|
Ja sam imao prosle godine u zimsko vreme mnogo pijanki. Nismo se treznili. Nekako sam imao dosta para pa se i pilo. Jedna od takvih je bila sledeca: bio sam kod drugara da casti za kola i tamo nas dvojica popijemo 3 kartona mb. Ubili smo se kao stoka. Kod njega sam otisao malo ranije, negde oko 19h i izasao oko 23h. Inace, od obroka sam imao samo dorucak oko 11h.. Otisao sam kod drugog druga i kupio sam 2 kartona. Tamo nas cetvorica to popijemo. Negde oko 2h idemo kod njega na vikendicu (na Cegar). Uz put kupimo na trafici jos 4 kartona. Na putu do vikendice, zaglave nam se kola u snegu koji je bio bukvalno do kolena. Sta cemo gde cemo, izadjemo iz kola da pokusamo da ih nekako pokrenemo. I pocnemo da se rvemo u onom snegu, bacamo se, opsta ludnica. Krenemo posle, jedno, pola sata kopanja snega, kako bi postavili dizalicu i stavili lance. Na vikendici popijemo i to pivo sto je ostalo. Dok smo dolazili do vikendice, noge su nam se skroz nakvasile. Ja se kulturno izujem i stavim patike i carape pored TA peci, koja je bila vrela. Svi plasticni i gumeni delovi sa patika su se totalno istopili i tako istopljeni razlivali po patikama. Strasno! Negde oko 6h smo posli kuci i ja sam primetio da ga nema moj mobilni. Trazi po kolima, vrti se, ma nema ga. Udjemo u vikendicu, ma nema ga ni tamo. Inace nismo poznati da mnogo ludujemo kad popijemo. Odemo do mesto na kome su se kola zaglavila. Nista se ne vidi od snega, jer je padao cele noci. Pozovem samog sebe i cujemo da zvoni negde sa desne strane. Kad smo posli ka mestu odakle se cuo, nailazi prigradski autobus i prolazi. Prestao je telefon da zvoni. Nadjemo ga u najsitnijim parcicima. Autobus je 'ladno presao preko njega. Sto je najsmesnije, ja sam se lepo otreznio do tada. Znaci, bio sam potpuno normalan. Sada kada bih popio tu kolicinu piva, jer sam nacisto ispao iz kondicije, mislim da bih umro.
Inace, sada kada popijem malo vise i od trenutka od kada mi se prispava, nicega se ne secam.
|