Konj je kultna životinja u srpskom verovanju, koja je u vezi sa donjim svetom. Konjanik je Bog mrtvih, demon ili pokojnik (i kod Germana i kod Grka takođe). Cni konj je simbol noći, nosilac duša pokojnika i to grešnih duša, htonsko biće, demon donjeg sveta, koji otkriva vampire i veštice (jer niko neće nagaziti na njegov grob) i zakopano blago. Kult tračkog hero- konjanika očuvao se i u Istočnoj Srbiji. Slovenski drevni običaj je sahranjivanje konja u grobovima pored pokojnika. Htonskom bogu prinosio se kao žrtva crni konj, a solarnom- beli konj (Perun i Perunica, zmajevi-junaci, uvek jašu bele konje).
Trački bog Heros predstavljen je kao troglavo biće na konje čije podzemno stado čuva pas Kerber. Heros je najčešće predstavljan kao bradati, stariji čovek (bršljan- vinova loza i lov povezuju ga sa Dionisom; simbolično lov znači lov na ljudske duše Božanstva plodnosti su svirepa božanstva. To važi i za tračkog Herosa, a kultna mesta su pored vode (bunara i izvora). Ovaj kult konjanika (Herosa) u velikoj meri se odrazio i na građenje lika našeg Kraljevića Marka (brada, veliki brkovi, uvek na konju Šarcu, napija se vina, “pola pije, pola Šarcu daje”, surovo kažnjava, ali je pravedan). Trački konjanik je dobio hrišćansku verziju Sv. Todora, čiji se praznik slavi 6. dana od početka uskršnjeg posta i završava Todorovom subotom. Za ovaj praznik u selima se pravi specijalni hleb- kolač, tzv. “kopitnjak”, sa rupom u sredini u koju se stavlja ovas ili so. Negde ti kolači imalju oblik potkovica sa zrnima kukuruza i zovu ih “todorčići”. Veruje se da se time obezbeđuje zaštita ljudi i useva od Todorovih konja. Na Todorovu nedelju svi moraju biti u kući pre mraka. Na Todorovu subotu organizuju se trke konjima, zatim jahanje po poljima (radi plodnost) i na kamenu- stancu konju se ritualno daje da nagrize kolač. Taj ritual se primenjivao i u dvorištu gde žena ima glavnu ulogu u hranjenju konja. Na taj dan se pali smeće (radi zaštite, tj. za zdravlje konja i porodice, radi odavanja poštovanja demonima i kao zaštita od zmija). Konj, zmija i pas su htonska bića, koja su u bliskoj vezi. Hromi vuk i hromi konj imaju slično simboličko značenje.
Srbi veruju da se u noći iza Todorove subote kreću povorke konja- demona, pokojnika, predaka, koji su tada veoma zli. Žene na Todorovu subotu ne smeju da peru kosu, u kući se ne sme paliti vatra (jer demoni ne vole dim), a decu treba okupati pre konjskih trka. Izuzetno, ako je neophodno, dete se i na taj dan može okupati, ali se obavezno stavlja potkovica u korito s vodom. Neveste se tog dana ne smeju češljati zbog zmija (jer se one nalaze u konjskoj dlaci). Mnogi i danas veruju da potkovica donosi sreću. Todorov kult, kao ostatak tračkog konjanika, prisutan je u Istočnoj Srbiji, dok je u drugim delovima gotovo nestao. Todorovci, kao mitska bića, zamišljana su dvojako, kao konji ili kao jahači, a Sv. Todor kao hromi konj ili njegov jahač. Hromost označava naročito posebno biće lunarnog ciklusa. Često i sam Mesec je zamišljen u obliku krilatog konja.
http://www.astrozmaj.com/system/izborposla/drustvo/mitologija/demoni.html
|