Istorija Srpskog carstva

1

Istorija Srpskog carstva

offline
  • dgcr  Male
  • Ugledni građanin
  • Pridružio: 05 Maj 2010
  • Poruke: 349
  • Gde živiš: Bijeljina, Republika Srpska

Napisano: 17 Avg 2013 21:40

Pozz dragi citaoci, kao sto vidite, ponovo cu da napisem aar (igram neku igru, zapisem na papir desavanja i postavim ovde)

Ako ne znate šta je aar, na forumu možete naći moj topic ''Carstvo'' koji je takođe bio aar. Tada sam igrao sa malom državicom Morejom, ali ovaj put ću sa rodnom Srbijom.

Kako bi igra bila realna, odlučio sam da ograničim neke mogućnosti u igri:
-nema trgovanja sa muslimanskim državama, niti sklapanja pakta o nenapadanju
-nema objavljivanja rata na hrišćansku državu bez valjanog razloga a to su:
1. Neko od članova kraljevske porodice je ubijen ili uvređen
2. Ako su saveznici u ratu
3. Provokacija ili pretnja
-što se tiče muslimanskih država, njih mogu napadati kada hoću (bez uvrede za muslimane, ali ovakva je bila srednjovekovna politika)


Glavni ciljevi:
-osvojiti čitav Balkan, uključujući Konstantinopolj
-proširiti granice na Malu Aziju
-osloboditi Jerusalim
-čitav Balkan i Malu Aziju prekrstiti u pravoslavnu veru

Sporedni ciljevi:
-osvajanje Rima
-osvajanje V. Britanije i Irske
-potiskivanje Mongola iz Evrope
-ujediniti sve ruske kneževine
-prekrstiti što je više moguće provincija u pravoslavnu veru
-proglasiti se za Rimskog Cara
-osvojiti čitavu Evropu (malo verovatno)

Sporedni ciljevi nisu ni upola važni koliko i glavni. Tako da, kada ostvarim sve glavne ciljeve, ovaj aar je gotov i priča se završava. Smile

Nadam se da će vam se svideti i da ćete čitati do kraja.



Prolog

Nakon što sam završio sa molitvom, napustio sam crkvu i uputio se ka mojim manastirskoj biblioteci. Kada sam stigao, sreo sam starog Milutina kako pomno čita jednu knjigu debelih crvenih korica. Na koricama prepoznah natpis Istorija Srpskog carstva i setio se kako je stari Milutin uvek imao najbolje priče što se tiče Srbije. Često bismo se okupili u odajama nakon svršetka molitve da slušamo priče o Srbiji. Često se desilo da priče koje stari Milutin počne da priča budu dosadne, ali ako pažljivo slušaš, to postaje sve zanimljivije i zanimljivije, da na kraju jedva čekaš naredni dan kada će stari monah nastaviti sa pričom.

''Jovane, moj dečače, drago mi je da te vidim.'', rekao mi je stari Milutin, na šta sam se trznuo. Shvatio sam da sam zamišljeno stojao i blenuo kao tele u starog monaha.
''Dođi, ako želiš da ti ispričam priču o Srpskom carstvu.'', reče stari monah nakon nekog vremena.

Sa osmehom sam mu prišao i seo na stolicu pored njegove. Stari Milutin označi stranicu do koje je stigao crvenom vrpcom i zaklopi knjigu, koju položi na policu sa ostalim knjigama. Nekada mi se činilo da u ovoj biblioteci ima bezbroj knjiga, a opet sam hteo da ih pročitam sve.
''Da te pitam prvo. Ko je bio prvi Srpski car?'', pitao me monah iznenada.
''Stefan Dušan Nemanjić.'', hitro sam odgovorio na šta se stari monah nasmejao.

''Dobro je, upamtio si. Ali da li znaš išta o ostalim Srpskim carevima? Rekao bih ne, pa zato ću da ti ispričam istinitu priu o carevima koji su potresli svet.''


____

Pa, to je to. Nadam se da vam se sviđa. Smile

Dopuna: 18 Avg 2013 16:58

''Dečače...'', reče stari Milutin ''...deder mi dospi malo vina da nakvasim grlo i da započnem.''

Poglavlje 1 - Stabilizacija carstva

Nakon smrti cara Dušana 20. Decembra 1355. , Srpsko carstvo je propadalo. Tron je nasledio Dušanov jedini sin Stefan Uroš V, takodje poznat kao Uroš Nejaki. Nepunih 10 godina otkako je Uroš krunisan za cara Srba i Grka, Turci iz Male Azije su uspeli da osvoje čitavu Makedoniju i Epir. Nekadašnja Srpska armija za vreme cara Dušana koja je sačinjavala preko 80,000 vojnika sada je oslabila na jadnih 10,000. Većina srpskih plemića se odmetnulo tokom Urošove vladavine i otpočelo ustanke, medjutim, jadni car je i najslabije ustanke pobedjivao sa velikom mukom.
Srpska crkva je takođe izgubila nekadašnji uticaj na Balkanu. Nekada se srpski patrijarh poredio sa Carigradskim patrijarhom, ali sve to je izgubljeno tokom Urošove vladavine. Srpska patrijaršija je opstala, ali je izgubila uticaj i unutar granica Srbije.
A titula cara Srba i Grka i dalje je pripadala Urošu, koji se ipak ne može nazvati carom Grka, pošto je izgubio svaki pedalj zemlje u Grčkoj.


Mapa Balkana 1366. godine


-20. Decebar 1366.-
Car Uroš je sedio na prestolu u Prizrenu, pokušavajući da smisli način da nekako izvuče Srbiju iz ove ubojite krize. Osmanlije još uvek haraju južnim provincijama i ubijaju žitelje i seljake. Ekonomija je opala, trgovina je prekinuta. Jadnih 10,000 vojnika je raštrkano po Duklji i Raškoj. Ovo možda bude propast Srbije koga su se svi bojali.

’’Prošlo je tačno 11 godina.’’, reče Uroš tiho, šta privuče pažnju njegove žene Ane koja je sedila pored njega. ’’Tačno 11 godina nakon očeve smrti. Tačno 11 godina otkako sam sreo na presto.’’, nastavio je Uroš, više za sebe. I šta je uradio za tih 11 godina? Uništio je moćno carstvo, ali je ipak postojala iskra, iskra da se carstvo obnovi.
Kako bi se popravila ekonomija u carstvu –mladi car se seti- potrebna je trgovina. Ali, ona je prekinuta, a zašto? Zato što carstvo ne trguje ni s jednom susednom državom. Što se tiče susednih kraljevstva –Ugarske, Hrvatske, Albanije i Osmanlija- može da zaboravi na trgovinu s njima, jer su odnosi ionako već bili zaoštreni. Carstvu je potrebna pravoslavna država, ali ih nije puno ostalo. Vizantija je sada samo senka nekadašnjeg carstva. Mala državica Moreja na jugu Grčke je ionako previše siromašna za trgovinu. Jedino preostaje Moskovska Kneževina, najjaca od ruskih država. Kneževina je daleko, to je istina, ali će barem malo pomoći carskoj ekonomiji.

Istog dana, Uroš je poslao pregovarače u Moskvu, nadajući se da će knjaz prihvatiti ponudu o trgovanju. Nepuna tri meseca posle, glasnik se vratio sa odgovorom ruskog knjaza. Uroš je zadovoljno čitao odgovor dok nije naišao na uslove. Njegova rođaka Jelena se mora udati za mladog knjaza. Uroš i Jelena su uvek bili u dobrim odnosima, tako da je mladi srpski car teška srca prihvatio uslove ruskog knjaza. Ali barem će ova žrtva ići u korist carstva.

Uslovi ruskog Knjaza


Prije par godina, par srpskih gradova koji su odolili Turcima su bili u katastrofalnom stanju. Bili su siromašni, zidine su razrušene. Garnizone nije činilo više od 200 ljudi, stoga car odlučuje da ipak potroši i ono malo zlata iz carske riznice kako bi unapredio ove gradove.
Još uvek nema vesti o turskim osvajačima, ali Uroš predoseća oluju koja će zadesiti carstvo, bio ili ne bio on spreman.

Par meseci posle, srpski car otpočinje trgovinu sa Vojvodom Karantije, Henrikom, što dodatno puni carsku riznicu. Dobar početak, što se pokazalo u prvih nekoliko meseci nakon početka trgovine. Ekonomija se polako popravlja.

I nakon četiri godine, nema nikakvih vesti o Turcima, stoga jedini Urošev vazal, knez Lazar, pljačka turske karavane u Makedoniji, donoseći i zlato, a i oružje za vojsku. U Duklji je car uspeo okupiti 7000 ljudi, koji su se zakleli na vernost caru.

Car Uroš je smatran za lošeg generala, i to je bila većinom istina. Uroš nije bio rođen za generala, nikada nije pokazivao veštinu u tome, ali je ipak odlučio da lično predvodi vojsku u napad na Makedoniju, pošto Turci još uvek nisu napali.
Godine 1372. Car Uroš je stigao u Makedoniju sa svega 9000 ljudi kada je na horizontu opazio vojsku Paše Abdulaha i njegovih 3500 ljudi, koja je očigledno imala sukob sa Bugarima iz Trnova. Kada je primetio srpsku vojsku, paša Abdulah je otpočeo povlačenje u Grčku, ali ga je Uroš sustigao i potukao u severnoj Grčkoj. Turci su u ovoj bici doživeli poraz, samo je 300 muslimana preživelo, a oni su ionako zarobljeni. Međutim, Uroš je lično vodio vojsku u juriš, upamtivši ono što mu je otac rekao ’’Dobar general je onaj koji krvari i umire sa svojim ljudima.’’

Klasični primer pešaka (levo) i konjanika (desno) u srpskoj vojsci

To što se borio u frontalnim linijama dodatno je ohrabrilo ljude. Nakon krvave bitke, svega 300 Srba je poginulo u bici. Te večeri, na Turskoj teritoriji, car Uroš je sa svojom vojskom slavio prvu pobedu protiv Turaka, i radovao se narednima koje predstoje.



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Pridružio: 30 Avg 2008
  • Poruke: 671

Super bas mi se svidja da neko napravi aar na nasem jeziku xD Preporucio bih ti takodje da probas Crusader Kings 2 tu imas i Srbiju itd. evo na njihovom forumu imas dosta http://forum.paradoxplaza.com/forum/forumdisplay.php?684 aar-ova Mr. Green



offline
  • Pridružio: 12 Okt 2010
  • Poruke: 10904

Jednom sam sa Srbijom osvojio celu Evropu Very Happy
Jedino mi Britanija ostala i to zato što me pola vitezova izdalo, e onda sam se naljutio i prestao da igram Mr. Green

offline
  • dgcr  Male
  • Ugledni građanin
  • Pridružio: 05 Maj 2010
  • Poruke: 349
  • Gde živiš: Bijeljina, Republika Srpska

Napisano: 22 Avg 2013 15:43

zeka peka: Hvala na preporuci, ali CK2 ne moze na mom kompu, pa tako dok ne kupim novi nista od toga. A sto se tice njihovih aar-ova na Paradox forumu, vec ih citam. Hvala na preporuci. Wink

mpman: I meni se to sto puta desilo. Spijun mi se nadje medju vitezovima, i za treptaj oka svi te izdaju. Svaki put se iznerviram. Ima i sifra da vidis ko je spijun, ali ja ne koristim sifre.[/b]

Dopuna: 22 Avg 2013 16:39

Poglavlje 2: Rat, rat i samo rat




Car Uroš već tri godine hara teritorijom Makedonije i Severne Grčke. Međutim, turski sultan još uvek nije poslao vojsku na srpskog cara. U februaru 1374. Izbila je pobuna u Makedoniji koju je predvodio italijanski lord Đovani. Još uvek se postavlja pitanje otkud italijanski lord u Makedoniji. To pitanje nije odgovoreno, ali zna se da je sredinom 1375. Đovani proglasio nezavisnost Makedonije i sebi zvanično dao titulu Vojvode Makedonije.

Glasine se šire Balkanom da Đovani tvrdi da je potomak Aleksandra Velikog i da hoće da obnovi antičko Makedonsko Carstvo. Budala, što bi rekao Uroš. Ali ipak pravoslavac, iako je Italijan. Možda mu je otac bio Vizantski knez a majka Italijanka.

Trenutno to nije bitno. Šta je bitno je to da se situacija u Srbiji dosta popravila. Beograd se brzo razvija nakon opsade u januaru 1362. U Duklji su niži lordovi okupili dezertere i primili mladiće u armiju, stvorivši vojsku od 4000 ljudi, iako se ne može reći za više od trećine da su iskusni vojnici. Sve u svemu, začetak je dobar. Možda je Uroš ipak sposoban da obnovi carstvo svog oca i da opravda ime Nemanjića, koje je ukaljano tokom njegove vladavine.

U osvit zore 13. septembra 1375. Godine, u srpski kamp na granici Makedonije i Turske dolazi glasnik iz Moskovske Kneževine, koja je trenutno izgubila Moskvu u ratu sa Litvanijom. Moskovski Knjaz, Andrei -iako izgubio prestonicu kneževine, zadržao je titulu – je Urošu ponudio pakt o nenapadanju, takoreći zbog odnosa koji između Srba i Rusa nikad nisu bili bolji. Ispostavilo se da cena koju je platio prije par godina Moskovskom knjazu ipak nije bila uzaludna. Uroševa rođaka Jelena se ipak pokazala kao korisna.
Ovaj pakt će dobro doći Srbiji u predstojećim godinama.

Knjaz Andrei je postupio dobro. Žrtva nije bila uzaludna


Nije prošlo ni mesec dana nakon sklapanja pakta sa Rusima, kada Despot Kristoforos od Moreje objavi rat. Navedeni razlog je sećanje na savez sa Osmanlijama. Sećanje! Ta budala odgovara na zahteve Turskog Sultana? Ako je Uroš mislio da je Kristoforos budala, ovaj je to sada i dokazao.
E pa narod Peloponeza neće dugo izdržati u ratu sa Srbima.

Čak i ovi jadnici objavljuju rat. Ne znaju šta im se sprema


Godine 1366. Uroš je i dalje harao severnom Grčkom, pa je dobio čak i pohvale od Gruzijskog kralja Bagrata V, od dinastije Bagratuni, viševekovnih vladara Gruzije.

Ljudi Urošove vojske su se sada mogli nazivati veteranima. Svakodnevni treninzi po sat vremena su od Urošovih ljudi napravili prave vojnike. Tokom boravka na granici sa Atinskim Vojvodstvom, tj. na jugu Turskih teritorija u Grčkoj, glasnik iz Ankare je dojahao u srpski kamp, ponudivši 2300 vizantijskih zlatnika za slobodu Paše Abdulaha. Uroš je prihvatio ponudu Sultana i pustio jadnog Pašu, koji je u zarobljeništvu bio skoro pet godina.

Turci ipak nisu zaboravili Abdulaha


Nedugo nakon toga, i Vojvoda Andrea Dolado, vladar Mletačke Republike se usudio da objavi rat, odgovarajući na zov u pomoć od strane Morejskog Despota. Mleci i nisu imali neki uticaj u svetu, sem što su posedovali jedan od najbogatijih gradova u Evropi. Ali ipak, nešto kao što je objava rata ne može se tek tako zanemariti.

U međuvremenu, gospodar Kotora, Petar III od kuće Orlović okuplja Srbe u Duklji i šalje glasnika Urošu u Grčku da je spreman da vodi ratove protiv srpskih neprijatelja i da brani domovinu. To je baš ono što je Urošu trebalo, general da brani Srbiju od mogućih Mletačkih napada dok on hara Grčkom.

Knez Petar III Orlović


Knez Petar je na zahtev Uroša otpočeo obnavljanje Kotorskih bedema, koji su porušeni tokom Turskih napada 1350-tih. Petar je izdvojio prilično veliku sumu zlatnika iz Carske riznice za obnovu. Ali, to je bilo neophodno.
Krajem 1366-te, Ugarski kralj Bela IV je zapretio Srbiji ratom, iako je razlog bio nepoznat. Samo je ovo falilo, najjača država posle Turske na Balkanu preti ratom. Ako Ugarska objavi rat, možda se Srbija ne izdrži. Ali Uroš se zakleo da će odbraniti i ojačati Carstvo, i to upravo čini.

Konačno, 1367. godine, Uroš je pregovarao sa Turskim Sultanom o miru. Murat je bio budala, i bez puno nagovaranja Srbiji predao polovinu teritorije severne Grčke kao deo primirja. Jedva da je izgubio i hiljadu vojnika, Uroš je dobio veliki dio teritorije koji je predat Srbiji.
Ni deset dana nakon sklapanja mira, izbila je pobuna, predvođena Vizantijskim lordom Ionikosom. Ionikos i njegovih 3000 seljaka nasrnuli su na Uroševu vojsku bez taktike. I zbog toga su doživeli fatalan poraz. Preživelo je svega pedesetak Vizantijaca, među njima i Ionikos, koji su obešeni za primer.
Goine 1368. Uroš je ponudio mir i Mlecima i Morejcima, ali su odbili. Toko 12. godina otkako je počeo ponovni razvoj srpskog carstva, vojska je triput jača, trgovina je ponovo uspostavljena, gradovi obnovljeni, a i granice carstva proširene, iako ne puno. Možda Srbija bude carstvo koje će uzdrmati svet.

Karta Srbije i okolnih zemalja

offline
  • Pridružio: 22 Avg 2013
  • Poruke: 6

Odlicno je, zanimljivo i sto je najprivlacnije, realno je.

offline
  • dgcr  Male
  • Ugledni građanin
  • Pridružio: 05 Maj 2010
  • Poruke: 349
  • Gde živiš: Bijeljina, Republika Srpska

DaveDavid: Hvala ti Davide. Pokušavam da napišem da bude što je realnije moguće.


__________
Poglavlje 3: Kraj ratova, napad na Makedoniju





Godine 1378. Uroš je prešao granicu i stupio u Despotovinu Moreju. Nakon završetka rata s Turcima, izvor zlatnika koje će dodati u carsku riznicu leži u teritoriji male Despotovine. A kako će Uroš dobiti to zlato? Pljačkom Despotovine. Kristoforos je bio budala kad je objavio rat, i sada je došlo vreme da nauči lekciju.
Tokom pljačkanja jednog od sela, izviđač je Urošu javio o dolazećoj morejskoj vojsci, predvođenoj Doukom Demetriosom. Izviđač je rekao da im najmanje 10,000 vojnika ide u susret. Znači, Kristoforos je ipak uspeo da okupi jaku vojsku. Iako se jednom suočio sa turskom vojskom –koja je ujedno bila i mala vojska- Uroš nije bio spreman za vojsku od 10,000. Ipak, došao je i taj dan, dan kada će Uroš pokazati da li je dobar general. Glasine su se širilie Evropom kako on nema nikakve veštine u ratovanju, ali to može da iskoristi da prevari Demetriosa.

Demetrios i njegova vojska odlučno marširaju prema Srpskom caru


Ukupno 12,000 Morejaca je viđeno na horizontu. Uroš je već postrojio svojih 8,000 vojnika, žednih Morejske krvi. I dobiće je. Demetrios je bio poznat kao dobar general, najbolji u Grčkoj, pošto je pobedio 18,000 Atinjana sa samo 7,000. To nije bio dobar znak, ali šta je tu je. Uroš mora da pobedi ovu bitku ako hoće da obnovi Srbiju. U međuvremenu, mir je potpisan sa Mletačkom Republikom.

Uroševa taktika. U sred bitke, konjanici će sa brda napasti bok Demetriosove vojske



Bitku je preživelo 5,000 ljudi. Uroš je pobedio Demetriosa i saterao Morejsku vojsku u ćošak zahvaljujući taktici koja je morejskom douku bila nepoznata. Ovo je slomilo Morejce. Pobeda je bila velika, ali je douk pobegao. Car je poslao vojnike za njim, ali ga nisu uspeli naći.
Četiri godine je Uroš bio u Moreji, pljačkajući, kada je Demetrios ponovo okupio vojsku i napao ga sa 3,500 ljudi. Douk je ponovo izgubio bitku, ali ovaj put i život.

Demetrios ponovo gubi bitku, ali ovaj put i život


Sredinom 1382. godine, Despot Moreje Kristoforos je umro, a nasledio ga je sin Isaias. Uroš je bio častan čovek i ponudio mir maloj Despotovini. Isaias je naravno prihvatio, jer bi u suprotnom Despotovina bila osvojena. U međuvremenu, Knez Petar i još nekoliko lordova uspeli su da okupe oko 20,000 ljudi u Raškoj i 3,000 u Duklji. Stara moćna vojska se polako obnavlja, spremna da brani domovinu. A i da osvaja, naravno.

Mir je potpisan i sa Despotovinom Morejom



Tokom povratka u Larisu, grad u Grčkoj, Uroš je čuo glasine da je Vojvoda Makedonije Đovani, javno uvredio Kneza Petra i zapretio napadom na njegove zemlje. Takođe se priča da je Makedonski vojvoda okupio i 15,000 vojnika. Pretnja, uvreda... Ovo ne znači ništa drugo nego rat.

Srbija je bila samo četiri godine u miru –tačnije to 1386.- prije nego što je Uroš objavio rat Đovaniju. Knez Petar je poveo 18,000 ljudi iz Duklje, ostavivši 3,000 da brane domovinu u slučaju napada, a Uroš je krenuo u Makedoniju sa svojih 4,000.

Pred zidine Ohrida Uroš stiže u avgustu 1386. godine, gde odlučuje da sačeka Kneza Petra i njegovih 18,000 vojnika. U međuvremenu, Knez Petar se upustio u boj sa Vojvodom Đovanijem i njegovih 15,000 ljudi, za koje se ispostavilo da su puki seljaci. Plemstvo na balkanu je imalo visoko mišljenje o tom Đovaniju, ali je on nažalost, poginuo u borbi sa Petrom, koji mu je lično odsekao glavu.
I toliku o Đovanijevom planu obnavljanja Makedonskog Carstva. Krajem 1386., Ohrid je pao, a lokalni lordovi su položili zakletvu da će služiti Urošu. Većina su bili Srbi i Vizantijci, a ipak su služili stranom lordu. Za razliku od svog oca, Uroš je bio milostiv, i pružio im je drugu priliku. Da je Dušan u ovoj situaciji, verovatno bi naredio da obese sve lordove. Ali Uroš nije svoj otac.

Pad Ohrida


Nije prošlo ni mesec dana, a bivši general u Đovanijevoj vojsci, Petar Vojislavljević, podiže bunu i otpoče sa napadima na sela u Makedoniji, predvodeći 3,000 seljaka. Knez Petar ga je gonio dva meseca prije nego što ga je sustigao i potukao mu vojsku na granici između Raške i Makedonije.
Kada ga je zarobio, Knez Duklje je odveo pobunjenika Urošu u Ohrid. Uroš ga je ispitiviao o pobuni i razlogu, a bivši vođa pobune mu reče kako je htio da osveti Đovanijevu smrt i ispuni želju svog preminulog gospodara, tako što će obnoviti Makedonsko Carstvo.

Bivši general Đovanijeve vojske, Petar Vojislavljević, vođa pobune u Makedoniji


Uroš mu se na to nasmijao, odgovorivši: ’’Vi stvarno mislite obnoviti to antičko carstvo? Zašto onda nisi to pokušao uraditi negde drugde? E pa ovde nisi uspio, jer ja sam Car Srba. Jer ja sam onaj koji će zaštiti ovo sveto Carstvo od svih koji se usude da napadnu.’’
Petar Vojislavljević je istog dana pogubljen pred narodom Ohrida. Uroš je mislio nabiti njegovu glavu na kolac kao primer, ali Petar, iako neprijatelj, bio je Srbin, pa je Uroš naredio da ga sahrane izvan zidina Ohrida.


Na vrhu najviše kule u Ohridu, stajao je car srpski. Gde god da se okrene, ugledao bi srpsku teritoriju. Ipak je uspeo da obnovi carstvo, iako ne u potpunosti. Vojska je ponovo jaka, brojeći preko 35,000 vojnika. Teritorija je udvostručena. A osvajanjima još nije došao kraj. Teritoriju Drača kontroliše Hrvatski Vojvoda, koji je još uvek bio vazal Ugarskog kralja. Narod Drača je pokatoličen, i Papin uticaj se širi. Srpski patrijarh je star, a još uvek nema čoveka koji će biti novi patrijarh nakon njegove smrti.

Iako je Srbija trenutno u miru, preti joj opasnost sa severa. Ugarska vojska broji preko 70,000 ljudi. Vizantijski car je uspeo da proširi svoj uticaj osvajajući zemlje koje su Mongoli kontrolisali, a i proširio je uticaj u Maloj Aziji.
Za kratko vreme, Mletačka Republika je osvojila polovinu Italije. I sve to predstavlja opasnost za Srbiju, a da ne zaboravimo Turke. Iako sada kontrolišu samo Trakiju u Evropi, i dalje su jaki u Maloj Aziji.
Kad se sve sabere, Srbija bi se suočila sa preko 150,000 vojnika. A to uopšte nije dobro. A i malo je verovatno da će se sve to desiti odjednom. Ipak, ove države su u zavadi i između njih preti da izbije rat, što je veliki bonus za Srbiju, koja je sve jača i jača.

Srbija, nakon osvajanja Makedonije. Može se videti koliko su Turci oslabili, ali i veličina Ugarske. Na desnoj strani mogu se videti teritorije koje su Vizantijci osvojili od Mongola

offline
  • Pridružio: 22 Avg 2013
  • Poruke: 6

Odlicno je. Stvarno je dobro i zanimljivo. Nastavi pisati.

offline
  • dgcr  Male
  • Ugledni građanin
  • Pridružio: 05 Maj 2010
  • Poruke: 349
  • Gde živiš: Bijeljina, Republika Srpska

DaveDavid: Hvala na komplimentu, ponovo. Smile


_____________

Poglavlje 4: Rat na pet frontova




Tokom višegodišnjeg mira, Srbija se polako oporavljala od prethodnih ratova. Trgovina se usavršavala. Grčki gradovi koje je Uroš osvojio prihvatali su srpsku vlast, a pobunjenici u Makedoniji i Grčkoj su se predali srpskom caru kada su shvatili da Srbija više nije nestabilna i slaba. Koliko je milostiv car Uroš bio, oprostio je pobunjenicima njihove grehe i poštedio im živote, ali pod jednim uslovom, da služe u vojsci.

U Larisi 1389. Godine, car Uroš je odlučio da srpska vojska preuzme odlike Vizantijskog vojnog sistema. Srpski vojnici su tokom ove vojne reforme sve više sličili vizantijskim vojnicima. Neki vizantijski vazali su tražili od cara Srba i da promeni znamenje srpskog Carstva, i da stavi vizantijsku zastavu koja će označavati srpske zemlje.

Lična garda cara Uroša



Dve vrste teško oklopljenog srpskog viteza

Car Uroš je odbio zahtev vizantijskih vladara, jer je hteo da Srbija bude jedinstvena država, a ne kopija Istočnog Rimskog Carstva. Ipak, Uroš je nameravao da napadne Vizantiju i preuzme titulu Basilijusa za sebe. Titula Cara Vizantije bi dobro došla Srbiji, iako bi titula Cara Srba i Grka i dalje bila ispred titule Basilijusa.

Početkom 1390. godine, dok je Uroš još uvek boravio u Ohridu, stigle su vesti od Ivana Šišmana, cara Trnova. U poruci potpisanoj od samog cara Trnova bila je čitko ispisana objava rata, i to na zahtev Turskog Sultana Dilmana, Muratovog naslednika. Zar je Ivan Šišman toliko glup? Prije manje od 30 godina, Turci su bili ti koji su krivi za propast Bugarske Carevine. Zbog turskih sultana, Bugarska se podelila na više slabih državica koje su međusobno ratovale. A ova budala objavljuje rat! I to baš kada su Turci najslabiji i kada se pokazala prilika da se oteraju sa Balkana. Ako Srbija i Trnovo zarate između sebe, Turcima se pruža prilika da povrate zemlje koje su osvojili u zadnjih 40 godina.
E pa neće ostati na ovome. Trnovo će pasti.

Dakle, Ivan Šišman ipak ima petlje da objavi rat


Dok je Uroš okupljao vojsku u Makedoniji i naredio Knezu Petru da dovede svoju vojsku, i turski sultan je objavio rat, ponovo. Znači, Turci su to tako isplanirali. Prvo će da se reše Srbije, a posle toga će se svom silom okomiti na Trnovo, i Ivan Šišman će izgubiti i vlast i državu, a i život. I to će biti kraj Bugarske.

Čak i Dilman, Muratov najstariji sin, odlučuje da objavi rat


I taman kad je car konačno okupio vojsku u Makedoniji, stvari nisu mogle biti gore. Ta budala od vizantijskog cara, Andronikos III Palailogos, je objavio rat Srbiji, za čudo Božje, na zahtev Hrvatske. Uroš nije bio svestan i da su Hrvati ti koji žele videti kraj srpskog carstva. Uroš je nameravao prvo da napadne bugarsku provinciju Serdiku, ali rat na 3 fronta mu je to omogućio. Mogao bi on osvojiti Serdiku bez problema, ali bi tako izložio ostatak teritorije neprijateljima.

Car Vizantije, nekada najjače na Balkanu, ali sada ne, objavljuje rat takođe


Dok su se Srbi postrojavali širom carstva kako bi ga odbranili od 3 neprijatelja, pojavio se i četvrti. Vojvoda Hrvatske, Almos objavljuje rat. I Hrvati koriste ovu priliku da osvoje carstvo. Rat na četiri fronta je nešto najgore što se moglo desiti Srbiji, ali car Uroš je i dalje vidio nadu da pobedi u ovom ratu.

Vojvoda svih Hrvata, Almos koristi priliku i objavljuje rat


Ako je rat na četiri fronta težak udarac za Srbiju, rat na pet frontova je još gori. I kralj Ugarske objavljuje rat. Ipak su se njihove pretnje obistinile.

Bela ipak održava svoju reč


Situacija nije mogla biti gora, kada i jadni Isaias, Despot Moreje objavi rat.

Ova budala misli da može osvojiti Srbiju sa svojom jadnom vojskom?


Godine 1394. dve vojske su napale Srbiju, hrvatska vojska od 12,000 ljudi predvođena lordom Branimirom koji maršira prema Ohridu, i druga turska u Grčkoj, predvođena Pašom Ahmedom, koji odlučne jaše prema Larisi. Uroš je ostao u nedoumici. Larisa mu je duplo bliža od Ohrida, čiji je garnizon ujedno i duplo slabiji. Morao je da odluči šta će prvo odbraniti. Ipak se odlučio za Larisu, i pomolio se Bogu da Ohrid izdrži dok on ne završi sa Turcima i krene u Makedoniju.

Dok Turci napadaju Larisu, ban Branimir od Hrvatske maršira prema Ohridu


Turci su pobeđeni u Larisi, ali je tada nastao još jedan problem, sin preminulog Demetriosa od Moreje, Demetrios II, po naredbi Despota, je napao Grčku sa svega 8,000 ljudi. Neće taj proći dobro.
Demetrios II je napao Larisu krajem 1394., ali je Uroš potukao njegovu vojsku i zarobio ga. Ohrid je još uvek bio pod opsadom hrvatske vojske, a onda se pojavila i vizantijska koja je marširala prema Ohridu. Knez Petar je čuvao Rašku, koju nije mogao napustiti zbog mogućeg napada Ugarskog kralja, stoga Uroš kreće u odbranu Ohrida.

Na Uroševo iznenađenje, kada je vizantijska vojska od 15,000 ljudi stigla pred Ohrid, jednostavno se okrenula i vratila putem kojim je došla što je veoma čudno. Douk Basilijus koji je predvodio tu vojsku mora da je primio naredbe od Cara da se vrati, što je još bolje. To ide Urošu u prilog što se tiče odbrane Ohrida.
Lord Branimir od Hrvatske je morao da obustavi opsadu nad Ohridom kad mu je Car Srba i Grka dojahao u susret sa svojih 20,000 ljudi.
Bitka sa hrvatskim Banom je trajala tri dana, a završila je porazom hrvatske vojske, a Branimir je bačen u lance.

Od Ugara još uvek nije bilo nikakvog znaka, verovatno zbog rata koji vode protiv Nemačke. Ali uglavnom, Moreja, Hrvatska i Trnovo nemaju dovoljno vojske da napadnu Srbiju, tako da će sada radije braniti svoje države već napasti Srbiju.
Za Turke to nije važilo, jer su 1396. napali Srbiju, a u Makedoniji je izbila pobuna predvođena Asparukom, lordom malog sela na istoku provincije. Pošto je bilo malo verovatno da će sada Ugari napasti, Knez Petar je napao pobunjenike, a Uroš je pojahao u odbranu Larise.

Paša Ahmed, koji je opsedao Larisu, zarobljen je kada je Urop nemilosrdno savladao njegovu vojsku od 13,000 ljudi ispred zidina Larise. Još jedna pobeda u prilog Srba. Još samo da Knez Petar uguši pobunu u Makedoniji, pa da Uroš razmotri osvajanje Serdike od Trnova.

Već 1398. vojska cara Uroša i Kneza Petra, brojeći ukupno 32,000 ljudi, bila je pred zidinama Serdike. Dok je car izdavao naredbe i pripremao taktiku za opsadu grada, stigla je vest o smrti Patrijarha Lazara. Uroša je to veoma potreslo, jer je kao mali mnogo vremena provodio sa preminulim patrijarhom, pokoj mu duši.
Kao mali, učio je da čita i piše sa preminulim patrijarhom. Lazar ga je učio o srpskoj veri i kulturi. A sada, posle njegove smrti, u Srbiji nije bilo nikoga da ga zameni, stoga je srpska crkva ponovo pala u senku carigradske patrijaršije.

Patrijarh Lazar je umro, i srpska crkva pada pod senku Carigrada ponovo


Ivan Šišman, car Trnova, je preminuo od retke bolesti pluća, pa ga je nasledio sin Radomir, koji je u to vreme boravio u Serdiki. Mladi Car sada ne može pobeći, jer je srpska vojska opkolila grad. Uroš je hteo da ubije mladog cara za primer ostalim vladarima. Sada neće imati milosti.

Opsada Serdike je trajala tačno mesec dana, a Uroš je lično ubio Radomira Šišmana na trgu grada, dok se masa okupila da gleda. Car Trnova je neprestano napadao Uroša, iako dobar mačevalac, nije uspio da probije Uroševu odbranu što ga je koštalo života. I Serdika je pala. Bugari su doživeli još jedan poraz od strane Srba, ovaj put Uroša. Urošev deda, Stefan Dečanski je pobedio Bugare. Njegov otac, Dušan Silni je pobedio Bugare. I sada Uroš.


Za novog Cara Trnova je izabran Krum, niži lord iz Sofije. Taj Krum je imao toliko obzira da odbije Uroševu ponudu mira, misleći da još uvek ima nade za Bugare. E pa nema, jer ovo verovatno znači kraj Trnova.
Dok je boravio u Serdiki, Uroš je pripremao planove za sledeća osvajanja, i pogled mu se okrenuo prema Solunu, jednom od najstarih gradova u istoriji Evrope. To je ujedno i grad kojeg njegov otac nije uspeo osvojiti.

Sredinom 1399. potpisan je mir sa Vladislavom, vojvodom Hrvatske, I Belom IV, kraljem Ugarske. Uroš je znao da će ubrzo umreti, i stoga je želeo da potpiše mir sa što više je država moguće kako bi svom nasledniku ostavio jaku državu, a ne nestabilnu od rata. Ipak, nije imao sina, što znači da će se loza Nemanjića završiti posle njegove smrti.


Čim je potpisan mir sa dve države, još jedan rat je započeo, ovaj put sa Atinskim Vojvodstvom. Dok je Uroš okupio vojsku i krenuo na Solun, dve vojske su napale Grčku, jedna morejska, druga atinska, brojeći ukupno 21,000 ljudi. Ipak, Uroš je imao dovoljno vremena da osvoji Solun pa da onda krene u odbranu Larise.

Nakon osvajanja Soluna 1400-te, Uroš je pojahao u odbranu Larise. Kao da rat na pet frontova nikada ne može prestati, ali i sultan Karaman, male muslimanske državice u Maloj Aziji objavljuje rat. U međuvremenu, Knez Petar i Car Uroš odlučno jašu u odbranu Larise.
Nakon borbe u Larisi, ujedinjena morejsko-atinska vojska je pobeđena. Slabo da je ko preživeo bitku.
Stižu vesti i o Turskoj vojsci u Solunu, a i još jedna vest se širi Srbijom. Uroš V Nemanjić, drugi Car Srba i Grka, umire u svojoj 63. godini, a knez Branimir Borić, najmoćniji lord u Srbiji, lični general cara Uroša, preuzima vlast.

Car Uroš V Nemanjić umire u 63. godini života



Srbija nakon Uroševih osvajanja. Tri puta veća. Uroš je čak nadmašio i svog oca.



___________
Pa ljudi, to je 4. poglavlje. Nadam se da vam se sviđa. Smile

offline
  • mcrule  Male
  • Legendarni građanin
  • Michael
  • Spy[Covert OPS], Gathering Intel/Info & The Ultimate Like Master[@ MyCity]
  • Pridružio: 21 Feb 2010
  • Poruke: 16934
  • Gde živiš: 43.6426°N 79.3871°W

Shocked
Ovo je super!


Samo napred dobri covece.
Podrska je tu. Ziveli

offline
  • dgcr  Male
  • Ugledni građanin
  • Pridružio: 05 Maj 2010
  • Poruke: 349
  • Gde živiš: Bijeljina, Republika Srpska

Napisano: 23 Avg 2013 16:51

Hvala ti puno. Drago mi je sto neko ipak cita ovo moje delo. Smile

Dopuna: 23 Avg 2013 18:12

Poglavlje 5: Novi car, nova vlast





Uroš V Nemanjić, freska u manastiru kojeg je Branimir izgradio u Beogradu



Uroš V Nemanjić je sahranjen u Priznenu 14. Juna 1400. godine. Umro je bez naslednika, a vlast je preuzeo Branimir Borić, bivši general u srpskoj vojsci.
Narod je žalio za Urošom 40 dana. Na dan sahrane, Srbi nisu tugovali, oni su slavili. To je bila Uroševa želja. Srbi su slavili jer su ponovo mogu zvati jakim narodom, narodom koji se ne predaje, koji ne da šta je svoje.

Čak su na sahranu došli lordovi iz Vizantije, i položili zakletvu srpskom caru. Razlog je, kao što su oni rekli, taj da nisu smatrali Andronikoksa Palailogosa za istinskog cara Romaniona.
Prvog januara, 1401. godine, Branimir Borić je krunisan za cara Srba i Grka. Bio je mlad. Proživeo je tek dvadeset i šest leta. Ali nije imao ženu, i molio je Boga da ga ne zadesi sudbina njegovog prethodnika.

U međuvremenu, sklopljen je mir sa Turcima, ali rat je još uvek vođen sa Trnovom, Vizantijom, Morejom, Atinom i Karamanom. Izbila je pobuna u Serdiki, a i Krum je poslao vojsku na Serdiku, ukupno 9,000 ljudi.


Dok je bugarski lord opsedao Serdiku, Knez Petar ga je bez puno poteškoća pobedio i poslao nazad u Bugarsku, a odmah posle toga se obračunao sa pobunjenicima.
Sredinom 1401. godine, car Krum je lično krenuo na Solun, sa 37,000 ljudi. Kako je Branimir čuo, Krum je okupio Bugare iz svih krajeva malog carstva i odlučio da poravna račune sa Srbima. Branimir je imao samo 22,000 vojnika u svojoj armiji, a čuo je da je Krum dobar vojskvođa. Ako dopusti caru Bugara da otpočne opsadu nad Solunom, rizikovao bi gubitak dosta nevinih života. Zbog toga je pojahao Krumu u susret.

Car Branimir jaše Krumu u susret


__
Dok je jahao svog konja u punom galopu, Branimir se osvrnuo i još jednom osmotrio svoju vojsku. Dvadeset i dve hiljade vojnika, od toga trinaest hiljada konjanici. Zanimala ga je Mongolska taktika, a oni su koristili samo konjanike. Stoga je Branimir planirao da usavrši srpsku vojsku tako što će povećati broj konjanika. Njegova taktika protiv Krumove vojske beše jednostavna. Pešadija će napasti u srce bugarske vojske, sa njim na čelu, dok će njegova dva generala predvoditi dve kolone konjanika da udare Bugare po boku. Odvojio je još hiljadu konjanika koji će obiđi bugarsku vojsku u čitavom krugu i okomiti se na njih sa ledja. Ova taktika mu se činila razumnom, a i možda uspe. Čak i ako pogine u ovoj bitci, knez Petar će povesti još 20,000 na Kruma, i to će biti kraj mladog cara.

Bugari su sada bili manje od milje udaljeni. Sada je tek malo mogao da vidi dve kolone konjanika koji će napasti Bugare po boku, a ona grupa koja će Bugare napasti sa zada, je već toliko odmakla da se nije mogla videti.
Branimir isuče mač iz korica i dok je jahao odmeri težinu metala u ruci. Na vrhu balčaka beše mali orao, a na oštrici je pisalo na staroslovenskom Ja sam Oluja, mač Nemanjića, zaštitnik Carstva

Car Uroš je naredio da se iskuje ovaj mač, kojeg će koristiti svi carevi posle njega, bili oni Nemanjići ili ne.
Branimir naredi koloni da stane, kao što je i car Krum naredio svojoj. Sada su vojske bile jedva dvesta metara udaljene jedna od druge. Branimir je znao šta sada sledi. I stoga naredi strelcima –koji je bilo 5,000- da ispale strele, kao što je i Krum naredio svojima. Kada su već bile visoko na nebu, strele su se kretale polako, da bi se na kraju gromovitom brzinom zarile u tela vojnika. Svi vojnici u srpskoj vojsci imali su okrugle štitove, pa i konjanici, sem što su oni imali upola manje. Većina bugarskih strela se zarilo u štitove srpskih vojnika, što nije bio slučaj sa srpskim strelama. Jedna strela je pogodile Branimirovog konja, ali mladi car nije naredio da mu dovedu drugog.

Odjednom, Bugari krenuše u juriš, uzvikujući vojne pokliče na njihovom jeziku. Branimir je razumeo tek pokoju reč. Okrenuo se i pogledao u svoje vojnike, te se nasmejao. Obuhvatio je balčak mača obema rukama i potrčao Bugarima u susret.
Kako su vojske jurišale jedna prema drugoj, zemlja kao da se tresla. Prvi sudar je uvek najgori, govorio je Branimir u sebi. Ali car je uspeo da ga preživi.

Branimir je lično zadobio nekoliko udaraca tokom borbe, ali nijedan nije bio dovoljno jak da probije metalni oklop koju mu je pokrivao čitav gornji dio tela. Šlem mu je spao tri puta tokom borbe i to ga je zamalo koštalo života. Da nije bilo konjanika koji su napali Bugare sa boka, Srbi bi sada izgubili bitku.
Kada je Krum naredio povlačenje, zatekao je jos hiljadu konjanika kako juriša na njega.

Na kraju je car Trnova zarobljen i odveden pred Branimira.

Bitka između Srba i Bugara. Obratiti pažnju na ratnika na propetom konju, na zlatnog orla na njegovim prsima


__


Bitku je preživelo 9,000 Srba. Branimir je bio zadovoljan ishodom i odmah prešao granicu i počeo da pljačka Trnovo. Godine 1404. potpisan je mir i sa Berom, vojvodom Atine. Izgleda da je vojvoda, već u svojim 60-tim, shvatio da je Srbija mnogo puta jača, i da ne vredi boriti se.

Iste godine, Branimir je otpočeo gradnju manastira u Beogradu, u sećanje na cara Uroša. Dok je njegova vojska pljčkala Trnovo, Branimir se vratio u Solun i oženio se vizantiskom plemkinjom, Kerom. Osim što se oženio kako bi dobio naslednika, Branimir se oženio i zbog ljubavi prema toj ženi.

Krajem 1404-te, Kera se porodila, ali umesto dečaka, rodila je devojčicu. Svejedno, Branimir je bio presrećan, iako je želeo dečaka.
Početkom 1405-te, potpisan je mir sa Morejom. Izglađeni su urušeni odnosi u prošlosti i mir je proslavljen.

Jedan od problema je bila mala državica Epir. Grof Epira, Roberto de Cagliaro, još jedan italijanski lord na Balkanu nije nijednom poslao vojsku u napad na Srbiju, već pljačkao granična sela, što je dosta naljutilo Branimira, koji je poveo 18,000 ljudi u napad na Epir. Ostalih 45,000 je ostavio u Srbiji za slučaj napada.

Car kreće na Epir


Epir nije dugo izdržao, pogotovo zato što je Turska vojska napala Robertovu vojsku. Turci su poraženi u toj bitci, ali ne prije nego što je Branimir osvojio Epir.
Nije prošlo dugo nakon osvajanja Epira, tačnije 1406-te, sklopljen je mir sa Vizantijom i Karamanom. Sada ostaje samo Trnovo, kojeg bi Branimir sa lakoćom osvojio.


Car Srba nije gubio vreme i odmah je sa 30,000 ljudi krenuo prema granici Trnova. 1406-te godine je pao Filipofolis, a dve godine nakon toga i Sofija, glavni grad nekadašnjeg carstva. Prije toga je Krum obećavao Branimiru da će ga obasuti zlatom ako ga pusti, ali je mladi car uporno odbijao. I kada je osvojio Sofiju, Branimir je lično odsekao Krumovu glavu pred okupljenim Bugarima na trgu. Ovo je još jedna velika pobeda za Srbe, a i poruka svima koji im se suprostave.

Srbija nakon Branimirovih osvajanja 1404-1408

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 1313 korisnika na forumu :: 45 registrovanih, 5 sakrivenih i 1263 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: 357magnum, A.R.Chafee.Jr., aleksmajstor, amaterSRB, Atomski čoban, BlekMen, bojanM84, BORUTUS, bufanje, comi_pfc, Dimitrise93, dragoljub11987, Griffon vulture, GveX, Ilija Cvorovic, Istman, Karla, kolle.the.kid, kovinacc, mikrimaus, MILO-VAN, milutin134, misa1xx, Mixelotti, mnn2, NoOneEver Dreams, ostoja, pacika, pein, procesor, Rakenica, Sir Budimir, Sirius, slonic_tonic, solic, Srle993, suton, Tragač, tubular, vaso1, vathra, VP6919, yrraf, Zeka_Peka, 125