Kad ostaneš sam

1

Kad ostaneš sam

offline
  • Pridružio: 27 Avg 2008
  • Poruke: 233

Boze kako glupe postove pisem. Malo me sramota da se vratim unazad i da čitam.
Ali pisem i dalje, ponekad, iz ciste potrebe.
Danas me ubi osjećaj da moram nešto da izbacim iz sebe, a onda, činjenica da ja ovo nemam s kim da podijelim.
Da bi bila svrsishodna razmjena, potencijalnom sagovorniku bih morala da opišem svoj život. Užasno komplikovan zadatak. Posebno iz razloga što bih to bila ja, koja opisuje svoj život i što bi to bilo jedno, blago mučenje za sve.
Kako smo došli dovde?
Pa lijepo. Neki ljudi su zauzeti (unaprijed preuzete obaveze) neki su oduzeti (oduzela sam ih sama sebi, da bih zaštitila samu sebe)
Neki su i dalje tu. Ali, sagovornika pravog za upravo ovu situaciju nemam.
Da bih znala da li sam dobro protumacila neke rijeci, da bi mi sagovornik rekao, ma ne nema veze sto si plakala i rekla to sto si rekla, e za to mi je potreban neko ko zna.
Ali, život i ljude mijenja vrijeme. Sasvim prirodno.
Nemam negativan stav prema tome.
Nemam stav.
Imam osjecaj da sam danas samo potpuno sama.
Nekome je samoca najbolje drustvo, meni je izgleda najgore.

Treba pisati, treba se izrazavati. Reci imaju moc preokreta.

Dva lica, razumem kroz šta prolaziš jer nekad se i ja osećam usamljeno. Ali ta samoća stvarno nije nužno loša, koliko možda neki osećaj nezadovoljstva koji proizilazi iz te usamljenosti. Rešila sam da se suočim sa tim nezadovoljstvom, ono pre svega počiva u meni i nastaje zbog mene. Dakle, imam osobine ili možda neke navike zbog kojih sam nezadovoljna i moram da ih menjam. Samoća nije teška ako si zadovoljna sama sa sobom. Ali to znači i izlazak iz zone komfora, moraš da sebe teraš da radiš neke stvari koje ti ne prijaju, moraš da se baviš sobom i ono što je najvažnije da proceniš kad je pravo vreme odustati od nečega a kad ne. I to je ujedno i jako opasno samo na drugu stranu, kada postaneš zadovoljan sobom i sam sebi dovoljan, onda ti više niko nije dovoljno dobar. Verovatno treba imati negde neku meru. Ne isključivati društvo iz svog života, možda i prihvatati neka površnija prijateljstva ili veze dokle god si srećna u takvim odnosima.

Time što si se odvojila od toksičnih ljudi, napravila si sebi uslugu jer si se rešila ogromnog tereta. Takvi ljudi isisavaju sve energiju, životnu radost, smirenost, stabilnost. Sve što možeš da zamisliš. I koliko god da ti prazno sada deluje život, mislim da je u tom slučaju svakako bolji ako je bez toksičnih ljudi.

dva lica ::Boze kako glupe postove pisem. Malo me sramota da se vratim unazad i da čitam.
Ali pisem i dalje, ponekad, iz ciste potrebe.
Danas me ubi osjećaj da moram nešto da izbacim iz sebe, a onda, činjenica da ja ovo nemam s kim da podijelim.
Da bi bila svrsishodna razmjena, potencijalnom sagovorniku bih morala da opišem svoj život. Užasno komplikovan zadatak. Posebno iz razloga što bih to bila ja, koja opisuje svoj život i što bi to bilo jedno, blago mučenje za sve.
Kako smo došli dovde?
Pa lijepo. Neki ljudi su zauzeti (unaprijed preuzete obaveze) neki su oduzeti (oduzela sam ih sama sebi, da bih zaštitila samu sebe)
Neki su i dalje tu. Ali, sagovornika pravog za upravo ovu situaciju nemam.
Da bih znala da li sam dobro protumacila neke rijeci, da bi mi sagovornik rekao, ma ne nema veze sto si plakala i rekla to sto si rekla, e za to mi je potreban neko ko zna.
Ali, život i ljude mijenja vrijeme. Sasvim prirodno.
Nemam negativan stav prema tome.
Nemam stav.
Imam osjecaj da sam danas samo potpuno sama.
Nekome je samoca najbolje drustvo, meni je izgleda najgore.


Dva lica 👑👑

Dobro je to sve.

Sagovornici uvijek postoje i ja mislim ( tako je stojalo u knjigama) da ih je najbolje naći u vozu. Kako je ugodno slušati ljude dok putuju i razgovarati s njima. Ne ispitivati, već pustiti razgovor da teče kao što se predjeli izmjenjuju.

Jutrom volim život (da se ogrebem za tvoj prostor). Navečer sam tako umorna i žalosna da nisam u stanju baviti se mistikom ili romantikom ili bilo čim šta bi me uzdiglo, jer umor je jači i od crnog psa, ali zato jutrom nastupa preobražaj. Ustajanje, protezanje, minus ili magla, svi su putevi prohodni, ništa ništa, ali 100 puta ništa ne može se mjerit sa slobodom i izborom življenja. Niko mi ne smeta i pravim si prostor u kom svira ono što pustim.

Lijep pozz !!! 🌹🌹

Niko se od meni poznatih ovdje nije promijenio (saten, trio)
Odakle vam ta perzistencija i konzistentnost koja traje vjekovima vec i ne mijenja se?
Volim sto ste takve.
Pustam u glavi Misa Kovaca ”ostala si uvijek ista” malo tuzna sto nisam to i ja
Lijep pozdrav cure moje🌺

Šou,

oni koji su pre više od deset godina ovde mogli da se razumeju mogu i opet....😀

Verovatno su kod nekih ljudi koji su sličnih senzibiliteta i srodne duše neke stvari u sazrevanju, suštnskom sagledavanju i primećivanju tekle slično, bolje biti takav nego mediokritet, iako 3d svakodnevnica nije ni malo prijatna, ko ni ljudi danas.

Slučajni prolaznici, i usputni tako kroz razgovor, mogu pružiti jedni drugima i ideju i rešenje, uliti neki optimizam, zato i postoje verovatno...

Gde bi mogli da se zavučemo bezbedno nego u svoju samoću ušuškani sami u sebe, tako smo se rodili, sami, i onda kad si okružen svojom porodicom nekad ili uglavnom sam si.
Nove generacije nemaju toliko neke empatije koliko god vaspitani i da budu socijlno i društveno odgovorni, prilagodili su se novom vremenu, stvorili neke svoje odbrambene mehanizme, neke ih stvari jednostavno ne zanimaju niti imaju razumevanja za neke razlike generacijske, bezvezne su im....

Samoća je potrebna, ne za beg od realnosti. Ali i za to.
Već da budemo u harmoniji sami sa sobom, da akumuliramo energiju to ono što trio reče ujutro imamo energije uveče smo zombirani, jednostavno, danas je mnogo više stvari koje nas cede, i isisavaju enegiju nego što stvaraju.

Tako da trebamo što više uživati, veseliti se, blesaviti, koliko god nam bilo teško, i u malim stvarima, lepoti, prirodi, svetlosti, mirisu proleća...

Nikako ne smemo reći ne mogu više, jer se tako priziva negativna energija, već, usmeriti ruke i pogled ka nebu vedrom i osunčanom i reči kako je divan dan, i kako ustvari volimo život, koliko smo zaboravili da volimo život ustvari....
A ta misao ustvari nam je godinama nametana dovoljno da nas reprogramira ili pokuša da to uradi....

I spremni smo da saslušamo. Kad god treba uvek možeš kuckati ovde sa nama. Zagrljaj Kad se osećaš usamljeno, nemoj se povlačiti još više u sebe. Samoća jeste okej, ali ako ti treba društvo, nemoj se plašiti da ga tražiš, bar ovde na forumu je sve negde opuštenije nego što jeste. Malo pusto, ali opet smo tu.

Ne moraš pisati nekakve filozofske teme, ako se tako ne osećaš. Ćaskaj u pričaonici, neka to bude nešto neobavezno i prijatno tebi. smešak

Zagrljaj

Danas sam imala tako neke neobavezne razgovore i nešto mislim, retko se trudimo da stavimo sebe na prvo mesto. A kada i pokušamo to, onda se nađe neko uvređen. A ne treba to baš tako. Altruizam je jedno, sebičnost je drugo, ali zanemarivanje sebe i svojih osećanja je nešto sasvim treće.

Ne plaši se da sebi budeš prva, sasvim je to okej. Smile smešak

Slažem sa mojim mudrim damama.
Ispravno ste shvatile moj post.
A posebno sam zahvalna i što brinete.
Neobično je važno, ne samo za mene, nego uopšte za čovjeka kad postoje ljudi koji umiju da vide i da čuju, a najviše da priskoče kad se upali alarm.
Nije sve pošlo dodjavola, ima nade onda🍀

Krene senka u dnu baste ujutro, a zavrsi u pocetku baste uvece. Svako dobije svoju kolicinu sunca i senke. Neke biljke budu duze u senci dok su sitne i nezne. Manje sunca znaci vise rasta dok se ne dohvate prvi zraci i stablo ojaca. Tako i tuga i samoca te zovu da ih prerastes i da ocvrsnes.

Očvrsneš. Pa omekšaš. Lijepo vrijeme kvari ljude.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 829 korisnika na forumu :: 6 registrovanih, 1 sakriven i 822 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: Bokiboks, goxin, Marko Marković, mige, MilosKop, Shilok