Grasp the Rainbow

2

Grasp the Rainbow

Dušu mi pokloni

Dušu mi pokloni.
Mene rastužuju ti krvi požari
što iza sebe ostavljaju pepelište,
te oluje što nište
ženina snevanja blaga.

Dušu mi pokloni,
u ljubavi ja bih htela
do u večna vremena
da sve ostavlja traga

Dušu mi pokloni.
Meni je malo taj trenutak zaborava,
to nestrpljivo krvi htenje.

Dušu mi, dušu pokloni,
od iskoni u meni spava
čežnja plamena za večnim,
za ljubavi trajanjem
i uznesenjem.

Ja sam žena i ne čeznem samo
za vrelim ljubavničkim bdenjem
posle kojeg duša pada;
htela bih u zagrljaju da doživim
svetle snove
i pijanstvo onog mutnog sklada
što ljubav se zove.

Htela bih da se ne izgubi
nijedan naš trenutak
da svaka naša milošta se stvori
u kakav život, pa ma malen bio
kao grumen večitog zlata,
da mi duša blista posle zagrljaja
kao julska nebesa zvezdama krcata.

Dušu mi pokloni.
Pričaj mi svoje snove u tami,
pričaj mi detinjstva sećanja.
Želi i ti da budeš uza me
do poslednjeg dana.

Dušu mi pokloni i zadnju joj
česticu svaku
i najlakši dašak svaki
njenog bezdana.

O daj mi svojih suza,
noćnih nejasnih muka,
pričaj šta srce ti najčešće sanja.
Drhti od iznenadnog zvuka
moga koraka i glasa.
Želi i ti u mom zagrljaju
da i posle smrti časa
ostanu ti na mene sećanja.


~ ~ ~

Nad životom

I
Osećam, poludeću proleća ovog
zbog neke daleke lepote.

Smejem se,
a sve mi je kao da suza neka
ogromna u meni sija,
i kao da tuga teška
kroz mene protiče.
Smejem se,
a sve kao da me se duša čija
gorko dotiče.

II
Osećam, poludeću proleća ovog
zbog neke daleke lepote
pod nebom rođenog bola,
i zanesena lutaću
ispod zvezdanih kola.

I ma gde bila, uvek ću
biti na visokom bregu
ispod samoga svoda.
I ma šta gledala,
videću na vodama senku broda.

I kada leta budu
i uzri na njivama klas,
činiće mi se da čujem
zloslutnica ranih
blago rastužen glas.

I ma sunce sijalo,
ja ću čuti šapate
mlade aprilske kiše.
O, poludeću, poludeću
i neću nikada više
iѕ proleća ovoga pobeći,
i večno ću o njemu sniti.

Ni opaziti neću
život što tek mi nagli;
a prošlosti za mnom staza,
kao zmija,
u malen kotur će se sviti
i nestati u magli.

III
I osećam, ostaću žedna
ove daleke lepote;

i vraćaću se na ovaj svet
u doba kad zloslutnice
jednoliko jadaju;
u doba kad cveta cvet
zelenoga kukureka,
i mlade kiše padaju
u smeh srebrenih reka.

I zaplakaću kad spazim
oblaka belog galije
nebom zanihan hod.
I biće mi sve žalije
kad rekom širokom mine brod,
i odenkud rupce bele zanišu,
zanišu u pozdrav rupce bele
daleki dani koji mi behu
po bolu i smehu
na zemnji rod.


[2X Desanka Maksimović]

uporno me vraccash u osnovnoshkolske i gimnazijske dane...
shto bi bilo divno, da ne zvoni jedno zvono...
"otvori ochi ljubavi, nashim gradom proshli su tenkovi. odnijeli su sobom sve shto smo bili, znali ... imali ... zato ... zaboravi."
abre los ojos...
ali mozhda bash to i treba... povratak iznutra, u jos ranije, u neko srecno i bezbrizhno vreme, preporod...
"i'm free to be what I will..." ; ]

What I Have Lived For

Three passions, simple but overwhelmingly strong, have governed my life: the longing for love, the search for knowledge, and unbearable pity for the suffering of mankind. These passions, like great winds, have blown me hither and thither, in a wayward course, over a great ocean of anguish, reaching to the very verge of despair.
I have sought love, first, because it brings ecstasy - ecstasy so great that I would often have sacrificed all the rest of life for a few hours of this joy. I have sought it, next, because it relieves loneliness--that terrible loneliness in which one shivering consciousness looks over the rim of the world into the cold unfathomable lifeless abyss. I have sought it finally, because in the union of love I have seen, in a mystic miniature, the prefiguring vision of the heaven that saints and poets have imagined. This is what I sought, and though it might seem too good for human life, this is what--at last--I have found.

With equal passion I have sought knowledge. I have wished to understand the hearts of men. I have wished to know why the stars shine. And I have tried to apprehend the Pythagorean power by which number holds sway above the flux. A little of this, but not much, I have achieved.

Love and knowledge, so far as they were possible, led upward toward the heavens. But always pity brought me back to earth. Echoes of cries of pain reverberate in my heart. Children in famine, victims tortured by oppressors, helpless old people a burden to their sons, and the whole world of loneliness, poverty, and pain make a mockery of what human life should be. I long to alleviate this evil, but I cannot, and I too suffer.

This has been my life. I have found it worth living, and would gladly live it again if the chance were offered me.


(Bertrand Russell)

http://users.drew.edu/~jlenz/prolog.html

to my beloved ...

~ ~ ~

Desiderata

Go placidly amid the noise and haste,
and remember what peace there may be in silence.
As far as possible without surrender
be on good terms with all persons.
Speak your truth quietly and clearly;
and listen to others,
even the dull and the ignorant;
they too have their story.

Avoid loud and aggressive persons,
they are vexations to the spirit.
If you compare yourself with others,
you may become vain and bitter;
for always there will be greater and lesser persons than yourself.
Enjoy your achievements as well as your plans.

Keep interested in your own career, however humble;
it is a real possession in the changing fortunes of time.
Exercise caution in your business affairs;
for the world is full of trickery.
But let this not blind you to what virtue there is;
many persons strive for high ideals;
and everywhere life is full of heroism.

Be yourself.
Especially, do not feign affection.
Neither be cynical about love;
for in the face of all aridity and disenchantment
it is as perennial as the grass.

Take kindly the counsel of the years,
gracefully surrendering the things of youth.
Nurture strength of spirit to shield you in sudden misfortune.
But do not distress yourself with dark imaginings.
Many fears are born of fatigue and loneliness.
Beyond a wholesome discipline,
be gentle with yourself.

You are a child of the universe,
no less than the trees and the stars;
you have a right to be here.
And whether or not it is clear to you,
no doubt the universe is unfolding as it should.

Therefore be at peace with God,
whatever you conceive Him to be,
and whatever your labors and aspirations,
in the noisy confusion of life keep peace with your soul.

With all its sham, drudgery, and broken dreams,
it is still a beautiful world.
Be cheerful.
Strive to be happy.


(Max Ehrmann)

~ ~ ~

Fragment

"Love can never die",
You said before you entered
And left me, empty
Averting your eyes

But I keep all your letters.
Sometimes their manner recalls your voice
Promising, apologizing,
Struggling to explain the gap between
What you could conceive and
Recreate.
This paper yellows and curls
Yet while the flickering hand feeds the fire
In time,
These words are only cinders

But I have made a place for them


(Peter Jukes)

* hug *



rainbows are forever

Ćutnja

Nas dvoje smo najčešće razgovarali ćutanjem.
Ćutanjem sam ti želela reći sve nedorečeno,
jer rečima nisam mogla iskazati
buru osećanja koja se vitlala u meni,
koja je svaku moju ćeliju dovodila do ludila,
a žubor tišine u tvojoj sobi
prenosio je naše misli nevidljivim putanjama,
jer smo bili jedno u duhu.

Nas dvoje smo se čak i svađali ćutanjem!
Ćutanjem sam ti govorila da sam nesrećna,
a ti si me nemo posmatrao i
žubor tišine u tvojoj sobi
prenosio je naše misli nevidljivim putanjama
kad nismo bili jedno u duhu.

Ali zašto sada ćutiš?

Još uvek osećam,
tvoje prisustvo u ovoj sobi,
u svakom atomu vazduha
koji udahnem.

I žubor tišine
između naših zidova
prenosi moje misli tebi,
nevidljivim putanjama...

Koliko još dugo treba da ćutiš?

Sad ćutim i ja,
čekam,
da li će doći vreme
kada ćemo nas dvoje
ponovo razgovarati!?


(Ljiljana Milosavljević Lilly)

posveta ...




Od koje smo nježnosti čvrsti
nepoznati drugima
a sebi isti
napamet te znaju moji prsti
a da li ćemo uvijek
dotaknut se neba
isprazni od suza
i od svega čisti
od svoje smo ljubavi jaki
drugima strani
a sebi isti


(Krznaric)


"Zasto pitas "Kako si?"
znas da cu ti lagati."

Citat:"Zasto pitas "Kako si?"
znas da cu ti lagati."


i opet ista(dobro slichna) pricha tebi, meni drugima...i to "kako si"
mozhe da ima hiljade znachenja.neka mozhemo da shvatimo iz tona glasa, iz pogleda, iz igre ruku.a shta ako je sms, mail, poruka na msn-u?shta onda?! ja uvek volim da iznenadim pa da pitam kao Mihajlo P.:mislish "strukturalno ili ontoloshki?" Mr. Green smešak
a da li lazhemo uvek svi te bivshe(momke, drugarice, drugove, ljude koji su nam sad daleki a nekad su nam bili najblizhi na svetu, a od kojih nas je zhivot odvojio ili smo se mi sami "udaljili" iz nekih trec'ih razloga)?
obichno da."dobro sam." to zahteva najmanje vremena. najmanje objashnjenja. pa zaboga, nikoga nec'e interesovati zashto si ti dobro? (dobro nije nikoga->postoji uvek Neko-i/ili vishe Njih->i hvala Im na tome Zagrljaj ).

"dobro sam".
"dobro si".
pa to se danas trazhi.
a ne "jesam li ti prichao o..." i sl.... Sad

i jednom u rezignaciji napisah:

"...i sledeći put kad me neko pita kako sam, lepo ću da kažem istinu.
reći ću da se osećam toliko loše, da mi je jebeno neverovatno dobro."


ali to je bilo onako (samo) iz revolta. and guess what: nisam to radila.i ne znam da li je egzibicionizam to shto neko kazhe zaista kako je ili to shto ne kazhe?

Žena

Srce mi je milosti izvor;
moje reči se uz rane previjaju
kao listovi lekovitog bilja,
koraci mi umeju da vode
i one što lutaju bez cilja.

Mene privlače oči nesrećnika
i čela samoubica
nesanicom ispijena.
Sa mog čita se lica
da sam deset puta sestra
pa jednom žena.

Ne bih mogla voleti bez tuge.
Rođena sam da na krilu nišem
bolove čije dok ih ne ublažim,
rođena nad čijim snovima
nemirnim da uplašeno dišem.

Ne bih mogla voleti bez tuge
ni radosna priviti na nedra.
Ne bih mogla pružiti ruku
onom kom laka su jutra,
a uzglavlja vedra.

Rođena sam da živim za drugog.
Preliva se samilost srcu preko rubova.
Na dlanima mi piše da umeju da vidaju,
u očima da umeju da greju,
na usnama da gorčinu skidaju.


(D. Maksimovic)

~ ~ ~

"Postoje dva muškarca
koji uvek prelaze preko moje staze snene
jedan je onaj koga volim ja
drugi je onaj koji voli mene"


(Tove Ditlevsen)

~ ~ ~

"Promise yourself to be so strong that nothing can disturb your peace of mind ;

~ talk health, happiness, and prosperity to every person you meet

~ make all your friends feel like there is something in them

~ look at the sunny side of everything and make your optimism come true

~ think only of the best, to work only for the best, and expect only the best.

~ be just as enthusiastic about the success of others as you are about your own.

~ forget the mistakes of the past and press on the greater achievements of the future.

~ wear a cheerful countenance at all times and give every living person you meet a smile.

~ give so much time to the improvement of yourself that you have no time to criticize others.

~ be too large for worry, too noble for anger, and too strong for fear, and too happy to permit the presence of trouble."


(Unknown)

~ ~ ~

He looked at me and smiled.
"You do not love him at all?" he asked.
"I am afraid of him in the night sometimes."
"You should love him."
"I don't love much."
"Yes," he said, "You do. What you tell me about in the nights. That is not love. That is only passion and lust. When you love, you wish to do things for. You wish to sacrifice for. You wish to serve."


(Hemingway)

~ ~ ~

Ljubav je stvar osjecanja a ne volje.
Ne mogu voljeti zato sto hocu, a jos manje zato sto moram.
Stoga je obavezna ljubav glupost."


(Kant)

~ ~ ~

Biti zaljubljen ne znaci nuzno i voljeti.
Biti zaljubljen je odredjeno stanje; voljeti je cin.
Stanje podnosimo, za cin se odlucujemo."


( Denis de Rougemont)

~ ~ ~

"We may be through with the past, but the past is not through with us.'"

(Iz filma "Magnolia")

Jesen

u ovoj boci prepunoj tjeskobe
moje ruke na tvom ramenu
ova muzika tvojih prstiju
sve je to sadasnjost u kojoj tutnje proslosti
nekih drugih ljudi koje smo voljeli
koje smo voljeli i nikad ih nismo razumjeli
a njihovi snovi, isto tako i nasi
leze negdje pod slapovima zutog lisca...

nismo nikad izdrzali napade podmuklih jeseni
i zato o ove veceri skriven od svih,
umotan u agnus dei malog Mozarta
osjecam bol praznine u mojim zjenama
nepodnosljivu bol za tobom...

sve ovo...

ove stanice koje su ostale u dubokim snjegovima
bogatih zima nasih nevjera
usana priljepljenih uz zamrznuta stakla veceri
u kojima smo se lomili dusama
i pozivali prijatelje
oprastali neprijateljima...

ljubavi moja u cemu smo grijesili
koga smo tjesili kad je i nama bilo tesko ???

kazem ti sve ovo sto nam se nakupilo u srcu
kao gorka pica u zadimljenim kaficima
kao stihovi koji su se topili na plamenu svijeca...

sve je to moja bol vecerasnja...
sve su to usne koje sam ljubio
i koje sapucu i danas slatke primamljive tajne...

sve sam to ljubavi ubio krstareci sjeverom
gubeci sve vrijedno i dobro ...


(Zeljko Krznaric)

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 951 korisnika na forumu :: 55 registrovanih, 3 sakrivenih i 893 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 1798 - dana 19 Sep 2019 18:42

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., AF-1, aljosa7, Atomski čoban, babaroga, Bane san, bobeNS, bojank2, BSD2, Buzdovan2, caesar2, calvi, Cvijo_ue, DARKMEN22, darkstar101, DJORDJE-NO-1, dragan638, drdoca, Fog of War, girici3, GreenMan, Insan, ivan979, JOntra2, Kubovac, KUZMAR, lima2, ltcolonel, MarKhan, Marko Marković2, MB120mm, Mercury2, Mihajlo, MikeHammer, milandlc84.wow, Milos1977, nedeljkovici, nemkea71, nuke92, Recce, renoje2, SAA fan, shsoft02, Snorks, Srbin do koske2, Stija zmija, Trpe Grozni, trutcina, vasa.93, virked, VJ, voja64, zgoljo, zodiac94, zoidbergs