|
Poslao: 15 Feb 2008 20:30
|
Da je možda imao gazdu a ne gazdaricu......verovatno bi plakao......
sigurna sam da na ženske suze kao recimo ......ove nije padao......
|
|
Poslao: 18 Feb 2008 13:46
|
-Ja sam Rus i zato znam šta je zemlja.Ne mogu da orem,ali znam da je zemlja topla i da bez njene topline ne bi bilo hleba.Čovek je rođen snažan-on sebe pravi slabim jer ne brine o svom životu.Hoću ljubav.Ljubav je život,a smeh smrt.Mnogi ljudi će reći:’’Zašto Nižinski stalno govori o Bogu? On je poludeo-on je igrač i ništa drugo.’’shvatam sva ta podsmevanja i ona ne mogu da me naljute.Plačem i plačem.Mnogi ljudi će reći da Nižinski stalno plače.Nije tako.Ja sam živ i zato patim,ali retko ronim suze.Moja duša plače.-
nižinski,dnevnici
malo i o suzama....
|
|
Poslao: 18 Feb 2008 14:02
|
Jaoooo divno asimetricnost.....
naročito ovo....
Citat:Ja sam živ i zato patim,ali retko ronim suze. Moja duša plače.
|
|
|
|
Poslao: 22 Feb 2008 12:46
|
...ogulili smo OSMEH susreta,kao da je narandža.I krišku po krišku,pojeli smo svu iluziju dana,omeđenog zracima zalazećeg sunca.Između nas,na sredini stola sveća-plamen što nas je prožimao!Očima je govorila,niska bisera oko vrata,kao kapi kiše,uhvaćene na prepad,kao SUZE biserne,..kao da je kiša govorila,umesto nje,mermerna kiša.Njene
duše,zatočene,ophrvane daljinama,uskomešane večernjim nebom...Zagonetna Mona-Lizom,u rukama čaše,pogledi se sudariše,tačno nad plamenom (vreme kao da je stalo)..Talasi mora u čaši vina.Pijeno kao otrov da je,kao crveni otrov,krv što struji se čula,OSMEHIVALA misli,ubrzavala stvarnost..Staklo o staklo – taj zvuk,pocepao je tišinu oko srca,i....očima se SMEJALA,osmehivala...tango,isprepleteni dodiri.Rašivena nit noći se ......
a.bitov
|
|
Poslao: 27 Feb 2008 09:41
|
za asimetricnost,
"Sete srca svoga ne bih menjao za ljudske radosti, niti bih rad bio da se u grohot preobraze SUZE koje patnja toči iz dubine moga bića.
Želim da mi ceo život SUZA I OSMEH ostane: suza mi srce pročišćava, tumači mi tajne života i njegove zagonetke, osmeh me zbližava sa meni srodnim i i biva simbolom moga slavljenja božanstva.
Uz suzu sa svojim setnim srcem drugujem, a sa osmehom izražavam radost što postojim.
.....Kada veče padne cvet svoje listove svija i sniva grleći čeznju svoju a kad jutro osvane usne otvara svoje da sunčev poljubac primi.....Život cveća je u čežnji i ljubavi u suzi i osmehu.
Morske vode se isparavaju i uspinju zatim se u oblak skupljaju i plove iznad brda i dolina dok ih nežni vetrovi ne omekšaju te poput suza na polje padaju s potocima se sjedinjavaju i moru se kao svome ishodištu vraćaju.
Život oblaka je u rastancima i sretanju u SUZI I OSMEHU.
Iako se i duša od sveopšteg duha odvaja, materijalnim svetom hodi, poput oblaka........"
(Halil Džubran)
|
|
Poslao: 28 Feb 2008 17:44
|
Raspolutio sam dunju života
I kao za gluvog šum ili tišina
Obe polovine za mene su istovetnost
Pa sad da li izabrati ludost(smeh) ili mudrost(suze)
luj aragon
|
|
Poslao: 02 Mar 2008 11:19
|
"...Zatim se okrenuh ka cveću i videh kako lije rosne suze poput krvi, te zapitah: "Zašto plačeš lepo cveće?" Jedno od njih diže glavicu i reče:" Plačemo zato što će čovek doći, poseći nas, u grad odneti i kao roblje prodati iako smo slobodni, a kad uveče svenemo na otpad će nas baciti. Kako nebismo plakali kada će nas surova ljudska ruka od polja kao našeg zavičaja odvojiti?"
....Iza brda se pomoli sunce i krunisa krošnje drveća zlatnim vencima a ja zapitah svoje biće: "Zašto li čovek ruši ono što priroda gradi?"
|
|