Poslao: 16 Avg 2007 01:47
|
Ja imam i srce i duhsu i osjecanja imam i poshtovanje prema drugim , a posebno prema Tebiiiii~ Amor omnia vincit ~
|
|
|
Poslao: 18 Avg 2007 21:43
|
Osecas li otkucaje srece u
noci crnjoj od katrana ?
Osecas li daleke zelje tvog
neostvarenog sveta ?
Osecas li tisinu koja te
miluje dok ja nisam tu ?
Tamo, gde nema nikoga, osim daljine
sto nas razdvaja, da li pozelis da
sam u tebi, da ubirem zrele plodove
tvoje svakidasnjice ?
Osecas li BOL koja nas
razdvaja ovih par jebenih trenutaka
umotanih u parce plavih redova ?
Bez tebe je ovde sve pusto, osmeh na
mom licu skriva pticu zauvek sletelu.
Secas li se nasih noci, nasih malih nada
pretocenih u jednu veliku zelju ?
Koliko li je oblaka otislo sa mog
dela neba otkako si otisao ?
Mozda su svi oni posli tebi i dali ti
potoke kise i snega koje je moje srce
njima prodalo u usamljenim nocima.
Mozda je sve ovo samo san, da sanjam
da te nema. mozda cu se cak i probuditi
iz tog sna sa jos vecim BOLOM i
izranavljenom dusom, negde u svitanju dana.
Ni za 100 godina ne mogu da
prebolim ove suze sto skrivam cekajuci
tebe, voleci te negde u svom svetu
skrivenom negde iznad zivota.
Ja samo zelim da te imam,
da ti svaki ovaj redak znaci kao da
sam kraj tebe, kao da te dodirujem,
kao da ubirem zrele plodove tvog neznog tela,
Ja zelim tebe a ne BOL . ..
|
|
Poslao: 20 Avg 2007 00:14
|
Ako se sretnemo u nekom novom životu,
necu Ti oprostiti za sve besane noci
i nedovršene snove u njima.
Necu Ti oprostiti za sve neostvarene
duge šetnje pored jezera
i nedovršene price o lepim iskustvima.
Dobro znaš da volim da Te slušam.
Necu Ti oprostiti za sve neostvarene
duge šetnje parkovima
i nedovršene price o životu.
U tome smo uvek bili dobri!
Ako se sretnemo u nekom novom životu,
necu Ti oprostiti za neostvarena
putovanja u nepoznata mesta
gde su drugaciji ljudi i obicaji, lepota i predeli.
Znaš da oboje to volimo!
Necu Ti oprostiti za neodsvirane
pesme na gitari
i neodigrane igre uz pesme
koje su ispevane samo za NAS.
Znaš da bih mogla To dok ne poludim!
A više od svega,
ako se sretnemo u sledecoj reinkarnaciji,
necu Ti oprostiti
VREME kad nismo bili zajedno.
Znaš da nam ga je uvek bilo malo
|
|
Poslao: 21 Avg 2007 00:21
|
Dusha jedne zene nocas tugu krije
vec odavno ima , da joj lako nije
dok voljenog cheka sama ,
a drushtvo joj pravi tama .
Ona misli dal ce opet doc ,
on bi doshao al ne moze
jer ga neki ponos veze ,
josh je voli , josh se seca
zajednichkih leta i proleca .
A chovek bi doshao do voljene zene
da joj prizna da ne moze bez ljubavi njene .
Da joj pricha duge priche ,
dok polako zora svice
sve dok novi ne osvane dan .
I jednom i drugom lete tako dani
jedno drugo vole , a opet su sami .
Ona sama josh ga cheka i razmishlja ,
dal je neka druga zena pokraj njega sada
|
|
Poslao: 21 Avg 2007 00:36
|
Sedela je na prozoru
nije se plashila da ce pasti ,
jer vec je dodirnula dno .
Pogled joj se gubio u daljinu
zvezde su bile tako daleke , nedostizne ...
Dok je On bio pored mene
mogla sam da ih dodirnem - pomisli ona .
Josh jedna topla suza
skliznula joj niz obraz .
Ponovo sam sama
i nikog nemam da me saslusha .
Pogledala je u mesec .
Chinilo joj se da se osmehuje .
Progovorio je :
- I samo je ONA mogla razumeti .
|
|
Poslao: 21 Avg 2007 10:41
|
NAŠA LJUBAV
Noć me ta u mladosti stiže,
Pa mi u srcu spava da ne ozebe!
Videste li pseto koje čovek tera od sebe,
A ono mu i dalje ruke liže?
Sa mnom je tako: mogu i ne mogu bez nje.
Kada se osamim zaogrne me ogrtačem snova.
I mada mi davno reče sve,
Uvek je za me nova.
Danima se koljemo kao hijene
I jedno u drugom vidimo kugu,
A opet… izvan te kobne žene
U mojoj duši nema mesta za drugu.
Otkad se znamo sanjamo da se rastanemo,
I već sam od toga kao mesec žut,
Pa se opet neobjašnjivo sastanemo
Da zajedno produžimo put.
Ne znam više da li je to ljubav,
Ili zagonetni čulni mrak;
Znam samo da bih se bez nje razbio kao splav
O rečni brzak.
|
|
Poslao: 21 Avg 2007 10:52
|
Probudi se...
To je stvarno tako malo
To je stvarno skoro ništa
Zar tražim previše
Pod svetlom neona ekrana reklama
Ruše se ograde
Stvara se novi, bolji svet nove vizije
Prošlo je vreme uspavanke
Misli na sebe i obećanje dato kroz smeh
Probudi se
Ništa vise nije kao pre
Probudi se
Ništa vise nije kao pre
Ti znaš da moraš do nje
Ljubav je vodič
Ne nosiš telo, hodaš prazan, hodaš pun
Hodaš sam sa sobom i znaš
Moraceš prvi u hladnu vodu kad padne mrak
Moraceš prvi kroz neznani prag
Ona te mami znaceš da treba, samo...
Misli na sebe i obećanje
Dato kroz smeh
Kroz njena vrata vidiš sve
Samo poželi, ne sputavaj se, ne sputavaj se
Ne usporavaj korake
Kišna neba postaju Sunce kad otvoriš oči
Kad postaneš svestan svoje moći
Kad misliš na sebe i obećanje
Dato kroz smeh
DAB
|
|
|
Poslao: 22 Avg 2007 02:48
|
ILUZIJA
Trazili smo se po tudjim zalutalim osmesima
blesavo razvucenim i praznim...
Jurili po ranjivim slikama bledih uspomena,
otrovnom dahu sopstvene setve...
Upijali bezvezne reci u nemim odjecima
zamorno tupim i neprolaznim...
I snili uzdah zenice, oblik i miris kolena...
San koji uzlece iznad kletve...
Ne, nisi ti iluzija... Tako nesto ne postoji.
U iluziju veruju samo izgubljene duse.
U svakoj dozi nemira koja bojom telo zesti
ozivljavaju dubine sto te videse i cuse
kako izranjas iz svemira
kroz paucinu svesti...
Izgubljeni trenuci slazu se u memljive kule
otezalih eona vremena...
Ustalasani se oblici stapaju s okolinom
i prelivaju poslednje kapi...
I one sto su sve videle, i one sto su cule
posrcu pod teretom bremena...
Hoce li se bar jedna obojiti svojom silinom
pre no sto se stopi, ishlapi...?
Ne, nije sve iluzija... Tako nesto ne postoji.
U iluziju veruju samo umorni i stari.
U svakoj senci trajanja nazirem nesto o tebi
sto mi zenice boji i cutanje osmehom zari
dok te u moru kajanja
nalazim negde u sebi...
|
|