom mogla bi osvojit cijelu planetu.
Jedina ti zasluzujes da budes sva savrsena,
da, ti, najljepsa Magdalena.
Sa dlana Boga pala si,
sve tajne ovog svijeta odmah znala si.
Dam ruku u vatru ako ti sve cure na svemu nisu jalne,
jer ti si ljubavi i ljepote uvijek stalne.
Iako te imam nedostajes mi jer te nevidim,
od iscekivanja da te ponovo ugledam stalno bridim.
Jer znam da kad te ugledam vidjet cu andjela u tebi,
kojeg Bog pustiti iz Raja smio nebi.
Nezna da je izgubio onu najsjajniju zvijezdu na nebu,
vec cim te je pretvorio u malu bebu.
Ja gresku njegovu ni u snu nebi ponovio,
jer da odes od mene po cijelom svijetu bih te lovio.
Cim te vidim uvijek sam bolje, uljepsas mi dan,
ma kako god bio ruzan i nesretan.
Najcrnje noci i najtamnije misli ti rasvijetlis,
kao zvijezda padavica po nebu ti meni u mislima stalno letis.
------------------------------------------------
i onda smo se malo posvadjali jer ja sam forsirao neke stvari i tako ... pa sam napisao ovo ...
Ti se jos ljutis na mene ja to znam,
jer nikako posten razlog zasto se onako ponijeh da ti dam.
Znam da sam sve uprskao i da ovo vjerojatno znaci kraj,
ali u meni se srce nada da sve ovo ipak ishod nece imat taj.
Nezelim da propadne nasa ova veza,
od pomisli same na to hvata me jeza.
Ja duboko u srcu znam da si ti "ona prava",
da me takva sreca zadesila nevjerujem, pa cesto mislim da to nije java.
Stalno te gluposti ispitujem jer nemogu vjerovat da me netko na svijetu ovom doista voli,
na ovom svijetu u kojem zivimo, ovom svijetu punom boli.
Jer uvijek kad sam se nadao da je nesto doista takvim kakvim se prikazuje,
ostavilo me da patim i placem, jer istinito bilo nije i srce mi unakazuje.
Zato da ovaj put doista ne sanjam uvjeriti se zelim,
i onda obicno glupim pitanjima dodje do svadje u kojoj nesto krivo velim.
Ja neznam trenutka ovog sto ti sad o meni mislis,
mislim da u svakom slucaju dobro nije, ali mogu se nadati da bolje bit ce...
Nezelim te izgubit, nadam se da taj dan nikad doc nece,
jer necu moc jednostavno te napustit i sve ovo sto imamo bacit u smece.
Necu to moc jer mi previse znacis, jer znam da si ti "ona",
i ljubav prema tebi mi nebi mogle ubit ni gomile granata ni tromblona.
Zeljno iscekujem poruku tvoju, kraj mobitela sam stalno,
to tako cudno izgleda da je vec postalo banalno.
Zelim da sve bude kao i prije, savrseno sve da bude,
i vise tuge i patnje nikad da nebude.
Ja si obecajem da cu sve od sebe dat da to sprijecim,
bilo kako, vec cu se ja snaci s necim.
Samo te molim da mi oprostis za sve dosad sto sam ti ucinio,
i za svu tu bol koju sam ti ja nanio.
Previse mi znacis da te jednostavno od sebe pustim,
rijec "prekidamo" od zalosti da se nama to ne desi nemogu da izustim.
Nemoj molim te moje nade potkopati,
jer cu ja sebi onda grob iskopati.
Jedino sto sad mogu radit jest nadat se,
a ne tvom onom peseku u zagrljaju jadat se.
Taj me peso sad upravo svojim okama gleda,
kao da mi reci zeli "Voli te, nebrini, bit ce reda".
Ja to samo zelim, da medju nama nema svadji,
jer onda ajde ti razlog te svadje pravi nadji.
Svadje su glupa stvar i nebi se trebale dogadjat pametnima poput nas,
uvijek oko sitnica cjepidlacimo, uvijek cijepamo vlas.
Valjda tako vise nece biti,
jer naucio sam se ja pameti.
Samo se jos uvijek tuzan ovdje nadam i poruku tvoju cekam,
da me pozoves da idemo van, bilogdje, nekam.
Valjda ce i tvoja poruka jednom stici,
a onda kad se nadjemo iz zagrljaja mog neces moc otici.
Jer te volim i to ti pokazati na bilo koji nacin zelim,
makar i sto milijuna puta "volim te" treba da velim.
---------------------------------------------------------
Jos jedna pjesma, jos jednom opet sve isto,
mislim da meni ponekad nije bas sve u glavi cisto.
Prvih par puta sto ti ih dadoh je bilo u redu,
sve ove novije su nekako u neredu.
Osjecaj krivnje nabijat ti ne zelim,
pa oprosti ako nesto krivo najcesce velim.
Jer cesto nemogu kontrolirat srce sto misli,
a onda srce opake rijeci da te povrijedi smisli.
Ja te nikad namjerno, ma ni slucajno povrijedio nebi,
jer bi ucinio zao nekome koga doista volim i cijenim - tebi.
Za sve sumnje i ruzne rijeci sto ti nametnuh i rekoh molim te oprosti,
jer znajuci da sam te povrijedio krivnja me izjeda do kosti.
Cure i decki, ljubavi se mijenjaju, a prijatelji ostaju,
no ipak znaj da ljubavi neke zivotnima postaju.
Mijenjao te nikad za nikog nebi,
jer ja vidim savrsenstvo i sve sto zelim samo u tebi.
Jedino za sto u zadnje vrijeme se molim i pozeljeti mogu,
jest da smo sretni i da imamo slogu.
Jer uvijek pokrecem svadje iako tamo nebi trebale biti,
a poslije suze zbog cina tog prestat nemogu liti.
Znaj da te volim vise nego sto rijeci mogu reci,
i znajuc da je slicno i kod tebe meni je osjecaj srece jos veci.
Ali ja bez potrebe u ljubav tvoju ponekad znam nesiguran bit,
i to mi strah u kosti ponekad zna ulit.
Ti si moja prva prava cura, za te se znam i po par desetaka minuta molit,
jer mi je nekako nestvarna mogucnost da bi mene netko na svijetu ovom mogo volit.
Znam da me volis i da ti je to tesko reci,
zato te silit da mi to govoris ja te necu.
Oprosti sto sam bio ovakav zadnjih nekoliko dana,
znam da je ponasanje moje bilo puno svakakvih mana.
Al vjeruj mi molim te da se tako inace ne ponasam,
i s takvim nerazumijevanjem prema voljenima ne odnasam.
Obecajem sebi pred kompjutorom i Bogom,
da takav vise necu bit kad sam sam a pogotovo ne s tobom.
Jer rezultat ponasanja mog je doista ocit,
ljubav nasu ce unistit to lako kao sto kisa rupicast krov moze promocit.
Ja neznam sto bih ucinio da tebe nema,
i nadam se da se to meni jos ne sprema.
Da te izgubim to podnijet mogo nebi,
jer srce moje pripada SAMO tebi.
Ti si postala u kratkom roku sve sto trebam,
ljubav tvoju imam i nikome te nedam.
Boze, sad obracam se na nebu gore Tebi,
ne dopusti da unistim ovo sto imam jer to nikad oprostit necu moc sebi.
Ne dopusti da zbog rijeci mojih nepromisljenih,
ostanem bez voljene osobe i svih snova mojih za nju osmisljenih.
Ja bez nje nebih mogao vise nista osjecati, nebih mogao vise ziviti,
nebih se mogao vise ljepoti njenoj i savrsenstvu diviti.
Mogao bih istina, ali ne vise na nacin da to ona zna,
pa koja ona pitas se mozda - naravno, najsladja Magdalena.
Mogao bih biti obozavatelj njen tajni,
ali osjecaj kao sad to nebi bio tako bajni.
Jer sad joj mogu rec kako se osjecam i sto o njoj mislim,
ali uvijek rijeci krive i nagle koje nas oboje povrijede smislim.
Zasto uvijek na nacin krivi kazem nepromisljeno nesto,
uvijek unistim srecu njenu i vlastitu, uvijek sjebem sve vjesto.
Ne zelim da to ona trpi, ne zelim da patnju opet prolazi,
najbitnija mi je sreca njena, sve ostalo dolazi i odlazi.
Da mogu stalno bih ju drzao veselom i sretnom,
ali ja to nazalost uspio nisam niti jednom.
Opet forsiram, u stihovima to osjecam,
i samo se na trenutke one odvratne podsjecam.
Ljudi kazu da ljubav je sreca i bol, al dosad nisam osjetio tu bol,
sve dosad, jer sam joj tu bol prouzrocio mi dodje da si razbijem glavu o stol.
Nezelim da nesretna ona samnom bude,
zasto samnom ona je kad joj svi drugi jos vecu srecu nude.
Mora da me doista jako jako voli,
kad i dalje u tome ustraje unatoc svoj toj boli.
Napokon iz pete u glavu doslo mi je da ona stvarne osjecaje prema meni gaji,
i da stvarno nista i nikad mi bez razloga ne taji.
Boze, hvala Ti sto osobu tako savrsenu si mi ukazao,
i jos jednom da je nesigurnost moja bezrazlozna si dokazao.
Da mogu, mozda ce se cinit naglo al ipak, proveo bih ostatak zivota s njom,
nas dvoje zajedno, u istom domu u toplome pod istim krovom -
ah mogu samo sanjat o tom.
Ako je grijeh sto ju vise od cijelog svijeta volim,
onda te Boze da smrtni gresnik budem molim.
Osjecaji ovi prema njoj nikad prestat nece,
Dokle god ijedno more, ijedna rijeka na svijetu tece.
Dokle god se ijedan covjek Zemljom krece,
Dokle god se Zemlja oko Sunca okrece...
------------------------------------
prvih par pjesama sam joj dao ali ove zadnje nisam ... jer eto ... prekinuli smo danas ... a ja patim i patit cu i dalje ... i neznam ... komentari su dobrodosli ako je neko imao strpljenja citati sve ovo...
|
