|
Ahilejevi konji
Kad vidješe da Patroklo pogin’o je,
Snažni i hrabri mladić,
Ahilejevi konji počese plakati.
Besmrtnu prirodu njegovu povrijedi taj prizor
Smrti koju morahu gledati.
Tresli su glavama i dugim grivama svojim,
Kopitama udarali u tle
I plakali za Patroklom videći da uništen je,
Da sada je bijedno tijelo samo, i da duša ostavi ga,
Da je bespomoćan, da ni daha nema više
I da vratio se iz života u veliko ništa.
Opazivši besmrtnih konja suze,
Zeus se ražalosti. “Na svadbi Pelejevoj”
Reče “tako nesmotreno postupiti nisam smio;
Bolje da vas nikad, o nesrećni moji konji,
Na dar nismo dali.Što radite dolje,
Međ’ jadnim tim ljudima, što igračke sudbine su?
Smrt ne čeka na vas, ostariti nećete,
A muče vas prolazni udesi. U nevolje svoje
I vas su upleli ljudi.” – Ipak,
Zbog vječne nesreće smrti
I dalje su suze lila dva plemenita konja.
Konstantin Kavafi
|
i to godinu i koliko.... 
