Herman Hesse ili Paolo Koeljo?
-
- Hesse
-
57% [8]
-
- Koeljo
-
42% [6]
- Ukupno glasova : 14
|
|
Poslao: 19 Nov 2010 20:41
|
|
Herman Hesse-a nikad nisam citao ali koeljovu knjigu "Jedanaest minuta" sam procitao pre 2-3 godine i knjiga mi je na pocetku bila nejasna ali kasnije sam uspeo da rastumacim sta i kako i knjiga mi se tako reci svidela
Mada zadnjih godinu dana sam proredio sa citanjem.
|
|
|
Poslao: 19 Nov 2010 20:45
|
|
Po meni, Hese i Koeljo nisu za upoređivanje. Oseti se razlika među njima i pročitala sam većinu Koeljovih knjiga, on pitko piše, lako se čita, ima čovek šta da kaže,ali Hesenekako mnogo dublje ide u materiju, ili se meni tako čini. Još uvek nisam pročitala baš sva Heseova dela, kao što nisam ni sva Koeljova, ali nakon čitanja nekih knjiga jednog pisca stekne se utisak o njemu. Tako da kada napiše da je Koeljo na nivou dobrog blogera donekle je u pravu. Gotivim ja Koelja baš zbog toga što piše kako piše, na zanimljiv način oblikuje rečenicu.
Eto Tamti, ništa od toliko priželjkivane lomače, barem sa moje strane.
Omiljeni pisac: Agata Kristi- obožavam krimi romane i način na koji te uvuče u misteriju, izgubiš se rešavajući.
Džejn Ostin- kada me uhvate dani verovanja u pravu i večnu ljubav, jer ona to ume.
Nekada sam obožavala Dž.K. Rouling, pošto sam obožavala Hari Potera, mislim da to obožavanje još uvek traje, samo sam nekako prerasla Hari Potera, što ne znači da ne volim i sad da pročitam neku od knjiga iz serijala.
I polako, jedan od omiljenih pisaca postaje Ivo Andrić, stvarno divno piše.
A kad smo kod pisaca da pomenem i pesnike:Jovan Dučić, Mika Antić, Žak Prever...
I da izdvojim dva čoveka koja su posebna po svojoj duhovitosti: Branislav Nušić i Duško Radović, mislim da njihova imena znače više nego bilo koja rečenica o njima napisana!
|
|
|
Poslao: 19 Nov 2010 21:09
|
|
Tami na lomaču, Tami na lomaču.
Čitao sam i Hese-a i Koelja, po meni se ta dva pisca nikako ne mogu uporediti. Od Hese-a pročitao sva dela, Koelja nisam mogao svariti, počnem i odustanem, ne leži mi.
Kao omiljenog pisca mogao bi izdvojiti Orson-a Welles-a, George-a Orwell-a od stranih pisaca, a Branislava Nušića, Steriju, Ivu Andrića od domaćih pisaca.
Mada iskrenoi čitam sve što mi padne ruku, ali po preporuci ljudi koji me znaju.
Ranije sam gutao knjige o bilo kakvim misterijama; Inke, Asteci, Egipćani, Bermudski Trougao...
|
|
|
Poslao: 19 Nov 2010 21:47
|
|
Što volim kad me anketiraju. Opredelila sam se za Hesea. Hese mi nije omiljeni pisac, čitala sam ga sa 14, 15 godina, možda i prerano, i nisam se više vraćala njemu, ali mi je ostao drag. No, imam još nešto da dodam.
Josif Brodski ::S ovim bih završio nabrajanje, jer svi aspekti koje sam već pomenuo i koje bih još mogao pominjati, ako bi se posebno razmatrali, mogu dovoditi u vezu ogroman broj pisaca, kako evropskih tako i neevropskih. Jer, to su aspekti ljudske inteligencije, uopšte, posebno njenih izdiferenciranih obeležja u književnosti. U tom smislu Kiš je everyman, odnosno - svaki pisac. Odnosno, ako bi konačno trebalo navesti pisca koji bi olakšao razumevanje Kiša, to bi, čini mi se, bio Vladimir Nabokov. Osnovna Nabokovljeva ambicija celog života je bila da postane pesnik. Treba smatrati njegovom velikom zaslugom to što je sam priznavao da u tom fahu nije odviše dobar, premda je pesme pisao do poslednjih dana. Jer, kada kažemo «Nabokov», mislimo na romanopisca. Mada se svi njegovi romani bave jednom jedinom stvari: dvostrukim odrazom u ogledalu, blizancem, bratom, alternativnim postojanjem, egzistencijalnim palindromom. Drugim rečima, svi njegovi romani se temelje na načelu rime – rime carskih razmera. Autor je pre svega pesnik. Isto se može reći za Kiša, s tim što Nabokov to ostvaruje na nivou romana, a Kiš često na nivou rečenice, čija faktura je delo pesnika.
...
Svest o toj verovatnoći čini da je srodstvo Danila s njegovim junacima izuzetno i da prelazi granice običnog humanizma; svaki život koji opisuje poprima svojstva metafizičke krađe; život je shvatan kao zločin protiv nebivstva.
Pre više godina u predgovoru njegovoj Grobnici za Borisa Davidoviča napisao sam da je popularnost biografije kao žanra među čitaocima povezana s tim što je u našoj epohi «toka svesti» i tehnike igre školica poslednji bastion realizma u književnosti. Hteo bih da dodam i to - da pisanje biografije znači otimanje čoveka zaboravu, kao što je davanje života čoveku njegovo otimanje nepostojanju. Među Danilove zasluge spada i jedno i drugo.
[Link mogu videti samo ulogovani korisnici]
Nisu mi ni Kiš ni Nabokov "najbolji" pisci, jer ne umem na taj način da sudim o književnosti. Ali ih neizmerno volim. I potrefilo se da baš njih dvojicu upoređuje u ovom citatu, ni manje ni više nego, Brodski. Neka taj citat bude moj odgovor.
|
|
|
Poslao: 20 Nov 2010 09:36
|
|
Kako odgovoriti na ovako nešto ? Ima toliko dobrih pisaca, pokušaću izdvojiti nekoliko, 4-5 stranih i domaćih..
Mihajl Bulgakov- on je za mene pisac broj 1 svih vremena, a Majstor i Margarita najbolje delo svetske književnosti svih vremena. Tako duboko ući u shvatanje društva, totalitarizma, religije, psihologije, sve to obojiti elementima fantastike i napisati da bude prijemčivo svima , a da ne izgubi ništa od svoje dubine. Majstor nad majstorima. U romanu Bela garda, u kome opisuje haos u Kijevu za vreme Oktobarske revolucije, oduševio me lepotom rečenice, načinom na koji nagoveštava a zatim i prikazuje slom jednog društva i rađanje novog..
Herman Hese- nezaobilazan. Večiti sukob materijalnog/telesnog i duhovnog, sukob pojedinca i društva, sistema. Njegova najdraža knjiga mi je Narcis i zlatousti, kao i Stepski vuk.
Stiven King- ovde ću biti malo subjektivan. Poseduje neverovatnu maštu, i veliko poznavanje svih strana ljudske psihologije, posebno one tamne strane.
Njegovi raniji romani- It, Utočište, Talisman, Isijanje, su remek dela horora i fantastike. It ima hiljadu i kusur strana, a slistio sam ga za tri noći . U Utočištu, koje je napisao 1978, govori o virusnim eksperimentima vojske SAD, greški u projektu, oslobađanju virusa super-gripa, i uništenju sveta. Kad pomislim da je dvadeset godina pre ovih ptičjih, svinjskih i ostalih boleština napisao to..Nažalost, zadnju deceniju nije više tako dobar, postao je skriboman plaćen po reči , koji samo štancuje stranice.. nestalo je one mašte..
Meša Selimović- Tvrđava , pre svega. Sjajno je ušao u psihu običnog, malog čoveka i njegovog odnosa prema moćnim i jakim, koji mu određuju sudbinu.. knjiga aktuelna u svim društvima i svim vremenima..
Ima toliko dobrih stvari.. Tolkin i Gospodar Prstenova- alfa i omega fantastike.. Dostojevski.. Selindžer.. Apdajk i njegov roman Parovi- u kojima je prikazao ispraznost i besmislenost naizgled srećne američke srednje klase..
|
|
|
|
|
Poslao: 20 Nov 2010 14:37
|
|
Izabrala sam Hesea jer mi njegov stil vise lezi, blizi mi je njegov pogled na svet nego Koeljov. U nekim fazama razvoja kljucne knjige koje su pomogle u shvatanju mnogih stvari i drugacijem pogledu na zivot i ljude, svakako: (nezaobilazni) Stepski vuk, Sidarta, Narcis i Zlatousti, Klajn i Vagner... Pisac koji vas nagoni na preispitivanje sebe i svega oko vas, stvari dobijaju drugu dimenziju, ne bih to nazvala "pukim filozofiranjem", jer zaista dopire do najintimnijeg dela covecije duse.
Mislim da Koeljove knjige cesto nepravedno nazivaju "literaturom za jedno popodne", to jesu knjige koje su razumljive i mogu se procitati u jednom dahu, ali odisu i sustinom koja nije zanemarljiva (Alhemicar - potraga za Licnom Legendom ili Veronika je odlucila da umre - pomaze da uvidimo koliko je zivot vredan, i pocinjemo da primecujemo one male stvari zbog kojih vredi ziveti).
Dakle u ovom duelu (izmedju dva pisca koja ne bih poredila) opredeljujem se za Hesea, ne zato sto su njegove knjige bolje, jer ne postoji kriterijum koji to odredjuje, vec zato sto kao sto sam na pocetku rekla blizi mi je taj heseovski pogled na svet.
|
|
|
Poslao: 21 Nov 2010 16:13
|
|
Sad sam zavrsio Peta Gora od Koelja, i mislim da je u ovoj knjizi nadmasio samog sebe.
Bolje je nego sve ostale, namjerno sam razvlacio zadnjih 30ak strana da je sto duze citam, predobra knjiga
|
|
|
Poslao: 21 Nov 2010 16:43
|
|
Koliko sam razumeo - ovde se opredeleljujemo između Koelja i Hesea? Ako treba da se opredelim za jednog od njih dvojice, onda je to Bulgakov, onda mala pauza pa zatim Crnjanski, Andrić i Tišma...
|
|
|
Poslao: 21 Nov 2010 16:45
|
|
Tamtitam ::Ricard bi mene na lomacu, to znam! Samo te posmatram, Richie! Seti se poslednjeg puta kad si mi to pozeleo... *puff*
O moćni magu, neću se više nikada kačiti sa tobom.
Negde gore je Sirius spomenu Remarka, imali samo ga u kućnoj klolekciji. I njega sam probao čitati, jednu knjigu, ne sećam se tačno da li je bila najobilnija, ili pak namanja. Ali mi je bilo isuviše teško štivo, dan dans nemam volju ni da započnem.
Gore sam izdvojio par pisaca koji su mi omiljeniji, ali čak ni pod pretnjom Tamtitam, ne bi mogao reći koji mi je omiljeni pisac, a iz razloga jer do sada mi se ni od jednog pisca nije svidelo njegovo kompletno delo.
Inače nisam glasao u ovom topiku, mada vidim da Hesse vodi, i drago mi je zbog toga.
|
|