Poslao: 07 Okt 2009 14:56
|
ne znam bas da li je to o cemu ti govoris, trio, greska. mislim da je mladosti prirodjeno, prirodno i primereno da radi svakojake stvari. koje neko moze da nazove nepodobnim. za samog pojedinca ili za zajednicu. kad sam ja bila u pubertetu, isti se tad nije racunao ni u bolest ni u posebno stanje, kao danas, vec samo kao period u kom dolaze do izrazaja pojacana sva moguca osecanja. dakle, sto god da vam je priroda, to postaje pojacano u pubertetu. i, realno gledano, tako moze i da se tretira kao neka "steta". medjutim, to je sasvim primereno mladosti i potrebno je da se to izivi. ja sam bila kalimero tip. nisam trpela nepravdu, pa to ti je. zbog one kosarkaske utakmice sa italijanima, na kojoj su slavnic i kica igrali odbojku i na kojoj su nam uzeli pobedu, plakala sam jedno deset dana. u skoli nisam mogla da ocutim kad bi nastavnici "zloupotrebljavali" svoju moc funkcije nad ucenicima. ma, mislim, terati ucenike osmog razreda, u maju mesecu, da prebacuju ugalj s jedne gomile na drugu.... sportske nepravde danas malo lakse podnosim, a na zivotne nepravde zazmurim. mnogo to energije odnosi. ostala sam bundzija, samo je intenzitet smanjen.
|
|
Poslao: 08 Okt 2009 10:14
|
Evo me škiljim na jedno oko....sve mi je na mjestu....bar po pipanju, a ono iznutra stoji kako stoji (van mi je dometa), al više ni igre nisu što su nekad bile! Rasturiše ova djeca, kao mali gremlini! Ako bih danas i sutra, prošla kao juče, vidim se sa glavom u zavojima, rukom u gipsu, štakom kao pomoćnim sredstvom za ono prijeko potrebno pješačenje. Dakle, izubijana!
Što se tiče samog naslova (a o sadržini da i ne govorim) već tu je došlo do izvjesne greške koju naknadno nit sam htjela, nit sam mogla da savladam, a uz to..nisam imala ni volju.
Naime, tog dana....prethodno bez i jednog susreta, nabasala sam na mc, slučajno i ne sjećam se......zašto sam se registrovala odmah-ni to se ne sjećam ...ali se recimo sjećam da kad sam "upala"...društvo koje je u tom momentu bilo na snazi..svi su imali po nekoliko blogova....nekako bez pola mozga.... povezala sam da je "neophodno" potrebno da imam neki "blog"....ništa mi nije palo na pamet...do ovog....kako se ljudi kaju za neke postupke i situacije koje su preživjeli u prošlosti...a mene je zanimalo...zašto su to uradili....onako plitko....., čisto da učestvujem, nisam imala ništa na umu.....zapravo jesam nešto, a i to nešto je bilo bezveze.
Možda ono što me zanima i o čemu bih mogla da diskutujem (mada ne znam koliko sad tu temu i osjećam, jer....prošlo je dosta vremena i živi se sasvim drugim životom)....nije pitanje...određene mladosti (ima doticaj, ali nije) niti te "greške" koju greškom nazvah greškom....jednostavno......postoje situacije ili bolje reći okolnosti koje nas oblikuju...i mi se ne ponašamo u skladu sa "nama"...bar onoliko koliko sebe poznajemo, već sa okolnošću koja nam je nametnuta i sa kojom...i ne znamo baš da se nosimo.....odn. nosimo se na silu....u nekakvom bunilu, na brzinu...i kad prođe taj neželjeni vjetar, kad ga proguta čeljust vremena, ako nam se desi da se okrenemo...ili da se sretnemo sa "tadašnjim" ljudima ili čovjekom......tada ne možeš da prepoznaš ni sebe ni svoje misli...ne ove sadašnje...već one prošle...pa ti nije jasno da si ti zapravo TI. To je ono...kad ga vidiš ili kad je vidiš....mrak ti padne na oči! (A prethodan period bili nerazdvojni).
Ne treba biti popustljiv i opraštati ljudske gluposti. Od nekih prosto treba pobjeći! Podići ruke i zbrisati...u njima....nepoznatom pravcu!
Ma, nije mi ta tema više nešto....sad me više zanima..kako preživjeti dan, a pri tom..ostati normalan...buuuaaaa, glava me boli, oko, sljepočnica....ma ne znam tačno, al nešto me boli.
Još mi juče izvjesna persona napuni glavu glupostima......i još se nada i današnjem susretu, leleeee, kako je neko postavio ogradu u svojoj glavi i misli da ćemo sad svi da gledamo šta se dešava u tom prostoru 2 sa 2, pa ko danas gleda, sve se samo pogleda i ideš dalje...koliko je predjela i ljudi za vidjet, a neko će sad da gleda baš tebe kako ubijaš dosadnom pričom, blah.
Danka, dopada mi se kako si rekla da je smjelost, drskost, "luda hrabrost" svojstvena zdravoj mladosti . A i pijačni dan je zanimljiv!
Silija, bundžija...pa naravno, me too, ali intenzitet manji.....valjda je tako kod svakoga, stišavamo se vremenom i naučimo da razgovaramo sami sa sobom....
Meni se recimo, nekad, prosto...ne da zinuti...
|
|
Poslao: 12 Okt 2009 00:29
|
Uveo cvet
Moj crveni cvet je mrtav zauvek.
Sudbina tužna, kao svakog cveta,
i sveg' što živi kratki, smrtni vek.
Al' ja ga volim. Ona mi ga ubra
u rano jutro, tek svitaše dan;
i znam: u duši on još uvek cveta-
moj crveni cvet, lep i radostan.
I volim što ga sada gledam tako
gde leži suv i žut na jednoj knjizi,
na jednom odru mojih radosti.
Sudbina je ista. Svako smrću plaća
crvenu raskoš svoje mladosti.
Gustav Krklec...
|
|
|
Poslao: 12 Okt 2009 10:45
|
jao...trio...
a što ako greške nisu greške i uspjesi nisu uspjesi? Ha? Kad bacimo pogled unazad, sve izgleda onako, kad protekne malo vremena, nije više ista perspektiva...sve je relativno i stvarno čak i ono što nam je izgledalo dato više nije i sve se mijenja...ja uživam u tom osjećaju, uvijek se iznova čudim i iznenađujem, pa sve i da mi se više ništa značajno u životu ne desi, znam da ću imati o čemu da mislim kad ostaram.
|
|
|
|
|
Poslao: 18 Okt 2009 23:46
|
@Trioooooooooooooooooo.....
Citat:...jednostavno......postoje situacije ili bolje reći okolnosti koje nas oblikuju...i mi se ne ponašamo u skladu sa "nama"...bar onoliko koliko sebe poznajemo, već sa okolnošću koja nam je nametnuta i sa kojom...i ne znamo...
...Trioritaaaaaaaaa.....''Ova ti je ''prava''....Volela bih da mi objasnis ovo...ponasanje...tj.kako bi trebalo da se mlad covek ponasa u skladu ''sa njim''...ovo je veoma cudesna ,i duhovita misao(da zanemarimo..ako je mozda ''namerno napisana '' knjiski ''nepravilno''...)''Nemoj''...neko da zameri,pokvarice mi post...
E,sada...Draga prijateljice ,iz ovoga sto si pisala ,da se zakljuciti da ti mladi ljudi...a NE,ja cu o (ovi tvoji, u potrazi ''za njima''-oni svakako iz ove tvoje analize poseduju vise individua u sebi...a sve u potrazi za nekom ''licnoscu''...)znaci,ja cu o onima, koji pokazuju prirodnu sklonost ka ''preokretanju svih vrednosti''( uglavnom adolescentni period )govorimo o odbacivanju tradicionalnih i svih drugih kvalitativnih vrednosti i o razlikama u njihovim stavovima (njih i onih par god starijih )...
To je danas savremeno drustvo,savremeni trendovi,ciji smo mi akteri...znaci svi zivimo u okruzenju...negacije svega (Nice je popul.filozof kod nekih ....)zivot bez ikakvih ''pravila,vrednosti''...)...,a sve naravno potpomognuto medijima...''uvek bili i ostali na strani mladih''...sto je pohvalno...
Naravno svet'' pociva na njima''NA (hrabrima),pa se njihovi stavovi moraju uzeti u obzir sasvim ozbiljno...i kroz analizu,i sto pazljivije..a ono narocito ''adolescencija'(jedino sto poneki nikada ne izadju iz puberteta... )..(zelja da se zivi drugacije ,nego sto su roditelji i drustvo nalagali..)..
Psihijatrija negira mogucnost opstanka ovakvih stavova i ukazuje na njihovu apsurdnost i neprirodnost i kaze...da
-Iza prkosnih nihilistickih stavova upravo onih koji su prosli kroz negativno iskustvo zivljenja bez identifikacionih uzora,u eksperimentisanju drogama,alkoholom,sexualnim partnerima i putovanjima,nalazi se duboko potisnuta arhetipska ceznja ispraznjene i razdrobljene psihe,ceznja za Celinom,istinskim uzrokom i pomoci.-..
evo mi uvoda za sledece postovanje...''rekla si''...GRESKE U MLADOSTI...
E ..Trio...vidi sada, gde su ovi tvoji'' sa njima '' ...sjajna misao...
Idemo nas dve u poteru za njima...hahhahha
Trio..''.al si se skockala!''...
|
|
|