Alice In Chains

• 3Ovo se svidja korisnicima: mcrule, Cipelica~, vinted
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Mjesto i vrijeme radnje: Seattle, 1987. Krajem osamdesetih u Seattleu je kuhalo; stvarala se povijest, stvarao se grunge, ali se našlo mjesta i za neki drugi zvuk.

Početak ovog uljeza u svetom trojstvu grungea (Nirvana - Pearl Jam - Soundgarden), jest dan kad je gitarist Jerry Cantrell na jednoj zabavi upoznao Laynea Staleya, pjevača i bubnjara jednog glam rock benda čija je glavna atrakcija bila bacanje kondoma u publiku. Zajedno sa bubnjarom Seanom Kinneyem i basistom Mikeom Starrom osnovan je bend Alice N'Chains. Prva službena gaža odsvirana je 5. kolovoza 1987, nakon čega su promijenili ime u Diamond Lie, te konačno u Alice In Chains. Početkom 1989. sklapaju ugovor sa izdavačkom kućom Columbia Records te u svibnju 1990. izdaju svoj EP "We Die Young", sa istoimenom pjesmom koja postaje vrlo popularna kod metal publike, te nakon dva mjeseca svoj prvi album "Facelift". Nakon dvije turneje (druga sa Iggy Popom) i suočavanja s publikom koja isprva nije pozitivno reagirala na njih, probijen je led i Alice In Chains krajem 1990. pune Moore Theatre u Seattleu, čemu su pomogle i nove pjesme "Dirt" i "Rooster". Koncert je snimljen i objavljen kao "Live Facelift". Prvi singl, "Man In The Box", koji je izašao u siječnju 1991. dvadeset i šest je tjedana proveo na MTV Top 20, ali je postao i miljenik manjih radio-postaja i heavy metal publike. Već istog mjeseca izlazi i "Sea Of Sorrow", koji im je donio nominaciju za "najbolji heavy metal bend" na American Music Awards. Nagradu nisu osvojili, ali su hiperproduktivni mjesec zaokružili nastupom u filmu "Singles".

Veljača im je donijela europsku turneju sa Megadethom i nominaciju za Grammy kao najbolji heavy metal bend. Pogađate, ni tu nagradu nisu dobili. Nakon kratke pauze, svibanj donosi novu turneju, ovaj put sa Slayerom. Zahvaljujući turneji, "Facelift" i "Live Facelift" dospijevaju na Billboardovu ljestvicu. Kraj godine - nova turneja, i to sa Eddiem Van Halenom, koji im, smatrajući njihov imidž suviše otrcanim, kupuje kompletnu garderobu. U predahu između turneja, AIice In Chains objavljuju EP "SAP". Prvi prosinački koncert sa Van Halenom je propušten iz vrlo bizarnih razloga (vidi zanimljivosti), a grupa dobiva još jednu potvrdu vjernosti fanova nominacijom za najbolji novi bend u časopisu RIP.

Ipak, problemi nisu bili samo u stalnom izostanku službenog priznanja jer uskoro je Layne Staley priznao svoje probleme sa heroinom, koji su usporili rad na novom albumu "Dirt". Album napokon izlazi u listopadu i prodaje se u 3 milijuna primjeraka. Prvi singl, pjesma "Would", koja se pojavila u filmu "Singles", donosi im na MTV Music Awards nagradu kao najbolja pjesma iz filma. Kasnije su još kao singlovi izašli i "Angry Chair", "Down In The Hole", "Rooster" i "Them Bones".

Nakon nastupa u Rio De Janeiru u siječnju 1993, Mike Starr napušta bend, a zamjenjuje ga Mike Inez, koji je prije surađivao sa Ozzyjem. Po povratku u SAD, snima se glazba za film "Last Action Hero", tj. pjesme "What The Hell Have I" i "A Little Bitter". Ljeto je provedeno, kao i inače, aktivno, nastupom na Lollapaloozi, sa Rage Against The Machine, Tool i drugima. Layne je za to vrijeme poduzeo neke kozmetičke zahvate na sebi - ošišao se i počeo oblačiti odijela na pozornici. Moda, moda... Po povratku s turneje, jedan ih je manji incident deložirao u studio London Bridge (neplaćanje stanarine, tj. nesporazum oko toga tko će platiti; kao da nisu imali love), gdje u 7 dana snimaju EP "Jar Of Flies" koji je izašao 18. siječnja 1994. i postao prvi EP koji je zasjeo na 1. mjesto Billboarda. Prvi singl, "No Excusses" je postao MTV hit jednako kao i na radio postajama, a slijedio ga je i "I Stay Away". Album/EP se prodao u 2 milijuna primjeraka.

Problemi su postali očiti nakon što je odbijena ponuda Metallice o zajedničkoj turneji, te nakon otkazivanja nastupa na Woodstocku i na svečanosti u Rock'nRoll Hall Of Fame. Layneova ovisnost i neslaganja unutar benda na neko su vrijeme zamrznuli rad grupe, ali su se članovi bacili u suradnju sa drugim bendovima, poput Slash's Snakepit (Mike), dok se Layne udružio sa Mikeom McCreadyjem (Pearl Jam), Barrettom Martinom (Screaming Tree) i John Bakerom Saundersom u grupu "The Gacy Bunch", kasnije "The Mad Season", s kojom je objavio album "Above". Te su godine Alice In Chains nominirani za Grammyja za "I Stay Away". Gle čuda, izgubili su.

1995. je konačno donijela novi album "Alice In Chains", koji se trebao zvati "Tripod" (vidi zanimljivosti). Nakon izlaska u studenom, zasjeo je na 1. mjesto Billboarda i prodao se u 2 milijuna kopija. Prvi singl, "Grind" je privukao pozornost svojim spotom te je pomogao promociji albuma u još "neistraženim" područjima Oceanije. I ovaj put im je izmakao Grammy, pokupio ga je Pearl Jam sa "Spin The Black Circle". Mike McCready im je ipak odao priznanje nazvavši ih na dodjeli "The Mighty Alice In Chains". Za to vrijeme, Mike Inez je, dosađujući se u predahu između turneja, otišao na turneju sa Ozzyjem.

I tu se zavjesa počela spuštati. Očekivana turneja je izostala, osim nekoliko izdvojenih nastupa kojima su promovirane pjesme "Again" i "We Die Young". U travnju je snimljen "MTV Unplugged", koji je objavljen tek u srpnju, nakon mini turneje sa KISS. "Unplugged" je postao platinast već u prvih mjesec dana, a do danas je već trostruki platinasti. Nakon toga, Jerry Cantrell se bacio u nekoliko solo projekata, među kojima je najznačajniji samostalni album "Boggy Depot", koji je, iako vrlo dobar, zvučao kao Alice bez Laynea Staleya. To nije slučajno, ako se zna činjenica da je Jerry bio autor glazbe i većine tekstova pjesama, koje je Layne interpretirao svojim osebujnim glasom i stilom. Posljednju priliku za Grammy im je 1997. uzela Metallica sa "Until It Sleeps". Još su kasnije izašli i "Music Bank", sa demo i rijetkim snimkama, te "Live".

Tu je priča o Alice In Chains došla do kraja. Layne Staley, koji je na "Unpluggedu" pokazivao znakove raspadanja, predozirao se 5. travnja 2002. Usprkos očekivanjima, preživjeli članovi nisu održali memorijalni koncert, već su odlučili Layneov duh ostaviti na miru i tako zatvoriti priču o bendu koji je s nekoliko odličnih albuma dao svoj pečat devedesetim godinama prošlog stoljeća. Dobro bi nam došli i danas, s obzirom na kvalitetu glazbe...

ZANIMLJIVOSTI:

EP "SAP" dobio je ime po Seanovom snu, u kojem je sanjao da predstavlja novi album "SAP".
Jerry je propustio koncert 1. prosinca jer je, loveći sa bratom, zaboravio da studeni ima samo 30 dana. Columbia Records mu je za Božić poslala kalendar.
Nek se zna - svemoćni Arnold Schwarzenegger je Alice In Chains nazvao "oni punkeri iz Seattlea". Nazdravlje!
Seanovi snovi, dio 2.: album "Tripod" (tj. "Alice In Chains") dobio je ime po tronogom psu koji je ganjao Seana kad je bio klinac (vidi naslovnicu), a kojeg je sanjao nakon sto godina.
Jerry Cantrell i Dave Mustaine iz Megadetha su se voljeli opasno igrati, tj. skakati s padobranom, što je jednom prilikom Jerryja zamalo koštalo života.


DISKOGRAFIJA:

Facelift (1990.)
Dirt (1992.)
Jar of Flies (1994.)
Alice in Chains (1995.)
Unplugged [live] (1996.)
Live (2000.)
izvor
http://www.zid.hr/tekstovi.htm

• 1Ovo se svidja korisniku: Cipelica~
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Jedan od mojih najomiljenijih bendova. Kako sam voleo i jos volim Alice in Chains.
Rooster, Man in the Box, Would, Them Bones, Again, Grind, Rotten Apple, No Excuses, Angry Chair!!! Bleed the Freak.
Jao jao! Sve pesme su za sva vremena. Mnogo bre gotivim ovaj bend.

Layne ce ostati nenadje*iv pevac. Kakva je pojava covek bio iako je bio zavisnik od heroina!

Moje licne misljenje: Nirvana, Pearl Jam i Soundgarden su dosta slabiji od AIC. Naravno sva ta tri benda su dobra, ali AIC definitivno se izdvaja i za mene nije grunge.

http://www.youtube.com/view_play_list?p=7CD4B8F46B707C43

• 1Ovo se svidja korisniku: vinted
  
  Registruj se da bi pohvalio/la poruku!

Meni njihov najdraži album:

JAR OF FLIES (Full Album)





Od kad je Layne Staley umro prestala sam da ih pratim, nekako mi više nije to - to.

Starim izdanjima se uvek vratim.