Blog korisnika kindergirl
| dwd | |
|---|---|
| 02 Jan 2009 18:41 | Idi na vrh |
izvor "u pravcu pustinje sa punim rezervoarom..." http://www.mycity.rs/Lyrics/Jednog-jutra.html hvala za sinocc... 
|
|
| Ability to... | |
|---|---|
| 30 Dec 2008 10:49 | Idi na vrh |
| "Ako me ne vidish u mraku nikad me ni necesh videti...."
*to See "Chitalac je poljubi i kad udje u nju, ona oseti kako tamo duboko u njoj bije njegovo ogromno srce....................................." "Kad je vreme vecheri budi dobar i malo misli na mene.To cce mi biti umesto obeda.A ujutru za doruchak nasmeshi mi se." *to Love "Kad uveche usnimo, mi se svi zapravo pretvaramo u glumce i odlazimo na drugu pozornicu da odigramo svoju ulogu.A danju? Danju na javi tu ulogu uchimo..." *to Dream M.Pavicc, "Sedam smrtnih grehova" 
*to Believe |
|
| the origin of beauty | |
|---|---|
| 27 Dec 2008 18:27 | Idi na vrh |
| "the origin of beauty. it comes from the smallest thing.
it comes from the sun that shines through the green leaves of a tree. it comes from the eternal perfume of the flowers. it comes from the wind that makes the grassland become a big green sea. it comes from the fire, that is powerful. it comes from the rain, the fill a day with its smell, with its beauty. we are a beautiful thing. remember it. " * "what's the origin of golden dust? children dreams. that with their special eyes, can fill the world of a magical dust. a golden dust, that makes the world be perfect. in some ways." http://www.flickr.com/photos/martabevacqua/  
*ovaj blog kao jedan hint meni samoj pred ng... 
|
|
| Ono shto sam nashao | |
|---|---|
| 21 Dec 2008 23:32 | Idi na vrh |
| Citat:
nekom meni bitnom je rodjendan. nemam dovoljno para da kupim ono sto zelim. a zelim dosta. da bude srecna. lutam gradom. more istih stvari. jedino sto uocavam jesu razlike u cenama. izbegavam knjige i sve ono sto jedno drugo kupujemo preko cele godine. ovo mora biti nesto posebno. nikako nesto sto joj je potrebno. tome se niko ne raduje. jutro je. dosta rano. hladno je. u drustvu sam osobe b. slabo govorimo. tu i tamo neka rec. ovo je lepo! ovo bi joj se svidelo!!! a mozda i ne! vec tri sata trazimo. osoba b se izvinjava, mora da ide. ostajem sam, i ja moram da idem negde. odustajem i od toga. idem kuci. rodjendan joj je tek za deset dana. imam vremena, samo ne i nerava da sacuvam kintu. moram to danas da joj kupim. sta god to bilo. jednostavno ako nesto ne uradim odmah, necu nikad ni da uradim, posle to mogu samo da otaljam. kroz dva sata razmisljanja o poklonu opet zovem osobu b. drugi deo grada. iste stvari. pristajem i na garderobu. za dva sata pristajem i na kineze. svima nam je radostan kic. pristajem na bilo sta. osoba b je smorena. predlazem joj da ide kuci. necka se. predlaze mi da se nadjemo sutra. dogovorili smo se. ulazi u prevoz. nesvesno, na putu do kuce, zaticem se u knjizari. prolazi jos jedan sat. odlucujem da knjiga ipak moze, ima onih bas za nju, ali mora jos nesto. a to nesto mora da zaseni knjigu. engleska moda. ona to voli. neopterecujuca, s divnim slikama, jeftina knjiga koju je vrlo lako zaseniti. ali suvise predvidljivo. razne, razne knjige. tek ovde ne mogu da se odlucim ali se bar osecam prijatno i kao suzio sam izbor. ispred stripova sam. malo da se odmorim. ni ona ni ja ne volimo stripove. nasumice izvlacim jedan. stripovi me podsecaju na bolnice kad sam ih gutao, naslagana hrpa u ravni civiluka sa infuzijom. prva recenica. druga recenica. njena recenica. moja recenica. njena misao. moja recenica. mi u knjizi. nase oci. nasi pokreti. nasa sustina, naslikana. preslikana. u fade outu. smejem se. ne pomicem se sa mesta. listam. listam. kad se ovo desilo?kad sam ovo rekao? prva prica ima tuzan kraj. prva prica smo mi. ono sto sami sebi predvidjamo ali ne priznajemo. krece druga. druga prica sam samo ja. druga prica su moji prijatelji. nezavrsena. treca prica, najlepsa, ima simptomatican naziv -laz ili nista-, nju ostavaljam za kod kuce. poslednja prica. neko mi je usao u glavu. neko je svima nama u glavi. sklapam korice. u bunilu odlazim do kase. kroz maglu stizem kuci. spustam knjigu na sto. kuvam kafu. srcem kafu. gledam u sto. izgubljeno pogledom prelazim preko stranca na stolu koji je oduvek bio tu. na korici akvarel ledjima okrenut covek koji gleda kroz prozor. slika identicna onoj koju je fotografisala ona na pocetku nase price. samo ja sam na terasi. jednom mi je jedan slikar rekao da na mene treba gledati kao na akvarel, tek sad mu verujem, iako i dalje nemam pojma sta to podrazumeva. Rodjen sam a mozda i ne…Zavrsio sam skolu za umetnost ponizenja i supljine jastva…zato se cesto osecam supljim…jos ponizen, trazim, ostavljam tragove. Tako se on predstavlja. Autor. Djordje Milovic. weltscmerz . ponovo citam prvu pricu. muskarci ne placu jer uvek neko moze da naidje ali zato nesmetano mogu da osecaju cekice u stomaku. odbijam da razmisljam i citam drugu. druga prica je grozna. ostvarenje mojih najvecih strahova. treca prica. cetvrta prica…..pa ponovo prva. sklapam korice. kuvam jos jednu kafu. osoba b me zove. radosna je sto sam ipak nesto kupio. i sto je to bas knjiga. u offu cujem svoje reci. srcem kafu. pogledom prelazim preko korica. knjiga se zove Ono sto trazis. ironijo, smesna li si? ne mogu da se nasmejem. ne mogu ni da verujem. dolazi osoba c. pruzam joj knjigu. osoba c moze da place. osoba c je imala jak fles. samo cutimo. imam hiljadu pitanja. znam da mi nije dobro. ne usudjujem se nijedno da postavim. proslo je dva dana. i dalje mislim samo o tome? dok sam trazio nesto za nju nasao sam mene, mene u knjizi a to mi je pretesko da joj dam. meni je to sve sto imam. osoba c i ja se slazemo da je knjiga biblija. prosao je treci dan. pita me sta nije u redu. nista-nista. zasto sam ljut, hladan? je l nesto nije u redu? nista, nista sto mogu da kazem. ne znam da li gledamo u istom pravcu? je l vidimo isto? ne znam da li ta prva prica moze da se promeni?? znam samo da ce se nasmejati. da polovinu procitanog nece shvatiti, bar tu drugu pricu. ne znam da li ce joj procitano znaciti isto koliko i meni? Ne znam da li je to poklon za nju a opet to sam nasao dok sam trazio nesto za nju. hoce li shvatiti. osoba b bi shvatila. osoba b bi se sigurno ugusila u suzama i potom spalila tu knjigu ali ja nemam fleseve kao osoba c. do sada ih nista nije prizvalo.cetvrti dan. ne mogu nista da desifrujem. pretrazio sam celi grad i nisam nasao knjigu. stampana 2003 u 500 primeraka. dakle imam samo taj jedan primerak. pita me je l moze da svrati. ne. zasto? ucim. pricamo o necem nebitnom. zavrsava se svadjom. spustam slusalicu. cekam da mi stigne poruka. odgovaram na poruku. izvinili smo se jedno drugom. peti dan. pet dana se nismo videli. ja jos uvek kao ucim. bezeci od toga povlacim iste pokrete kao lik iz prve price? a ima samo jos 5 dana do rodjendana. tako malo vremena. a ja imam potrebu da radim sve ono sto ne bi trebalo i sto ne smem. da gledam neke filmove i slusam neku muziku. da se ljubim sa nepoznatima, pijem rakiju, samo da pisem, da odem da kupim cigare i da me nema 10 godina. da putujem sa kinezima. ponovo se roditi! moja davnasnja najvatrenija zelja! tako se zavrsava ta knjiga Djordja Milovica. a ja bih voleo da je pocetak. i corto malteze bi sada bio pijan. Nikola Djurdjevic@City Magazine * http://www.mycity.rs/Blog/kako-se-kupuju-knjige.html |
|
| Sunce | |
|---|---|
| 18 Dec 2008 15:20 | Idi na vrh |
| "U težak januar bi stavio ciganske oči,
da mogu. Da prati veljaču kud ide, jer ona ima kraću nogu. Martu bi dao usisivač za babine huke. Travanj nek otvori karneval i ogoli nam ruke, da dočekaju sunce. Sunce izađe i zađe, zemlja se okrene. Šta čovjeku radi vrijeme, ljudi nisu stijene. Maju je mjesto u raju jer zemlju ozeleni. Veseli lipanj pjeva, pleše u blagoj ljetnoj sjeni. Julu je mjesec do brade i muzikom nas mami. Dok zvijezde brojimo do jutra, ostali smo sami. Kolovoz gori. Sunce izađe i zađe, zemlja se okrene. Šta čovjeku radi vrijeme, ljudi nisu stijene. Septembar nosi proljeće, opet. Listopad, ljubav i kišu. Novembar taman je i dan je do pet, prosinci godine brišu. Sunce izađe i zađe, zemlja se okrene. Šta čovjeku radi vrijeme, ljudi nisu stijene. Gdje odlaze sati i svaki se vrati. A dani se množe, gdje odoše, Bože. " Letu Shtuke & Rundek |
|
| Kako se to kazhe kad ccutimo... | |
|---|---|
| 16 Dec 2008 22:51 | Idi na vrh |
| Da li se ikada zapitash
kuda vodi ova tishina izmedju nas? Da li je ccutanje zaborav ili i ti pamtish? Znam da se ne zhivi od senki ali chuvam ispod noktiju sadrzhaj proshlih zhivota. Za svaki sluchaj. U ovakvim noccima znam da Oko gleda. Znam.     
* 
http://www.mycity.rs/Blog/Za-jedan-dan_3.html |
|
| The Kite Runner.... | |
|---|---|
| 25 Nov 2008 22:32 | Idi na vrh |
| "...Because the past claws its way out. Looking back now, I realize I have been peeking into that deserted alley for the last twenty-six years."
"Children aren't coloring books. You don't get to fill them with your favorite colors." "One time, when I was really little, I climbed a tree and ate these green, sour apples. My stomach swelled and became hard like a drum, it hurt a lot. Mother said that if I'd just waited for the apples to ripen, I wouldn't have become sick. So now, whenever I really want something, I try to remember what she said about the apples." "It was Homaira and me against the world... In the end, the world always wins. That's just the way of things." "For you, a thousand times over.” “It always hurts more to have and lose than to not have one in the first place...” "I stepped back and all I saw was rain through windowpanes that looked like melting silver." "Quiet is peace. Tranquility. Quiet is turning down the volume knob on life. Silence is pushing the off button. Shutting it down. All of it." "I ran. A grown man running with a swarm of screaming children. But I didn't care. I ran with the wind blowing in my face, and a smile as wide as the valley of Panjsher on my lips. I ran." "There is a way to be good again..." The Kite Runner 
o pushtanju zmajeva, odrastanju,ratu i pustoshi koju ostavlja, o obrachunima sa sobom, sazrevanju i suochavanju... |
|
| uzasna... | |
|---|---|
| 24 Nov 2008 20:24 | Idi na vrh |
| „-Ti si u srodstvu s morem. -I ono je užasno. – I ti si na taj način užasna. Istovremeno plašiš i privlačiš.“
Henrik Ibzen Gospa od mora od svih zgodnih najnezgodnija....  
|
|
| Uspavanka za Devojchicu | |
|---|---|
| 16 Nov 2008 22:23 | Idi na vrh |
|
Ti si bila svugde u mom svemu.... 
pache moje malo.... |
|
| sasvim obichan dan... | |
|---|---|
| 14 Nov 2008 19:21 | Idi na vrh |
| "Igra krece, ja vec snalazim se
Vrebam pogled, tvoj pogled vreba me I brisem znoj sa dlanova Ludilo osvaja kao pre Preko stakla gledam, motrim na znak Samo sapat, necujan i lak Jedna rec i tako blizu sam A blizina razdvaja Kratak susret, osmeh mesto pozdrava I ispod stola dodir tvoga kolena Slika u tami, strah od novog budjenja I pokret oka, prevara k'o navika Laki drhtaj, naglo prekinut san I jedan Sasvim obican dan Ne brinem i ponavljam Skok u mraku, padam i vec sam tu Vicem u sebi, josh samo ovaj put Trazim izlaz, beg iz zabluda A tvoja ruka me poziva Preko stakla gledam, motrim na znak Samo sapat, necujan i lak Jedna rec i tako blizu sam A blizina razdvaja Kratak susret, osmeh mesto pozdrava I ispod stola dodir tvoga kolena Slika u tami, strah od novog budjenja I pokret oka, prevara k'o navika Laki drhtaj, naglo prekinut san I jedan Sasvim obican dan Trazim sve sto treba da dam Jedan naglo prekinut san Ne brinem i ponavljam Sasvim Obican Dan" * "...Izgleda lavirint se ponavlja padam izlazim iz sna to je prica koju stalno izmisljam..." * "Pustao sam zmajeve, a zmajevi su misli sve I odlaze i prolaze i odlaze I ne znam gde su nestale Ni kako su izgledale Ostajem i secam se Sta sam znao ne zna se Nikad misli ne pisem A pisati treba sve Jer nisam verovao pre Da ljudi ruse zmajeve" eva braun * "grad u pustinji pustinja u gradu pustinja u.... ljudi na obali ljudi na trotoaru u srcu pustinje..." dwd * http://www.mycity.rs/Blog/Have-a-nice-day.html http://www.mycity.rs/Blog/Ponekad-2.html |
|
