Napisano: 01 Sep 2008 21:51
Sustina covekova zivota i jeste da se tokom svog sazrevanja susrece sa raznim iskusenjima , da se u skladu sa tim izbori najbolje sto moze u datom momentu... te upotrebi svo umece i znanje koje u trenutku desavanja poseduje.Na samom pocetku ,to je konfuzno i zbunjujuce...cesto veoma bolno i rizicno,ali nezaustavljivo..No,kako vreme prolazi,slicne stvari ce se ponavljati i on ce u toj vodi koja nije vise tako plitka,.. plivati bolje i sigurnije...
Ali, bez obzira na godine i iskustvo...postoji mogucnost da mu se u takvim situacijama, dogodi susret sa pravim emotivnim vrtlogom,gde ce poceti da se davi,jer za neke stvari ..prosto nema "zeludac"..nije sposoban odraditi kako bi trebalo..iako zna put ...
necija je dusa satkana od konopaca...necija od paucine...
Mnogi od nas ce bez obzira na godine u slicnim situacijama..reagovati skoro isto kao nekada sto su...jer im dusevni senzibilitet i suptilnost ne dozvoljavaju drugaciji izlaz...
pozzzzzzzzzzzzz
Dopuna: 02 Okt 2009 1:23
E....danas istice 01oktobar 2009...i ja nastavljam svoj post...Ali,pre nego sto napisem nesto valjano,ispricacu jednu finu zabavnu pricicu,ili anegdoticu ,koja mi se dogodila ovih dana...
Bese lep,suncan topao dan (ne volim leto... to vec i vrapci znaju...)ali mora se reci istina o vremenu..a i pijace rade do 19.h...divno..Ja se uputih vise u setnju,nego u neku ''obaveznu''kupovinu,nadajuci se da me Sunce nece primetiti i da ce me mimoici...No,prevarih se,jer ono krenuvsi zamnom, brbljajuci usput,resi jos i da se privije na moje grudi koracajuci '' u skokovima'' sa zeljom da ga nosim''like a baby''
...Pa kako sta ja kupih,ono zracima upire, put moje torbe i gledi li gledi...(nadala sam se da smo i mi usli u onaj gusti,tamni oblak''dima i prasine'',karakteristican za savremeni zapadnoevropski svet)...Oblak koji nam ometa vidjenje Svetlosti spoljasnje,a,jos vise one unutrasnje...(inace, takvo stanje se smatra bolesnim...ma tu smo i mi..samo nas sunce podseca na svoje cari, povremeno...
Pijace....
Ponekad obozavam da pohodim takva mesta...Tu su ljudi opusteni,spontani,prorodni,iz svih slojeva drustva,mada poneki i veoma agresivni(dovikuju se,ustvari nadvikuju,svadjaju,''psuju'',ubedjuju,na nasem ,ali i na jos nekim jezicima.)..Sve u svemu..prijatno mesto za posmatranje,osmatranje,suceljavanje,analizu,razgovor,dogovor,prigovor,trosenje novca,izlive osecanja,osetljivosti,ubedjivanja i nazalost ''laganja''..
Lepo,sareno,pomalo bajkovito,pomalo''neuredno'',obojeno mirisima razlicitih formi i sadrzaja,simpaticno mesto ''za zabavu''(ako zelite zabavu..pijaca moze biti jedno od takvih mesta!...)..
Levo od mesta gde ja zastadoh da osmotrim,sta sve postoji na toj strani(mozda neka sredina...)stajala je prodavacica carapa i donjeg rublja,koja je s vremena na vreme uzvikivala,(obracajuci se dvema vremesnim damama koje su isle ruku pod ruku.).. ''gacice,kupite zenske gacice ...tri za...300din...gospodje...kupite...evo,jeftino,carape,gacice,prslucici..!''Sto,posto pamuk,svih boja i velicina,samo ovde mozete dobiti,hajte vi,lepa za vas bas imam....!!!
U jednom momentu jedna od njih se okrenula i onako hladno,i sasvim ozbiljno' , sa velikim ubedjenjem da govori ispravno,jos bolje misli dubokoumno,je prilicno glasno izgovorila...''Ma,pusti nas da zivimo..''MI,NE NOSIMO GACE''...!!!
Na ovu ''opasku'',pola pijace je naravno, pocelo da ''urla'',od ''smeja''(priznajem da sam prednjacila u jednoj grupici..) ..
Dama se podmladila nekih 20 god,izazvala zavist nekih zena i ''napunila baterije''poz.energijom gledajuci u sve nas kao neko ko je jos uvek dopadljiv,zgodan i pozeljan...a nadasve inteligentan,duhovit i caroban...
Ja potom sretoh moju skolsku drugaricu,i nas dve uz kapucinu prepricavasmo dogadjaj(sve skupa sa sunascetom na grudima...)...
Koliko ovde ima propusta u sazrevanju, da sebi dozvolimo ''ovako bizaran nacin ophodjenja''???..Ali,gde ih nema!?To je pravo pitanje...
Nego,ako, nesto malo slutimo i osecamo u nekim ljudima(,a svi zapravo znamo jako malo,i sto vise citamo''sve smo neupuceniji''.)ponekad ipak delimicno mozemo ''imati u saci''njihovu personu...Dogode se i greske,ali moze se...
Sledi nastavak..odoh da skuvam caj...!!!
Dopuna: 02 Okt 2009 3:09
Svi znamo da je Zivot za coveka velika tajna,koja se ne moze resiti naporima i najuzvisenijih umova.Ali,bas zahvaljujuci njegovoj tajanstvenosti,u isto vreme obiluje i rizicima ,bez kojih ne bi zapravo ni postojao....I jos znamo da je od svih umetnosti, ovaj najcarobniji i najzagonetniji''poduhvat''...
Smelost,ponekad i drskost cak i ''luda hrabrost'' svojstvena je zdravoj mladosti,pa onda dublje i zahtevnije nekom srednjem i starijem dobu...ali prvenstveno u coveka nadarenog,stvaraoca...
Da,postoji nesto -STRAH(ne onaj potrebni)...''neman u coveku koja mu ne dozvoljava da neprestano vri''...A,potrebno je da se covek neprestano krece...
Evo Junga..Iz narucja i zagrljaja,skrivajuci dubine mora istrze se Sunce pobednicki se uspinjuci,ostavljajuci za sobom podnevnu visinu i svo njeno divno delo ,opet silazi u materinsko more,u noc koja sve prekriva i sve ponovo radja.Ova slika bila je sigurno prva,koja ima najdublje opravdanje,da postane simbolicnim nosiocem ljudske sudbine...
U jutro zivota sin se s bolom odvaja od majke i zavicajnog stada,tezeci u vis ka njemu odredjenoj visini,svog najgoreg neprijatelja cesto pred sobom zamisljajuci ,i noseci ga ipak u sebi,onu opasnu ceznju za sopstvenim ponorom,za utapanjem u sopstvenom izvoru,za tim da bude povuceno dole u carstvo majke.
Njegov zivot je stalna borba sa tim da bude ugaseno,silovito i prolazno oslobadjanje od noci koja neprestano vreba.
Ova smrt nije nikakav spoljasnji neprijatelj,vec sopstvena i unutarnja ceznja za tisinom i dubokim mirom nepostojanja,za jasno zudjenim snom u moru postojanja i prolaznosti.
Sta vise u svojoj najvisoj teznji za harmonijom i uravnotezenoscu,za filozofskim produbljivanjem i umetnickim''uzbudjenjem'' ono trazi smrt,nepomicnost,ispunjenost i mir.Ako se onokao Perithoos(junak grcke mitologije...)...zadrzi predugo na ovom mestu tisine i mira,onda ga uhvati ukocenost,a otrov zmije ga je mozda zauvek ucinio nepokretnim.A,ako je doslo do podnevne visine onda ono i ljubav za svoju vlastitu visinu mora da zrtvuje,jer za njega ne sme biti zadrzavanja.Sunce takodje zrtvuje svoju najvecu snagu,da bi zurilo napred ka plodovima jeseni,koji su klice ponovnog rodjenja....
Recimo...Bezanje od zivota ne oslobadja od zakona starenja i smrti...Gresnik koji zeli da se oslobodi nuznosti zivota,ne dobija nista i tovari sebi unapred breme starenja i umiranja,koje pri bessadrzajnosti i besmislenosti njegovog zivota mora biti narocito strasno.Ako libidu nije omogucen zivot koji tezi napred,zivot koji takodje zeli svu opasnost i konacni zalazak,onda ono krece drugim putem i ukopava se u vlastitu dubinu,kopajuci na dole ka staroj slutnji besmrtnosti,sveg zivota,ka ceznji za ponovnim rodjenjem...
E sada...danas mi imamo nasu''izopacenu svest''vele psihijatri...trebalo bi pokusati nesto menjati...jer savremeni zivot namece zakljucak da njoj nije vise potrebno nista ..ni nesvesno..ni nadsvesno''ni Bog ni djavo''(jer se tvrdi da i ne postoje),ni juce..ni sutra...sve je ovde i sada...
Da li je bas tako? Tako se dogadja,jer je ''bolesno''...Odavno nas je ''demon zarobio'',pretvarajuci nase zdrave celije u bolesne supstance...a,zna se sta je njihova preokupacija...
A,za one koji nisu vise u dvades.ili tridesetim.god(ustvari,za sve one koji razmisljaju o smrti na jedan pravi nacin...)...Jung...
Uspon zivota bodrimo dajuci mu cilj i smisao,ali,zasto ne i zalazak zivota...?Rodjenje coveka je puno vaznosti,zasto ne bi bila i smrt?
Mladi se covek dvadeset i vise godina priprema za potpuni razvoj svoje pojedinacne egzistencije,zasto se ne bi propremao dvadeset i vise godina za svoj kraj?Svakako-sa vrhuncem covek je vidno postigao,on to jeste i on to ima.Medjutim,sta je postignuto smrcu?
Dusa covecija vecma pati vekovima i zbog toga,duh covecanstva se hiljadama godina trudio i mucio...za spas...
Odoh..Trioooooo...Ma blog ti je
|