Ovde nemaš konkurenciju ...

6

Ovde nemaš konkurenciju ...

Ako misliš da se nas dvoje nismo poznavali, oprosti, mi smo se divno poznavali!
M. Antić

Ne trudi se, prijatelju, ne možeš joj zameniti njega,
on je za nju neko ko nema zamenu.
Prijatelju moj... On se nalazi u svakom njenom uzdahu, žao mi je.



Maktub!
Ako sam ja deo tvoje Legende,
ti ćeš se jednog dana vratiti.

Neke sitnice su toliko krupne da zbog njih neke ljude zavoliš, a neki ti se zgade za čitav život...

Njene oči više se ne sjaje, kada čuje tvoje ime. Njeno srce više ne lupa kada joj se nasmeješ. Ne sviđaš joj se kao što si pre. Stoga, sledeći put nemoj se iznenaditi kada te ne pogleda. I nemoj gubiti vreme pokušavajući razgovarati s njom, jer nećeš dobiti odgovor. Najtužniji deo je što nemaš koga kriviti, osim sebe. Dala ti je svaku šansu, koju si mogao poželeti. A ti? Ti si je svaki put upropastio. Pitaš se kako je sada? Sada hoda samo sa svojim osmehom i smeje se glasnije nego ikad pre.
Prijatelju, izgleda da si je izgubio…

Da sam ostala sa tobom, nikada ne bih videla more tvojim očima dok zajedno plivamo ka bovama.
Nikada ne bih osetila ukus soli na tvojoj koži i ne bih mogla da ti kažem kako izgledaš kad pocrniš.
Nikada ne bih saznala da li ti se koža ljušti ili ti kosa posvetli od Sunca a trepavice zamrse.
Da sam ostala s tobom, nikada ne bih prešla Karlov most u Pragu i nikada ne bih saznala kako miriše trava u Amsterdamu.
Nikada ne bih uvukla čak ni dim cigarete.
Da sam ostala s tobom, nikada ne bih videla da
su kupole na građevinama u Moskvi stvarno crvene a ulice u Beču previše čiste da bi tvoje cipele tamo koračale koracima teškim za neki drugi svet.
Da sam ostala sa tobom, nikada se ne bih usudila da probam sve slatkiše ovoga sveta jer tebi moji podjednako slatki jastučići oko struka me bi bili dobri i pa šta ako sam se možda malo ugojila.
Da sam ostala sa tobom nikada me bih prestala da pišem pisma jer si me stalno ostavljao praznu i željnu
Novih avantura
Novih gradova
Novih priča
I snova.
Ali tada, to nisam znala.
Da me nisi ostavio, nastavila bih da te volim onako čisto i nevino kako može da se voli samo prvi put.
I ne bih znala da sam željna
Novih avantura
Novih gradova
Novih priča
I snova.
Jer sam imala sam sve, a nisam imala ništa.
Da me nisi ostavio, nikada ne bih upoznala njega.
Nikada ne bih otkrila boju mora u njegovim očima i ukus soli na njegovim hladnim usnama koje greju kao Sunce koje nas je oboje na istom pesku pržilo.
Nikada ne bih videla kako se njegova bela koža
pretvara u mlečnu čokoladu i kako pred mojim očima postaje Mali princ.
Ne bih osetila ukus poljske soplice i nikada ne bih naučila kako zrela osoba voli. Bez rozih naočara i lažnih reči, uz istinu koja ume da zaboli.
Nikada ne bih osetila slobodu zagrljenu njegovim rukama i nikada ne bih postala svoja.
Da sam ostala sa tobom, Venecija bi mi i dalje ostala nedostižna a grad iz detinjstva - sudbina. I nikada ne bih dobila krila i snagu da odem zbog teškog lanca kojim si me vezivao za tvoju ograničenu prirodu.
Da sam ostala sa tobom, izgubila bih sebe.
(&)
Izvor @desempere

Zanima me još samo ovo.
I još to.
Onako ili ovako.
I zanima me šta te zanima.
I miriše li jutro isto ovdje i tamo.
Hoće li mirisati isto od jutra kada si se pojavio ti?
Pjenuša li more isto kada si ti tu i kada nisi?
Da li je isti ukus soli na tvojoj i na mojoj koži?
Možemo li probati?
Smiješ li se svakog jutra onako kao dok plivaš u nestvarno bistroj vodi u 8h?
Dok me mamiš da te gledam.
Kakav si kad si ljut?
Budiš li se nekada tužan?
Pomažu li poljupci?!
Voliš li da ti šapuću stihove tvojih pjesama?
Možda pogrešnim izgovorom, pogrešnim akcentom.
Hoće li ti se dopasti?
Hoće li te uplašiti?
Zašto si se pojavio sada?
Hoćeš li ostati i sutra?
Jesam li birala ja tebe ili si ipak birao ti mene?!
Šta ako smo se... prosto birali.
Šta ako je more bilo bistrije... jer su se srele moje i tvoje oči.
Šta ako je sunce sijalo jače, da i mi sijamo na njemu.
Šta ako sam željela probati koliko su slane tvoje usne.
Koliko ti je čvrst zagrljaj?
Hoćeš li me pustiti?
Da odem ali i da ti malo priđem.
Na pristojnu udaljenost.
Zašto si onako zabacio kosu?
Zašto ti je ruka ostala tamo gdje je ostala.
Zašto nije bila u mojoj kosi?
Zašto ti je prokleto dobro stajala ta cigareta?
Zašto sam se naježila?
Zašto sam se kikotala sama sa sobom onog trenutka kada si otišao i lutala lavirintima?
Smiješ li zakoračiti u njega?
Kako zoveš to?
Je li ludilo?
I koji stepen?!
Imaš dva minuta, odgovori mi.
Budi jasan.
Ne moraš biti glasan.
Samo se nasmiješi.
Daj da probamo tu so.
Vedrana Đurđević
Izvor: insp.rs instagram

Želim da me pamtiš kad svi budu zaboravili na mene.
A i za njih me nije briga.
Ti bi me bolela.
Pamti me s onim istim osmehom kao sto ću ja pamtiti tebe.
Izvor #samozaludake

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 853 korisnika na forumu :: 46 registrovanih, 9 sakrivenih i 798 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., Areal84, Bubimir, cenejac111, delboy, Denaya, Dimitrise93, doktor123, doktor1964, DonRumataEstorski, Faki-Valjevo, flash12, FOX, Georgius, goxin, Griffon vulture, havoc995, Ilija Cvorovic, JOntra, Karla, kikisp, Koridor, Kubovac, kunktator, laurusri, M1los, mile23, moldway, nenad81, oldtimer, Oscar2, ozzy, pein, raso7, sasa76, sasa87, slonic_tonic, Srle993, stalja, tmanda323, VJ, VP6919, wizzardone, zastavnik, |_MeD_|, 1107