Nisam imala pojma da će se ovoliko postova nagomilati...i ovoliko godina...i ovoliko tačaka.
Ne znam šta me je navelo na to razmišljanje,ali setih se večeras svojih prvih koraka na internetu. Otišla sam u Google i pretražujući naletela direkt na MyCity. Pre nikada i nisam čula za forum, niti sam imala predstavu kako TO funkcioniše Na nekoj temi našla sam neke podatke koji su me interesovali i počela da čitam, zatim počela da pišem, pa počela da divljam...tek nakon dugog divljanja sam počela da mislim. hmmm... suviše kasno i suviše bolno.
Ponekad pomislim da mi nikad neće oprostiti. To ponekad je sve češće.
Sve se promenilo, a promene i vreme merim nazivima predstava koje su se izrodile: "Draga naša profesorka" - smešna zelena majica, ja zbunjena, nevešta, već pomalo smotana i puna neznanja, "Svojoj kući..."-godinu dana kasnije...hmmm...toliko nedoumica... nešto mi se ne mile te prekretnice jer umem da vozim, ali ne i da letim:poniranje je suviše duboko, a let pod olujni nebom praćen gomilom vrana.
"Majstor i Margarita" - jedan jedini razlog, a dva velika M...oduvek Majstor i nikad Margarita: možda Zvončica, nekad Stela, tragikomična Refresh, ali nikad Margarita...
Nagrade su okitile svaku suzu kako bi sjajnije i zvučnije blistala.
Svaka suza jedna sahranjena nada i izgubljen još jedan čaroban svet.
Ponekad pomislim kako bih sve svoje nagrade zamenila za jednog malog staklenog slončića - prvog u nizu sreće...
To ponekad je često.
"M&M" , kažu: najbolje od mene...a meni se učinilo da sam sa ta dva M dotakla neslućene dubine žalosti...bez i jednog surlastog stvorenja da me čuva od kiše dirki i loših tumačenja mojih snova, nada, čežnji...
A onda...onda kupih tu blesavu narandžastu lizalicu i zasja "Purpurne 4 sobe" u meni...bljesnuše i pretvoriše se u snoviđenje... snotrenje (ako iko zna šta znači) i osta "Bliskost" koja se rađa i zakoju ne umem da odredim da li je tek senka ili je stvarna...da li će trajati ili sagoreti u tih sat vremena boreći se pod reflektorima...jer bliskost ne trpi reflektore .
|