Levitacija - istina o tom fenomenu

1

Levitacija - istina o tom fenomenu

offline
  • Pridružio: 16 Apr 2007
  • Poruke: 55

ANTIGRAVITACIJA i GRAVIFUGALNA LEVITACIJA

Petar Bosnic Petrus

1 LEVITACIJA

Riječ unaprijed

U slijedećem tekstu pokušati ću pokazati da mi sasvim krivo vidimo ili razumijemo levitaciju, pa nam ona stoga izgleda nešto nebulozno, nemoguće ili čarobno.

No, stvari, po mom shvaćanju stoje sasvim drugačije


Kod rasprave o fenomenu levitacije možda je najvažnije istaknuti da su postignuti svi uistinu poželjni njeni vidovi, i to ne na osnovu neke slučajnosti, ili nekakvog posebno rijetkog dara, nego na osnovu općepoznatih i široko primjenjenih znanstveno-tehnoloških metoda. I ne samo to. Niže u članku pokazat ću da je levitacija bila način opstanka univerzuma već davno prije nego se čovjek pojavio na kozmičkoj pozornici.

Ipak, usprkos svemu tome, današnji ljudi - među kojima gotovo da i nema onih koji, posredstvom TV-a, nisu već više puta vidjeli najzbiljskije levitiranje ljudi – usprkos svemu tome, dakle, ti današnji ljudi doživljavaju levitaciju kao nešto fantastično, nemoguće ili gotovo nemoguće i pitaju se: da li ju je moguće ostvariti; da li je ona ikada bila ostvarena, te da li će budućnost donijeti njeno ostvarenje itd!!!???
Čak i nakon nekog ovakvog članka koji budi svijest o njoj, objašnjava ju, i nakon diskusije o njoj, odnos prema fenomenu levitacije ostaje isti!!!???

Nije, dakle, nikakav problem objasniti samu levitaciju, nego okloniti tu psihološku ili kulturološku barijeru , koja sprečava da ju vidimo, odnosno postanemo svjesni njene realnosti.

'''Levitacija uopće'''

Levitacija je pojava kad neko tijelo ne reagira na djelovanje privlačne sile u čijem je polju smješteno. Otsutnost nužne reakcije – pojave padanja, tj. akceleracije ka hvatištu privlačne sile, ili pak pojave težine – otsutnost, dakle, takve reakcije, tj. levitacija, koliko je poznato, može biti uzrukovana istovremenim djelovanjem neke repulzivne, odbojne sile ili pak specifičnim (orbitalnim) kretanjem levittirajućeg tijela u polju privlačne sile.

Nasuprot ovom, znanstveno-fizikalnom poimanju levitacije, ima mišljenja da i nekakva duhovna snaga može uzrokovati levitaciju. No o tome će više govora biti kasnije.

Levitacija ili lebdenje uvijek je lebdenje u odnosu na nešto: nekakvo polje, čvrstu podlogu, čvrstu površinu Zemlje, masu ili površinu nekog drugog nebeskog tijela. Može se govoriti o prirodnoj levitaciji, a i o onoj koja je nastala iz ljudskog umijeća i koristi se na razne načine u tehnologiji.

'''Stvarna i prividna levitacija'''

Radi što jasnijeg i boljeg razumijevanja zbiljske, fizičke ili fizikalne levitacije, treba razlikovati stvarnu i prividnu levitaciju. Stvarna levitacija ustvari je trajno bestežinsko stanje – stanje u kojem tijela gube težinu. Slučajevi, pak, u kojima tijela, za vrijeme levitiranja, ne gube težinu spadaju u područje prividne levitacije.

'''Vidovi prividne levitacije'''

Tu spadaju magnetska i dijamagnetska levitacija, elektrostatska, aerodinamička i još neke druge. U tim slučajevima lebdenje se postiže odbijanjem istoimenih magnetskih polova ili istoimenog električnog naboja, ili pak odupiranjem o zrak. No u svim tim slučajevima, tijela koja lebde, (preko nevidljivog i neopipljivog medija - magnetskog ili električnog polja ili pak zraka) svom svojom težinom pritišću podlogu iznad koje lebde. Ove vrste levitacije efikasne su i ekonomične samo na vrlo malim udaljenostima – udaljenostima od nekoliko milimetara do nekoliko decimetara.

Prividna levitacija je vrlo korisna u tehnologiji. Koristi se za magnetske ležajeve, superbrze, maglev vlakove, hoverkrafte itd.

No, ovdje treba skrenuti pažnju na još jednu stvar. Svi vidovi prividne levitacije dijele se na dvije vrste: 1. levitaciju za čije je održanje potrebno trošiti energiju, i 2., onu za čije održanje nije potrebno trošiti nikakvu energiju. U prvu vrstu spada lebdenje helikoptera i howerkrafta, i druga, slična, a u onu drugu lebdenje bazirano na odbojnim silama što proizlaze is magnetskih ili elektrostatskih polja. Ova druga vrsta levitacije bitno je ekonomičnija, ali je ograničena samo na vrlo male udaljenosti između lebdećeg predmeta i podloge koja mu omogućuje lebdenje.

'''Stvarna levitacija'''

Stvarna levitacija, trajno bestežinsko stanje. Postiže se kružnim kretanjem, orbitiranjem u Zemljinom gravitacijskom polju. Npr: lebdenje astronauta u njihovim svemirskim brodovima dok kruže oko Zemlje. (Stvarna levitacija može se postići i slobodnim padanjem ili paraboličkim kretanjem aviona, ali je kratkotrajna.). Dok se satelit ili svemirska stanica kreću oko Zemlje, gravitacija na njih djeluje kao centripetalna sila, tj. privlači ih i skreće na kružnu putanju. Mase letjelica i astronauta opiru se promjeni smjera kretanja. Posljedica tog njihovog opiranja, tj. inercije (pri brzini od 7,9 km/sec.) jest trajno bestežinsko stanje, levitiranje. Kod ovakvih kretanja, inercija tijela manifestira se kao reaktivna, centrifugalna sila [Gallileo – Zakon inercije i Newton 3 (Zakon akcije i reakcije)]. Pri brzini od 7,9km/sec. ona je jednaka centripetalnoj (tj. gravitaciji koja vrši funkciju centripetalne sile), pa ju ukida, anulira i omogućuje lebdenje.

Trajno bestežinsko stanje ili stvarna levitacija je, dakle, posljedica jednakosti centripetalne i centrifugalne sile. Za vrijeme te levitacije tijela gube svoju težinu, ali ne i masu i inerciju. Ova vrsta levitacije funkcionalna je i apsolutno ekonomična i na vrlo velikim udaljenostima od tijela u odnosu na koje se zbiva. Neophodna je za održavanje umjetnih satelita u njihovim orbitama, ali je štetna za ljudsko zdravlje.

Za održavanje stvarne levitacije nije potrebna nikakva energija. Prirodni ili umjetni sateliti mogu lebdjeti u odnosu na neko drugo nebesko tijelo mnogo milijardi godina, a da za to ne potroše nikakvu energiju. Primjer za to je lebdenje Zemlje u odnosu na Sunce. Još bolji slikovitiji primjer su geostacionarni sateliti, koji nepomično lebde iznad neke točke na ekvatoru ne trošeći apsolutno nikakvu energiju. Energija se mora potrošiti samo na postizanje brzine levitacije, odnosno satelizacije i izdizanje iznad atmosfere, tj. plinskog omotača onih nebeskih tijela koja ga imaju. (Plinski omotač, naime, svojim otporom kretanju letjelica smanjuje njihovu brzinu.) Zbog ove svoje osobitosti, ovaj vid stvarne levitacije je iznimno ekonomično sredstvo za zadovoljavanje nekih vitalnih potreba ljudske vrste.

Jednadžba za izračunavanje brzine neophodne za postizanje trajne levitacije, vl identična je jednadžbi za veličinu brzine satelizacije:

vl = korijen iz GM/R

Gdje je G gravitacijska konstanta, M masa nebeskog tijela, i R radius kretanja satelita, tj. udaljenost od središta nebeskog tijela, npr. Zemlje.

Brzina levitacije, vl ustvari je brzina satelizacije vs.

U najnižim orbitama, brzina levitacije ili satelizacije je 7,9km/sec. U višim orbitama ta je brzina manja. Geostacionarni sateliti, koji lebde iznad određene točke na ekvatoru, kreću se brzinom od samo 3,05km/sec. Kutna brzina njihovog kretanja jednaka je Zemljinoj. Mjesec lebdi u odnosu na Zemlju također na osnovu centrifugalne sile koja proizlazi iz brzine njegovog orbitiranja oko Zemlje, od svega 1,002km/sec. Zemlja je u bestežinskom stanju u odnosu na Sunce, tj. lebdi u odnosu na njega na bazi brzine od 30km/sec.

Kako je upravo rečeno, Zemlja je u bestežinskom stanju i levitra u odnosu na Sunce, a i ljudi i stvari na Zemlji također, ali i ljudi i stvari na Zemljinoj površini nisu u bestežinskom stanju, tj. ne levitiraju u odnosu na sâmu Zemlju. Radi toga je gore bilo istaknuto da je levitiranje uvijek levitiranje u odnosu na nešto.

'''Gravifugalna levitacija'''

U svim navedenim slučajevima levitacije, a i mnogim sličnim, u kojima gravitacija ima funkciju centripetalne sile, možda bi, radi što veće jasnoće, gravitaciju trebalo nazivati gravipetalnom silom, a reakciju na njeno djelovanje gravifugalnom. Levitacija i kružna putanja levitirajućeg tijela bila bi, po toj terminologiji, posljedica jednakosti gravipetalnih i gravifugalnih sila. Gore opisani slučajevi stvarne levitacije mogli bi se, dakle, nazivati gravifugalnom levitacijom. Za razliku od npr. magnetske ili dijamagnetske, ta vrsta levitacije do sada nije imala nikakvog imena. Ako se, dakle ne bi koristila ova terminologija onda bi levitiranje astronauta i sva ostala koja se baziraju na djelovanju gravitacije kao centripetalne sile, ostala bez svog specifičnog imena kojeg bi, radi lakšeg i točnijeg razumijevanja trebali imati.

To je naročito važno kad je u pitanju gravifugalna levitacija, jer je ona najvažniji vid levitacije za ljudsku vrstu, tj. ostvarivanjene njenih ciljeva i “normalnog”načina njenog opstanka.

Ali, i ostale fundamentalne sile mogu imati funkciju centripetalne sile. Npr. Elektricitet. Elektron koji kruži oko atomske jezgre, lebdi u odnosu na nju, i to na osnovu jednakosti elektropetalne i elektrofugalne sile. To je također primjer stvarne levitacije.

Stvar stoji slično ili isto i sa magnetizmom i nuklearnom silom.

Korištenjem ovakvih termina uspostavlja se mogućnost razlikovanja uistinu različitih oblika levitacije: magnetske i magnetofugalne, elektrostatske i elektrofugalne, gravifugalne itd. Nadalje, moguće je jasno razlikovati stvarnu od prividne levitacije.

Pored toga, ovdje treba razlikovati prirodnu levitaciju od one koja je postignuta čovjekovim umijećem – umjetne. Prirodna je ona u okviru koje jedna nebeska tijela lebde u odnosu na druga, a umjetna obuhvaća lebdenje ljudskih tvorevina u odnosu Zemlju ili moguće lebdenje u odnosu na druga masivna nebeska tijela – planete, njihove prirodne satelite itd. No obje ove vrste levitacije počivaju na istim fizikalnim, odnosno prirodnim zakonima.

Umjetna levitacija češća je u slučajevima prividne levitacije. Npr. magnetska, dijamagnetska ili elektrostatska levitacija. No elektrostatska levitacija može biti i prirodna. Npr. levitiranje jednog protona u odnosu na drugi.

'''Inercija i levitacija'''

Stvarna levitacija postiže se suprotstavljanjem inercije tijela nekoj od fundamentalnih sila koja ima funkciju centripetalne sile – gravipetalnoj, elektropetalnoj... Inercija se suprotstavlja određenoj sili centripetalnog smjera tako što tijelo, koje se želi dovesti u stanje levitacije, ubrza na kružnu putanju oko hvatišta te centripetalne sile. Npr. Astronaute i njihove brodove oko središta Zemlje, jer je hvatište gravipetalne sile u središtu, odnosno težištu Zemlje. Kružno kretanje oko Zemlje ili nekog drugog nebeskog tijela, na neki način povećava inerciju tijela koja se tada manifestira kao centrifugalna, tj., preciznije, gravifugalna sila koja odvlači tijelo od gravipetalne sile.

Važna napomena. Jedino suprotstavljanjem inercije tijela gravitacijskom privlačenju može se spriječiti gravitacijsko ubrzanje (slobodni pad), na takav način da tijelo ostane u trajnom bestežinskom stanju, jer, kako je već rečeno, tijelo je u (privremenom ) bestežinskom stanju i onda dok slobodno pada.

No slobodni pad, iako je stvarno bestežinsko stanje, nije levitacija u pravom smislu te riječi, jer levitacija podrazumjeva da se udaljenost, između tjelesa koja se privlače, ne smanjuje. Kod padanja, međutim, radi se o baš smanjivanju te udaljenosti. Za ono što pada, nikako ne možemo tvrditi da lebdi. Levitacija i bestežinsko stanje ne moraju u svim slučajevima biti identične pojave.

Svako bestežinsko stanje nije ujedno i levitacija, a svaka levitacija nije nužno i bestežinsko stanje.

'''Postizanje prividne levitacije'''

Privlačna sila između dvaju tijela, naime, može se manifestirati, ili kao ubrzanje(slobodni pad), ili kao težina. Ako se manifestira kao ubrzanje, onda nema težine. A ako se nekom vanjskom silom spriječi ubrzanje, pojavljuje se kao težina - privlačni mehanički napon, tēžēnje ili težnja.

Ako se gravitacijsko ubrzanje, slobodni pad nekog tijela spriječi nekom vanjskom odbojnom (repulzivnom), silom (magnetizmom ili elektrostatskim nabojem), ono će lebdjeti u magnetskom ili elektrostatskom polju. No magnetizam ili elektricitet, koji uzrokuju lebdenje tijela, uvijek, i istovremeno uzrokuju i pojavu težine tog tijela koje lebdi. Magneti, npr. koji lebde jedan iznad drugoga na vagi pokazati će istu težinu kao i onda kada ne lebde, nego leže na plitici vage, jedan pored drugoga. A ako ih se pusti da padaju, neći imati nikakve težine.

Gravitacijsko ubrzavanje tijela može se spriječiti i nekom vanjskom pseudosilom. Npr. čvrstoćom površine nekog drugog tijela ili čvrstom površinom Zemlje. I u tom se slučaju privlačna sila između Zemlje i tijela koje leži ili stoji na njoj pojavljuje kao težina. Razlika je samo u tome što je pritisak na podlogu, kod prividnog lebdenja - pritisak koji potiče od težine tijela - posredovan nevidljivim i neopipljivim magnetskim ili elektrostatskim poljem.

'''Razlika u postizanju prividne i stvarne levitacije'''

U stanje prividne levitacije, tijela se dovode tako da se njihovo ubrzavanje prema hvatištu sile koja ih privlači ne sprečava djelovanjem njihove vlastite inercije, nego nekom vanjskom silom (magnetizmom, elektricitetom itd.). Tim istim činom, tijela se čine i teškim, jer, kako je već rečeno, za vrijeme prividne levitacije tijela dobijaju i zadržavaju svoju težinu.

Prava tj. stvarna levitacija, trajno bestežinsko stanje, postiže se dovoljno brzim kretanjem koje je uvijek okomito na smjer djelovanja privlačne sile. To je kružno, orbitalno kretanje. Pri takvom kretanju, kao što je gore rečeno, inercija tijela manifestira se kao sila centrifugalnog smjera, koja anulira privlačnu silu, tj. silu centripetalnog smjera, gravitaciju, ili pak puno točnije, gravipetalnu silu.

Razlika između gravitacije i gravipetalne sile nije samo u imenu, nego također i u matematičkim izrazima kojima se određuje njihova narav i veličina. Izraz za veličinu gravitacije, F je

F = GMm/R2 ,

a za veličinu gravipetalne sile:

Fgp = GMm/R2 – mv2/R

'''Različiti vidovi stvarne levitacije'''

Kao što postoje različite vrste prividne levitacije, tako ima i raznih vrsta stvarne levitacije, a razlikuju se po tome koja od privlačnih sila vrši funkciju centripetalne sile. Evo tih sila i centrifugalnih reakcija na njihovo centripetalno djelovanje.

Termini «centripetalan» i «centrifugalan» samo su opće oznake smjera djelovanja neke sile – ka centru, ili od njega.

'''Sila.................centripet. smjer.........centrifug.smjer........posljedica'''

Gravitacija.........gravipetalna s..............gravifugalna s...........levitacija

Električna s........elektropetalna.............elektrofugalna...........levitacija

Magnetizam......magnetopetalna s.......magnetofugalna..........levitacija

Nuklearna s.......nukleopetalna.............nukleofugalna............levitacija

Čvrstoća............solidopetalna..............solidofugalna.............nema levitacije.

Stvarna levitacija može se pojaviti jedino ako neka od fundamentalnih sila služi kao centripetalna sila – gravipetalna, elektropetalna, magnetopetalna i nukleopetalna. Reakcije na centirpetalno djelovanje fundamentalnih sila - gravifugalna, elektrofugalna magnetofugalna i nukleofugalna - uvijek su reaktivne sile ili pseudosile - manifestacije inertnosti mase.

Čvrstoća - soliditas - tretira se u fizici kao pseudosila, a solidopetalna sila također. Stoga solidofugalna sila ne može uzrokovati levitaciju kao u gornjim slučajevima, nego samo mehanički napon, naprezanje u masi rotirajućeg tijela.

'''Fizikalne činjenice i zakoni koji omogućuju da se shvati zašto se pojavljuje stvarna levitacija'''

U slučaju rotacije čvrstog tijela, veličine solidopetalne i solidofugalne sile uvijek su jednake i suprotnog smjera (Newton 3). Veličina im je proporcionalna brzini rotacije čvrstog tijela:

F = mv2/r.

U slučaju u kojem gravipetalna sila ima funkciju centripetalne sile (npr. u slučaju orbitiranja astronauta i njihovih svemirskih brodova oko Zemlje), gravipetalna i gravifugalna sila također su jednake i suprotnog su smjera, ali su obje sile obrnuto proporcionalne brzini rotacije, tj. orbitiranja.

Fgp i Fgf = GMm/R2 – mv2/R

Ako se, npr. poveća brzina nekog tijela (pri kretanju koje je okomito na smer djelovanja gravitacije onda se tim činom (prije postizanja brzine levitacije ili satelizacije ) neće povećati, nego smanjiti veličina gravipetalne i gravifugalne sile, što će se najprije očitovati kao smanjenje težine ubrzavanog tijela. Npr,: zbog Zemljine rotacije, npr. na ekvatoru, zbog brzine od 464 m/sec. tijela gube 0, 34% svoje težine. S postizanjem brzine levitacije ta težina potpuno se gubi, jer se, pri brzini levitacije ili satelizacije gravifugalna i gravipetalna sila potpuno isključuju i svode na nulu. To je ključni faktor koji omogućuje levitaciju. Ako bi se pak, nakon postizanja brzine levitacije, još više povećala brzina, ne bi se povećala veličina gravifugalne sile, niti postigla nekakva antitežina, nego bi se samo povećao radius, R kretanja ubrzavanog tijela.

Imajući na umu da, se, povećavanjem radiusa orbitiranja, R, eksponencijalno (za R2), smanjuje gravipetalna sila (tj. gravitacija koja vrši funkciju centripetalne sile), lako je razumjeti zašto tijela koja orbitiraju na većim visinama trebaju imati manju linearnu, ili perifernu brzinu orbitiranja. Vidi prethodni tekst.

Treći faktor koji omogućuje stvarnu levitaciju za sada još nema neko znanstveno objašnjenje, kao ni sama gravitacija, ali je dobro poznat način njegovog ponašanja. Radi se o inerciji. Ona djeluje na masu isto kao i gravitacija, ali uvijek u suprotnom smjeru. Da nema inercije, gravitacijsko ubrzanje tjelesa bilo bi neusporedivo veće nego što stvarno jest, no inercija ga radikalno smanuje. Pri kružnom kretanju tijela oko hvatišta gravitacijske, tj. gravipetalne sile, inercija se manifestira kao gravifugalna, repulzivna, odbojna, sila u odnosu na gravitaciju. Pri brzini satelizacije inercija neutralizira gravitaciju i omogućuje lebdenje, a pri povećanju brzine iznad brzine satelizacije, «odbija», tj. udaljava promatrano tijelo od nebeskog tijela oko kojeg orbitira.

'''Vjerovanja o levitaciji'''

Takozvani trezveni ljudi, koji su redovito pesimisti ili skeptici, najčešće potpuno previđaju onu stvarnost levitacije koja je gore bila opisana, pa o ovoj stvari misle na osnovu predrasude: da levitacija nije moguća i da nikad neće biti ni postignuta. S druge strane pak, ono neosviješteno i nekritičko optimističko mišljenje, koje vjeruje u mogućnost levitacije, također previđa njenu stvarnost i najčešće ju povezuje sa «antigravitacijom», pa podrazumijeva da bi levitacija trebala biti posljedica djelovanja antimaterije, nekog polja ili pak nekakve antigravitacijske sile.

No antigravitacijska levitacija, o kojoj se najčešće govori, još nigdje nije detektirana, a niti pojmljena, shvaćena. Za sada postoji samo u formi nekakve nejasne, nedefinirane opće želje za oslobođenjem od gravitacije. Na bazi suvremene znanosti nije moguće razumjeti unutarnju strukturu te želje, niti njenu zbiljsku, fizikalnu bazu. Isto važi i za tzv. antigravitacijsku silu. I ona, za sada postoji samo kao potpuno nejasna, proturječna fantazmagorija bazirana isključivo na onoj želji. Nema nikakvog dokaza o uspješnom stvaranju nekakvog antigravitacijskog uređaja, polja ili štita. Ono što je, na tom polju uistinu ostvareno i dalo određene (vrlo male) efekte, spada u područje prividne levitacije pomoću koje se ne mogu zadovoljiti ljudske potrebe za izlaskom u svemir i opstankom u njemu.

Meditativna, volitivna ili tzv. paranormalna ili spiritualna levitacija – također se čini kao stvar želje, religijskih vjerovanja ili praznovjerja. O slučajevima levitiranja nekih svetih ljudi ili jogina, o kojima se već odavno izvještava, ne može se govoriti bez opravdane i temeljite skepse.

U jednom drugom članku rekao sam da je ovakvo, spiritualističko shvaćanje levitacije stvar radikalno infantilnih želja, te da, nasuprot općem, vrlo raširenom uvjerenju, njeno ostvarenje, čovjeku ne bi donijelo ništa dobroga.

'''Moguća budućnost levitacije'''

Ljudska potreba za oslobađanjem od gravitacije; za posjetom drugim nebeskim tijelima i potreba za osvajanjem svemira i životom u njemu, moći će se - gdje to bude potrebno i moguće - kao i do sada, zadovoljavati, korištenjem gravifugalne sile i gravifugalne levitacije, ali ne isključivo upotrebom raketne tehnike, nego također upotrebom gravifugalne letjelice.

Pomoću nje se može postići levitacija i bez orbitiranja Zemlje ili nekog drugog nebeskog tijela. Za razliku od geostacionarnih satelita, ova letjelica moći će lebdjeti iznad bilo koje točke na zemlji i na bilo kojoj visini, i to - isto kao i geostacionarni sateliti - bez ikakvog utroška energije za održavanje levitacijskog stanja.
Šire o ovoj temi na:
ANTIGRAVITACIJA i GRAVIFUGALNA LEVITACIJA 2
ANTIGRAVITACIJA i GRAVIFUGALNA LEVITACIJA.3

Evo još jednog komadića teksta koji mi se čini važnim:

Levitacija - paradoks nad paradoksima!

Već sam rekao kako je općeprihvaćeno mišljenje da je sve što je tjelesno ujedno i teško te da neumitno pada, i da to pravilo, poput neke unutrašnje logike samih stvari važi za cijeli materijalni svemir. Ogledajmo je li to doista tako.

Astronauti, npr. i njihovi svemirski brodovi lebde u odnosu na Zemlju. Mjesec također lebdi u odnosu na Zemlju. Zemlja lebdi u odnosu na Sunce. Sunce lebdi u odnosu na druge zvijezde i središte galaksije. Atomi lebde jedni u odnosu na druge. Elektroni lebde u odnosu na atomske jezgre, nukleoni, jedni u odnosu na druge i tako do u beskraj.

Cijeli svemir lebdi u samom sebi.

Stanje lebdenja, a ne težina i padanje, trebalo bi biti naše pravo iskustvo, osnovano na znanosti i mišljenju. Naše stvarno iskustvo pak - iskustvo težine i padanja – zasnovano je na osjetima i stečeno u jednom vrlo uskom pojasu svemira gdje se - slučajnim stjecajem specifičnih okolnosti, stvari doista - našim osjetilima, doimaju kao teške i padaju. Mi smo to naše, bitno neadekvatno i nepotpuno iskustvo generalizirali i aplicirali na cijeli svemir. To je bila fatalna pogreška, jer svemir doista nema težine, a da ne lebdi u samom sebi ne bi mogao niti opstati.

Eto, dakle, ljudi već stoljećima bezuspješno tragaju za barem jednim pouzdanim, nedvojbenim slučajem levitacije, a ne primjećuju da se ona stalno zbiva posvuda oko njih!!!???

Zar to nije paradoks nad paradoksima!?

Pogledaj:

mycity.rs/Filozofija/antigravitacija-kriticki.html - 86k -



Registruj se da bi učestvovao u diskusiji. Registrovanim korisnicima se NE prikazuju reklame unutar poruka.
offline
  • Rogi  Male
  • Mod u pemziji
  • Najbolji košarkaš koji
  • je ikada igrao ovu igru
  • Pridružio: 31 Avg 2005
  • Poruke: 11687

Petrus b ::Primjer za to je lebdenje Zemlje u odnosu na Sunce

Zemlja ne lebdi, ona se krece oko Sunca, da se kojim slucajem krece sporije nego sada, Sunce bi je privukolo, i odo smo mi Bogu na istinu.
Znaci, ona se krece dovoljno brzo, tako da ta njena brzina od 30km/s je dovoljan da se ona odupre privlacnoj sili Sunca.


Petrus b ::Za održavanje stvarne levitacije nije potrebna nikakva energija.

Za sve sto se odigrava u svemiru potrebna je neka energija.
Da bi Zemlja ostala u orbiti oko Sunca, ona trosi energiju.


Petrus b ::Još bolji slikovitiji primjer su geostacionarni sateliti, koji nepomično lebde iznad neke točke na ekvatoru ne trošeći apsolutno nikakvu energiju.


Satelit mora da se krece, inace pade na Zemlju. On se nalazi u orbiti oko Zemlje. I krece se. A kad se nesto krece trosi energiju.



offline
  • Peca  Male
  • Glavni Administrator
  • Predrag Damnjanović
  • SysAdmin i programer
  • Pridružio: 17 Apr 2003
  • Poruke: 23160
  • Gde živiš: Niš

mesec trosi energiju krecuci se oko zemlje?

offline
  • Rogi  Male
  • Mod u pemziji
  • Najbolji košarkaš koji
  • je ikada igrao ovu igru
  • Pridružio: 31 Avg 2005
  • Poruke: 11687

Pa ako se krece, znaci trosi energiju. Kako bi se kretao bez energije?

offline
  • Pridružio: 16 Apr 2007
  • Poruke: 55

Drago mi je da ste se javili.

Ali, ako se ne šalite, Vi ste u zabludi.

Slučajevi koje ste naveli i koja sam i sam naveo ne troše nikakvu energiju, i to nije nimalo u suprotnosti s Zakonom o održanju energije, jer se ti entiteti kreću bez otpora i ne vrše nikakav fizikalni rad. Da vrše nekakav rad nužno bi za to trošili i energiju.

Nego,... ne zamjerite... meni se čini da se vi zapravo šalite samnom, tj. da me zezate. Još nije sasvim minuo Prvi April, a...

Srdačan pozdrav

Petrus

P.S. Točno je ono što kaže Roqi. U prethodnom članku "Antigravitacija" i ja kažem: kad bi se Zemlja presporo okretala oko Sunca survala bi se u njega, a ako bi se prebrzo vrtjela otišla bi nekamo u beskraj.

A i geostacionarni sateliti se kreću oko Zemlje i to brzinom od 3,052 km/ sec. No njihova je kutna brzina potpuno jednaka kutnoj brzini Zemljine rotacije, pa oni celog svog veka stoje nepomično iznad jedne i iste točke na ekvatoru.

offline
  • Rogi  Male
  • Mod u pemziji
  • Najbolji košarkaš koji
  • je ikada igrao ovu igru
  • Pridružio: 31 Avg 2005
  • Poruke: 11687

U svemiru nijedan objekat nije statican, a sve sto nije staticno, tj. sto se krece trosi neku energiju.

Geocentricni satelit miruje samo u odnosu na zemlju. Ali to sto miruje ne znaci da levitira.

E sad ne razumem se nesto bas u podelu satelita, tako da nisam znao da je geocentricni satelit uvek na jednoj tacki iznad ekvatora.

offline
  • Peca  Male
  • Glavni Administrator
  • Predrag Damnjanović
  • SysAdmin i programer
  • Pridružio: 17 Apr 2003
  • Poruke: 23160
  • Gde živiš: Niš

Rogi, ne znam puno fiziku...
ali, tvoja tvrdnja mi deluje nelogicna.

"svako telo koje se krece zeli da se krece"
prema tome proizilazi da kada bi uputili kamen u prazan bestezinski prostor - kamen bi se vecno kretao istim intezitetom.

naglasavam vecno.

logicki ce ti biti jasno da taj kamen ne trosi nikakvu energiju.
jer da je trosi - ne bi mogao vecito da se krece... potrosio bi energiju.

iz toga donosim zakljucak da kamen kretanjem ne trosi nista.
u protivnom bi stao kad-tad.

ko je u zabludi, ja ili ti?
ili sam pogresno shvatio tvoje tvrdnje? Smile

Dopuna: 04 Apr 2009 0:16

a sto se tice kretanja meseca oko zemlje... tu deluje i centrifugalna sila koja se odupire gravitaciji [i centripetalnoj sili], te je tako mesec u ravnotezi izmedju gravitacione i centrifugalne... bar ja tako laicki to objasnjavam.
a sta ga 'gura' - e to vec ne znam, mozda inercija.

cenim da mesec nista ne 'trosi' da bi se kretao.

offline
  • Ričard  Male
  • Lavlje srce
  • Supermoderator
  • Zver!
  • Electro maintenance engineer
  • Pridružio: 28 Nov 2006
  • Poruke: 13729
  • Gde živiš: Vršac

Peca ::prema tome proizilazi da kada bi uputili kamen u prazan bestezinski prostor - kamen bi se vecno kretao istim intezitetom.

naglasavam vecno.

logicki ce ti biti jasno da taj kamen ne trosi nikakvu energiju.
jer da je trosi - ne bi mogao vecito da se krece... potrosio bi energiju.


Ovaj kamen ipak ima neku energiju, koju smo mu dali kada smo ga uputili u prazan prostor, te kako se on krece kroz taj prostor on stvara, a sami tim i trosi energiju. To bi bila kineticka energija.

Taj kamen se ne mora kretati istim intenzitetom. Moguce ja da ga privuce gravitacija neke planete, pa da ga kasnije odbaci i ubrza. Ovaj sistem je negde serdinom 90-tih godina upotrebljen od strane NASA pri lansiranju satelita koji je trebao da snimi planete od Zemlje pa do Plutona. Cekalo se na pravi momenat da planete budu u pravom polozaju da bi se iskoristila njihova gravitaciona sila. Satelit je lansiran i trebao je stici do Marsa obica ga po ekvatoru, zatim bi ga gravitaciona sila izbacila ka Jupiteru i njega bi obleteo oko ekvatora bio izbacen i tako dalje.

Rogi ::U svemiru nijedan objekat nije statican, a sve sto nije staticno, tj. sto se krece trosi neku energiju.

Sa ovim se slazem u potpunosti. Sva tela u svemiru su dobila svoju pocetnu, energiju ili kretanje od velikog praska. Pa kako se krecu, tako i trose energiju.

Petrus b ::A i geostacionarni sateliti se kreću oko Zemlje i to brzinom od 3,052 km/ sec. No njihova je kutna brzina potpuno jednaka kutnoj brzini Zemljine rotacije, pa oni celog svog veka stoje nepomično iznad jedne i iste točke na ekvatoru.

I ovo je tacno, doduse samo delimicno. Geostacionarni sateliti su u odnosu na Zemlju nepomicni, ali su u odnosu na sve drugo: Sunce, druge planete u sistamu, sazvezdja... vrlo pokretljivi. Znaci oni se krecu, ako se krecu trose energiju.

Davno sam sam ucio fiziku pa se i ne secam dosta stvari, ali se secam da svako telo koje vrsi neko kretanje trosi energiju. Ipak sve ovo sad posmatram sa neke laicke strane, ali mislim da ne gresim.

offline
  • Peca  Male
  • Glavni Administrator
  • Predrag Damnjanović
  • SysAdmin i programer
  • Pridružio: 17 Apr 2003
  • Poruke: 23160
  • Gde živiš: Niš

ricard ::Sa ovim se slazem u potpunosti. Sva tela u svemiru su dobila svoju pocetnu, energiju ili kretanje od velikog praska. Pa kako se krecu, tako i trose energiju.
svemir se shiri sve brze.
eto ti novi paradoks sada.
onda dobijamo silu niotkuda i tako ubrzavamo Razz
[znam, nije niotkuda, tu silu zovu 'crna sila' - dark force]

nesporno je da kamen ima pocetnu energiju.

samo nikako ne mogu da se slozim da telo u savrsenom vakuumu [bez gravitacija] trosi energiju pri kretanju.
ako trosi - onda to nije savrseni vakuum.
onda ima necega, crne materije recimo [i verovatno].
i onda ce pre ili kasnije prestati da se krece.

ali ja sam govorio o savrsenom vakuumu, bez gravitacije.
mislim da telo u toj sredini nastavlja kretanje po inerciji, bez usporavanja, bez trosenja energije.
jedini problem je sto vrlo verovatno savrsen vakuum ne postoji, vec je ispunjen crnom materijom smešak

offline
  • Pridružio: 16 Apr 2007
  • Poruke: 55

To nisu neka teška pitanja. Setite se malko Gallilea i Newtona - zakona
inercije i sve će Vam biti jasno.

Rad? Što je rad ? Sposobnos savladavanja otpora ne nekom putu, dužini.

U vakuumu nema nikakvog otpora. Tamo se tjela kreću po inerciji uvijek u istom smjeru i istom brzinom, ukoliko na njih ne počne djelovati neka sila koja im promijeni brzinu ili smjer. U tom slučaju troši se neka energija.

To su jednostavne stvari. Ono na što želim strenuti pažnju je levitacija i njena posvemašnjost.

Možda bi bilo dobro da Vam skrenem pažnju na jedan prethodno objavljeni članak:

mycity.rs/Filozofija/antigravitacija-kriticki.html

Mislim da je istinsko poznavanje tzv. antigravitacije i levitacije, danas možda čak presudno važna stvar za razumijevanje materijalnog svijeta koji nas okružuje.

Ko je trenutno na forumu
 

Ukupno su 712 korisnika na forumu :: 29 registrovanih, 3 sakrivenih i 680 gosta   ::   [ Administrator ] [ Supermoderator ] [ Moderator ] :: Detaljnije

Najviše korisnika na forumu ikad bilo je 3466 - dana 01 Jun 2021 17:07

Korisnici koji su trenutno na forumu:
Korisnici trenutno na forumu: A.R.Chafee.Jr., amaterSRB, babaroga, cenejac111, dijica, Gama, GreenMan, ILGromovnik, Kaplar2, madza, MarKhan, Marko Marković, miodrag, ObelixSRB, Oluj2.1, pavle_pzs, pein, Rakenica, raketaš, repac, robertino, rodoljub, Rote Baron, S2M, Sale.S, Smiljke, stringer bell, wolf431, zixmix