Blog korisnika trio rio
| Lapsus | |
|---|---|
| 19 Nov 2009 09:20 | Idi na vrh |
| Ležimo na vjetru, ono što je ostalo iza, više ne vrijedi-uzmi ono što imaš i ne štedi!
Suština je prepolovljena, lijepimo je ljepilom za papir, al stavljamo ga dosta, da bolje drži, a ono sad nek se bori kako da izdrži, mi smo svoj dio posla odradili-zalijepili. Očekujemo bolji trenutak, za nekoliko minuta. Jutro je, topli obrisi svijetlosti imaju pohod na naše lice. Čekat ćemo povoljan vjetar i ponovo otići tamo gdje nikad nismo bili. Nahranili smo ptice i ućutkali psa. Mačka nam je pobjegla, bez razloga, bez poruke. Nek joj bude! Jeftinim lakom nalakirani nokti i čupava živopisna kosa, tja, ne znam koliko se, kao takav, može daleko stići.....onoliko koliko kamenom možeš dobaciti ili izbaciti....ne vrijedi. Stanje mirovanja baš mi neda mira, stalno me bocka i opominje na dosadu. Kao da je meni svejedno. Nije. Al, šutim....razmišljam...kako sveprisutno preobraziti u odsutno, prebaciti ga u nepostojeće stanje, podmetnuti mu pticu podbačenog leta. Dopada mi se ovo slovo L, vidiš...kako mogu lijepo da ga smotam, savijem, prebijem...a ono....sve ljepše...L...kao....lakušac, lopov, lažljivac, lakrdijaš, laprdavac....kao lalolilelu...gotovo da bi mogao proći kao pokLon...uzmem obično, ajde dobro, može i neko ružno L, operem ga u nekoliko voda, premažem u nekoliko boja, napuderišem, nacrtam mu osmjeh, uvučem u usku mini suknjicu (za neku Laku) i katapultiram u svežem stanju...dok se boje nisu počele cijediti...ako se ne potroši u pravo vrijeme, poslije ga samo možeš baciti. Uzmi još danas, sutra će ti se ponuditi već nešto drugo. |
|
| Psujete li u saobraćaju? | |
|---|---|
| 09 Sep 2008 18:36 | Idi na vrh |
| Na psovke sam alergična! To mi baš primitivno i jadno. Ove sitne mogu u određenim situacijama, da kažem, prosto izlete, ali sveukupno-slabo psujem.
Kad je u pitanju saobraćaj, sve ovo pada u vodu! Ne da se ne mogu suzdržati, to je tako impulsivno i brže od mene da mi jednostavno pobjegne. I ne bi to tako bilo gadno da u autu nemam trogodišnjaka-spužvu. Kad dođe do takve situacije, na zadnjem sjedištu čujem "mama, ne sujiti!", pa mi smješno što mi dijete govori ono što sam mu 100 puta rekla u sobi, a to je da je ružno psovati. Koincidencija, u isto vrijeme pokazujem (dozvoljavam) psovanje i u isto vrijeme ga zabranjujem. Nekako, to mi ponašanje ne ide u prilog u smislu da će dijete razabrat šta je dozvoljeno, a šta ne, ali to je već drugo pitanje, vjerovatno za psihologa. Zanima me, psujete li u saobraćaju i šta vas to nervira? |
|
| Greške u mladosti | |
|---|---|
| 29 Avg 2008 10:07 | Idi na vrh |
| Vrijeme teče. I šta se to zbiva s nama? Postajemo drugačiji, jači, ono što nam je nekad kidalo dušu, što nas je razaralo, poslije čega nismo mogli zamisliti sutra, u sadašnjem vremenu ima neki drugi oblik. I kao da se sve to dešavalo nekom drugom, ne možemo se prepoznat. Preobražavamo se u pametnije osobe i one greške, nekada naše, vidimo u drugima. Koje su "nekada vaše" greške, šta bi ste promjenili ili savjetovali? | |
